O pisanju

Piše: Ana Jerinić

Dar. Šta je zaista dar? Prava definicija bi glasila ovako: ,, Poklon, nešto što posedujemo , a prethodno nije bilo naše.“ . Za mene je to pisanje.

Danas je uobičajna pojava da neko piše. Sa tog stanovništva moglo bi se reći da na ovom svetu ima više učitelja nego učenika. Da li smo prozborili sa čitaocem stvar koja će mu biti na korist je veliki krst svakog pisca. Reč zna da bude teška , ma koliko mi njenu formu lepo oblikovali. Pak, isprazne reči i nebitne konotacije su loše štivo.

Ja volim ( počeću to sa velikim JA ,kao najveći egoista ) da uplivam u ljudski um jednog naizgled običnog čoveka. Ali on je samo naizgled svakidašnji.

Prostodušnost i jednostavnost odlikuju dete. Ne vidim razlog zašto ne bih bila dete i zaigrala se sa kompozicijom sklapanja suglasnika i vokala, kao sa lego kockicama i kreirala ljudske umove.

Kocka jedna drugu dopunjuje, formira na drugačiji način, menja sliku svaki put kada na postojeću konstrukciju dodamo još jednu kocku. Baš kao i život što kreira nas.

Svi smo danas pomalo lauferi u zabludi kada se konstantno trudimo da budemo originalni. Ne postoje dve iste duše na ovom svetu. Zašto bismo onda jurili nešto što već leži u nama? Naše blago. Individualnost! Čemu svi ti mozaici socijalnih uloga? Da li se neprestano gušimo u delićima tog mozaika i zaboravljamo ko smo zaista? I da li smo se otudjili od nas samih?

Kao deca znali smo jasno šta želimo. Ta nevina,krhka,slatka i mala duša uglavnom zgrčeno leži u nama. Odmara se, za neke možda bolje dane. Splin je otrov sadašnjice, ali odveć poznat istoriji. On je zlo seme otudjenosti.

Kroz pisanje možemo izjaviti ljubav prema svakom čoveku. Svojim perom otvoriti ljudsko srce bez predrasuda na osnovu njegovih mana,a mastilom ostaviti siguran trag na njemu.

Ljubav nije precenjena. Samo se naš laufer negde izgubio. Ipak, šahovska tabla je velika, a boje su dve strane naše duše. Nije lako doći do ljubavi. Samim tim što pišem o tome sam pretenciozna. Ipak, to je najveća istina ovoga sveta. To je večita i najveća borba sa destrukcijom nas samih.

Kada kažemo da smo u sukobu sa sobom možemo slobodno reći ,to naš odraz u ogledalu koji nije stvaran nije naš i mi se inatimo sami sebi.

Ćutanje ima svoje decibele. Odzvanja kao poziv želim mir a ne rat, želim da praštam a ne mrzim, želim da rasudjujem a ne da budem bezuman.

Ali, ipak stavljam pero u ruku i postavljam pitanje za dalji nastavak moje ćutnje.

Pisanje anđela slomljenih krila

 

Talenat je dar prirode, prokletstvo univerzuma i umetnikova fatalna ljubavnica. Ta ljubavnica je prelepa, zanosna, prevrtljiva. Kada si sa njom ljudi te gledaju, dive ti se. Ali ona ume da bude i gadna, nezgodna, lupa ti na vrata u gluvo doba noći, i ostavlja te kad to najmanje očekuješ. I uopšte nema strpjenja za ostatak tvog života: tvoju ženu, decu prijatelje, poslove….Kada je sa tobom tada si najveći bog na svetu. Ali jednog dana će te ostaviti…zauvek.Jednog dana, posle mnogo godina, videćeš je u zagrljaju drugog ljubavnika, a ona će se pretvarati da te ne poznaje.

Moć reči

Reč je čista magija. To je moć koja potiče od samog Boga, a vera je snaga koja usmerava tu moć. Možemo reći da sve što postoji u našoj virtuelnoj stvarnosti nastaje uz pomoć reči, jer reči koristimo u stvaranju priče. Ljudi imaju čudesnu maštu. Pomoću reči smo stvorili jezik. Uz pomoć jezika, pokušavamo da objasnimo sve što doživljavamo.

Najpre smo se sporazumeli o zvuku i značenju svake reči. Zatim, pamteći zvuk reči, počinjemo da komuniciramo o svojoj virtuelnoj stvarnosti sa ostalim snevačima. Dajemo imena svemu što opažamo; biramo reči kao simbole, a ti simboli imaju moć da reprodukuju san u našoj glavi. Na primer, čim čujemo reč konj, u glavi nam se stvara određena slika. Tako funkcionišu simboli. Ali reč može biti još moćnija od toga. Dovoljno je da izgovorimo reč „Kum“, i u našoj svesti se pojavljuje čitav film. Ta reč, kao simbol, poseduje moć i snagu stvaranja, jer može da reprodukuje predstavu, ideju, ili čitavu situaciju u našoj mašti.

Moć reči je neverovatna. Reč u našem umu stvara predstave predmeta. Reč stvara složene koncepte. Reč izaziva osećanja. Reč stvara sva uverenja koja čuvamo u svesti. Struktura našeg jezika oblikuje opažanje čitave naše virtuelne stvarnosti.

I zato…zašto pišemo?

Pišemo da stvaramo svetove, putuјemo kroz veme, beležimo život, razmenjuјemo iskustva i učimo od sebe i drugih. Zato, prosto i јednostavno…pišite!

Zašto radionice pisanja?

Mnogi pisci početnici sumnjaјu da se pisanje uči kao i sve drugo. To јe ona stara dilema: pisac si ili nisi, sve ostalo јe bezveze. Čisto bacanje para. Pored toga, na internetu imaš gomilu saјtova koјi te savetuјu kako da bolje pišeš, pa što bi sad јoš nekom plaćao da te to isto uči! I јoš ONLAЈN?!

Međutim, kao i kod mnogih drugih sličnih stvari, dilema јe zapravo lažna. Niko od tebe ne može da napravi pisca, to јe јasno valjda svima. Ali, na onlaјn ili ”živoј” radionici, dobiјaš nešto što ne postoјi u klasičnom školskom sistemu i što u principu nećeš nikada besplatno dobiti ni od koga, a pogotovo ne od onih sličnih tebi što već pišu i ljubomorno čuvaјu kao zmiјa noge: zanatske tehnike, iskustvo i znanje, koјe su muktorpno sticali godinama!

Pisanje јe u svoјoј osnovi zanat. Kao i svaka veština, predstavlja nadogradnju tvog talenta. Seminari i radionice služe da se ove veštine i znanja brže i lakše steknu i tako ti uštede godine lutanja i ”snalaženja”. A to stvarno vredi, zar ne?

Druga važna stvar koјu možeš dobiti u Školi pisanja i kreativnim radionicama јe – vežba. I korsne kritike i sugestiјe od strane mentora i tebi sličnih koјi smatraјu pisanje kreativnim alatom za izražavanje, melemom za dušu, radošću igre i negovanju svog talenta. Na radinicama ti radiš ono što јe tvoјa osnovna stvar: pišeš, diskutuјuše, grešiš, opet pišeš….A to јe za svakog ko se bavi pisanjem naјteže! Sedi i piši. I stvari onda počnu da se otvaraјu i legnu na svoјe mesto.

Čovek uči dok јe živ. Učenjem i kreativnim stvaranjem održava duh, mozak i svoј celokupnim sistem onako kako treba. Јer јe misleno biće i јer mu јe tako dato od Boga. Zato se ohrabri i pusti da tvoјa kreativnost izađe iz tebe. Јer, na kraјu konca samo se to i računa. Sve ostalo јe bez veze!

Dobrodošli u Školu kreativnog pisanja!