VEŽBE IZ RADIONICE: Kada pero slika – OPIS ŽIVOTINJE

Od Dragan Stijelja Jovanović

Jedna od standarnih vežbi u radionicama kreativnog pisanja jese vežba pisanja čulima. U sklopu ove vežbe radi se i vežba “opiši omiljenu životinju”. Važna zanatska tehnika pisanja emocijama, dobro odabranim opisima, jeste ono što udahnjuje život pisanju. 

 

Noć je vreme kada ti loviš, kada hitrim pokretima hitaš prostorima u kojima naizgled nema života. Noć prati tvoje nokturno telo, obavijeno oklopom, nad kojim pretiš svojom žaokom, prkosno noseći smrt, duboku kao ta ista noć, koja ti je sadrug. Jer ti jesi vesnik smrti koji u svojim kleštima nosiš milovanja i beskrajnu bolnu agoniju onima koji ti se ne mogu suprotstaviti. Jer smrću menjaš… jer je tvoja žaoka plamen koji opominje na prolaznost. U tebi je moć da prevedeš iz života u smrt jednim dodirom, dok svojim sitnim očima posmatraš kako poslednji zraci života blede iz žrtve, koju zaljubljeno držiš u svojim kleštima, a njeno se telo opušta u plesu smrti koji prvi i poslednji put igrate. I znaš da ćeš, ako upadneš u klopku, ponosno izdignuti svoju žaoku i bez ustezanja je zabiti pod svoj oklop, da se neprijatelj ne bi radovao tvom bolu, kao što se ti raduješ njegovom. Jer smrt za tebe nije nepoznanica… ona je tvoja verna saputnica od postanja. Da, u vrtlogu peska i vetra uzdići ćeš se na južno nebo, na kojem su rasute zvezde tebi u spomen.