8 načina za postavku u pisanju

Mnogi pisci su u stanju da stvore raspoloženje i atmosferu sa malo truda. Ali da biste postali bolji pisac, potreban vam je svestan, praktičan osećaj za alate pomoću kojih možete manipulisati raspoloženjem, atmosferom i tonom u svom pisanju.

Odabrao sam 8 načina za uspešno kreiranje i uoravljanje postavkom koja je vrlo važna tehnika pisanja u prozi.

Zajednička upotreba svih ovih alata pomoći će vam da stvorite doslednu atmosferu ili raspoloženje:

Izbor reči

Vaš izbor reči je alat koji vam je na raspolaganju za podešavanje raspoloženja. Dvoje pisaca koji gledaju potpuno istu scenu mogu joj pristupiti sa različitim rečima (i samim tim različitim tonovima). Da biste razumeli kakvo raspoloženje izaziva vaš izbor reči, odštampajte stranicu i istaknite ključne prideve i glagole. Stvarate li kohezivnu sliku?


MASTER CLASS RADIONICE. Napredne radionice namenjene su polaznicima koji žele da usavrše autorsko pisanje književnih formi, kao i profesionalnih poslovnih tekstova iz oblasti marketinga, reklame i prodaje.


Ton

Vaš ton je stvoren odabirom reči. Razmišljajte o tonu na isti način kao što mislite o „tonu glasa“. Ton koji koristite, reči koje izgovarate doprinose raspoloženju ili atmosferi.

Raspoloženje/atmosfera

Verovatno ste već svesni da podešavanje može uticati na raspoloženje: da li je to „mračna i olujna noć“ ili vedar, sunčan dan? Ključ korišćenja postavke za stvaranje raspoloženja je obraćanje pažnje na način na koji vaši likovi komuniciraju sa onim što se oko njih događa. Da li ih postavka izaizva ili ih teši? Često ova interakcija poboljšava raspoloženje.

Dijalog

Lagana zafrkancija doprinosi raspoloženju mnogo drugačije od usijane optužbe. Naravno, možete (i ponekad bi trebalo) da ponudite trenutke lakoće i u najozbiljnijim razgovorima (ili obrnuto). Ali uglavnom, budite sigurni da vaš dijalog podržava atmosferu koju želite da stvorite.

Interni monolog

Iste smernice se primenjuju na unutrašnji monolog lika: Sve dok je vaš lik svesno u skladu sa atmosferom oko njega ili nje, možete mislima i zapažanjima da vozite raspoloženje svoje scene kući

Opis

Opis (deskripcija) koji se izdvaja od unutrašnjeg monologa takođe može da doprinese raspoloženju. Vaš pripovedač – bilo da je prvo ili treće lice – može uticati na raspoloženje manipulišući odlukama o tome na šta se fokusirati, a šta zanemariti. Na primer: fokusiranje pripovedanja na razbijenu porcelansku lutku za bebe na trotoaru umesto na prelepo plavo nebo.

Ritam i tempo

Ritam vaših rečenica takođe će uticati na raspoloženje. Kratke rečenice stvoriće brzi osećaj u prozi ili osećaj svečanosti u poeziji. Duge rečenice pune zareza mogu ponekad izazvati osećaj uznemirenosti bez daha (zapete prisiljavaju na „udisanje“). Dobro izbalansirane rečenice mogu izazvati smirenost i introspekciju. A raspoloženje možete promeniti manipulišući ritmom rečenica – usporavanjem čitalaca ili ubrzavanjem.

Alati poezije

Možete koristiti alate slika, metafora, poređenja i drugih pesničkih sredstava da biste podstakli određeno raspoloženje. Na primer: Zalazak sunca bio je poput dušeka umrljanog krvlju i donosi mnogo drugačiju sliku od zalaska sunca kao svileni šal od ruže.

4 zlatna pravila manipulisanja raspoloženjem

Raspoloženje bi trebalo da se prebaci sa početka scene na njen kraj. Osim ako ne pišete u rezonu životnog stila, „pravila“ kreativnog pisanja često sugerišu da se lik treba na neki način promeniti tokom scene. Kada lik doživi promenu, omogućavanje da se promeni i raspoloženje čini pomak snažnijim.

U dužim radovima raspoloženje bi trebalo da se menja od scene do scene. Ako svaka pojedinačna scena u dužem delu ima isto raspoloženje, oči (i doživljaj) čitalaca će se umrtviti. Obavezno uočite razliku u raspoloženju između jedne scene. Razmislite kako će raspoloženje uticati na emocije čitaoca kako vaša priča bude napredovala.

Raspoloženje pasusa može / treba da utiče ili podržava glavnu radnju. Bez obzira da li pišete pesmu ili priču, raspoloženje vašeg pasusa može da izazove vaše likove / govornike; naterati ih da se preispitaju; ili potvrditi njihov izbor. Kišna oluja na dan venčanja neveste može dovesti do toga da preispita svoj brak; duga može podržati njen izbor. I dok raspoloženje može odražavati osećanja lika, to ne mora nužno – zamislite scenu u kojoj će biti kidnapovana vrlo srećna žena koja je upravo dobila najbolje vesti u svom životu; tako je srećna, nedostaje joj slutnja, jezivo raspoloženje sveta oko nje.

Raspoloženje bi trebalo da bude opisivo. Ako čitaoci ne mogu da kažu „ovo se čini sumorno“ ili „ovo deluje lagano“, možda ćete morati da napravite neki napor da biste stvorili nezaboravniji tekst. A to nije malo.

Zašto je važna postavka u pisanju?

 

Postavka u pisanju, odnosno mesto dešavanja priče, vreme i prostor, su važni elementi svakog pisanja, bez obzira da li se radi o prozi, pričama, romanima, poeziji ili nekim drugim žanrovima. Fizička lokacija i vremenski period dešavanja radnje, može da ima izuzetno veliku uticaj na tvoju priču. Kako kreativan pisac može da iskoristi postavku za svoje pisanje?

Pretpostavimo da pišeš priču koja se dešava 1955. godine u Beogradu, gde je tvoj glavni junak pridošlica iz unutrašnjosti Srbije, i suočava se sa brojnim preprekama novog komunističkog društva. Tvoja priča bi verovatno bila potpuno drugačija kada bi tvoj junak bio kauboj iz Teksasa, koji bi se našao na Misisipiju o određenom vremenu i prostoru.

Postavljanje pozornice za tvoju kratku priču, ili roman, je vrlo važna za angažman čitaoca i predstavlja ključnu zanatsku tehniku pisanja. Pisci koji umeju vešto da opišu, dočaraju u iskoriste vreme i prostor u pisanju, uspevaju da ožive svoje priče i romane na briljantan način.

Jer, život se ne meri brojem udisaja koje napravimo od rođenja do smrti. On se meri trenucima koji su nam oduzeli dah.

Kako se koristi vreme i prostor u postavci?

Svaka priča se dešava u nekakvom vremenu i prostoru. Čak i u dubokom Univerzumu. Vreme i prostor su glavni orijentiri za ljudska bića, i od njih zavisimo u velikoj meri. Iako se postavka obično doživljava kao “pozadina” nekakve priče, ili kao neka scena za ilustraciju ranje, t uopšte nije slučaj.

Uzmi, na primer, Andrićev roman “Na Drini ćutprija”. Ili “Prokeltu avliju”. Mesto i vreme ovih romana, su od kljičnog značaja za razumevanje i snagu ovih priča i ljudskim bićima i njihovim sudbinama, gde su mesto i vreme uzdignuti na nivo moćne metafore. Kako bi izlgedali ovi romani da se ne događaju u Bosni, u turskom zatvoru već na nekom sasvim drugačijem mestu?

Dakle, evo nekoliko saveta kako da iskoristiš tehniku postavkeu tvom pisanju:

1. Iskoristi postavku kako bi kontrastirao, ili naglasio, akciju. Na primer: žrtva ubistva je pronađena u dečijem zoološkom vrtu, ili ubica oduzme sebi život na prelepoj peščanoj plaži. Ako je recimo u pitanju neka romantična scena – prvi poljubac, na primer – možeš da je smestiš na nekom đubrištu, otpadu polovnih automobila, u pošti ili u urgentnom centru!

2. Ključni momenat, dramatičan preokret u tvojoj priči, se dogodi u nekom uobičajenom svakodnevnom okruženju: muž saopštava ženi da je više ne voli i da želi da se razvede, dok sprema kafu u mirnoj porodičnoj atmosferi uredne i lepo opremljene kuhinje.ILi se neka blaga, smirena stvar desi u sred neke krize: tokom porođaja u liftu, glavni junak dobija telefonski poziv od nejgove mame 🙂

[Tweet “Život se ne meri brojem udisaja od rođenja do smrti. On se meri trenucima koji su nam oduzeli dah.”]

3. I vreme (kao meteorološku faktor), takođe može da se koristi kao deo postavke u kontrastiranju zapleta u priči. Možeš da smisliš da tvoj junak dobije fantastično pozitivne vesti usred neke velike vremenske nepogode. Ili da ubiješ junaka u priči u prim danima proleća, kada sve okolo pupi, rađa se i cveta od života.

4. Možeš da koristiš postavku kao metaforu. Na primer, glavni lik u priči iznenada donese odluku da prekine svoj dosadni posao i napusti svoj boks u nekoj morbidnoj firmi, istrči napolje na divan sunčan dan, sa prelepim plavim nebom.

5. Postavku možeš da koristiš kako bi pojačao ili naglasio neko raspoloženje ili atmosferu događaja u priči. Neki starac, zlih namera, smišlja i plete svoju osvetu dok sedi u napuštenoj zlokobnoj kući, po kojoj dobuje gusta kiša i sevaju munje sa grmljavinom (veštica u starom dvorcu iz bajki). Ili, neka žena u gužvi i haosu prometne ulice zastane pogođena nekim strašnim otkrićem, koje će joj promeniti život.

6. Uvek koristi postavku da pojačaš emocije glavnih likova, a ne da ih opisuješ. Na taj način ćeš ostvariti maksimalan uticaj na publiku i na doživljaj priče. Ako je, na primer, tvoj lik pun besa, možeš ili da kontrastiraš njegove emocije, pa da ga smestiš u neko mirno, idlično okruženje, ili možeš pojačati njegovo emocionalno stanje tako što ćeš da ga smestiš u situaciju punu haotičnih događaja, ili zbrke.

Veština baratanja postavkama, upravljanje vremenom i prostorom, može da izuzetno doprinese tvom pisanju, i zato je potrebno da ovoj tehnici u pisanju posvetiš veliku pažnju. Možda ti to na prvi pogled izgleda nebitno, ili nešto što se podrazumeva, ali…razmisli dvaput.

U životu se obično ništa ne podrazumeva, dok se na kaže.

Zato – kaži.