BLOGERSKA TUGA: Piši kao što govoriš?

Ova poznata Vukova maksima, koju se izgleda mnogi doslovno shvatili, postala je prava noćna mora modernog blogeraja. I najgori mogući savet za pisanje koji ti neko može dati. To je i razlog postojanja gomile polupismenih blogova u domaćoj blogosferi, čak i onih “uticajnih” likova koji misle da su poznati u svetu društvene pljuvačine, teorija zavere, kuvanja i mode. Time je katastrofa još i veća, jer ovakvi polupismeni ljudi šire nepismenost apokaliptičnih razmera.

Postoje ljudi koji su blog shvatili kao način za privatnu psihoterapiju, ili sredstvo da se postane popularan. I onda su se nameračili da skribomanišu i zatrpavaju interent svojim glupostima. To bi još i moglo nekako da se proguta, ali kada se uveriš svojim očima u njihovu elementarnu nepismenost onda sutacija postane vrlo loša. Nepovezane rečenice (i misli), loša gramatika i nepravilni padeži, upotreba gomile tuđica (one turske sad su zamenile engleske), postali su prepoznatljiv “stil” ovih likova, što ime uopšte ne smeta da budu čitani i popularni. I onda shvatiš da im je i publika ista takva, jer ili ne vidi, ili misli da je sve to sasvim normalno.Tako se armija polupismenih eksponencijalno širi i predstavlja živi dokaz štetnog delovanja interneta na ljude i mozak.

Nekada to nije moglo tako. Za pisanje si morao da imaš talenat, plus razvijeno poznavanje maternjeg jezika, plus veliki rad. Danas su dovoljna tastatura i blog. Ali, hajde, internet je slobodna zajednica, svako valjda ima pravo da muči sebe i druge.

Dakle, zašto je ova maksima “piši kao što govoriš” zapravo vrlo loša za blogeraj i kreativno pisanje?

Loša je iz prostog razloga zato što veliki broj ljudi ne govori dobro. Imaju siromašan rečnik, služe se gomilom poštapalica i tuđica, rečenice su im preopširne, ne znaju za zarez i tačku, misli zbrkane, bez strukture i precizne poente.

Njih jedva da i razumemo u svakodnevnom razgovoru. A kad stvari stignu do pisanja, onda od lošeg postane još gore. Naročito kada misle da im je takav način pisanja prepoznatljiv “stil”, ili “fazon”. Jer su negde čuli da pisanje u prvom licu, ili u konverzacijskom stilu, predstavlja dobitnu kombinaciju za sticanje prepoznatljivosti i slave. Uostalom, tako je pisao i Bukowski, zar ne?

Budi svestan svojih reči

U većini slučajeva mi uopšte nismo svesni kako zvučimo kada komuniciramo a drugim ljudma. I to važi kako za pisanu tako i govornu komunikaciju. Koliko puta sam napisao neki članak ili poslao elektronsko pismo nekom da bi tek kasnije shvatio da me sagovornik uopšte nije razumeo?!

Ove “rupe” u komunikaciji su toliko česte da smo se apsulutno navikli na njih. Ali, kada se one pretoče na papir postaju vrlo vidljive.

Zato se potrudi da oslušneš kako zvučiš u razgovoru sa drugim ljudima.

Budi svestan svojih reakcija na ono što ti drugi govore.

Pročitaj sopstveni tekst hiljadu puta i potrudi se da je jasan, razumljiv i precizan. Iako je ponekad teško da ga razumeš bez obzira što si ga ti napisao.

Biraj reči

Ako želiš da unaprediš tvoje pisanje na blogu, a i kreativno pisanje uopšte, moraš da razmišljaš kako da poboljšaš svoju verbalnu (i pisanu) komunikaciju. Nije lako uvek odabrati pravu reč, ali vredi truda.

Reči su moć. I u početku bi reč. Zato pažljivo rukuj sa njima.

Eliminiši poštapalice, tuđice, sleng i lokalizme. Ima uvek način da se isto to kaže, na drugačiji način, a da ne zvučiš ko pokondireni seljak sa juga Srbije. A nije ni smešno.

Piši pravilno i gramatički tačno. Razumeće te i onaj sa jednim razredom osnovne, kao i doktor nauka. Piši kratkim rečenicama, skromnim pasusima, i vodi računa da tvoje pisanje ima uvod, sredinu i kraj. Barem to. Da bi razumeli šta si hteo da kažeš. Osim ako lik u tvojoj priči nije stvarni pokondireni seljak sa juga Srbije.

Pisanje na blogu je javna stvar. Zato nemoj da sramotiš sebe i druge. “Misim, brate, kul je stvarno, baci na net, redituj, frilenseriši…”, baci u klozet šolju. Šta će ti. Ni kad pričas sa drugima.

Pisanje (i govorenje, uostalom kao ni život) ne trpi aljkavost i površno škrabanje. Bolje onda idi radi nešto drugo. Čin stvaranja je uzdizanje duha, što god stvarao. Cilj je valjda i da drugima oplemeniš dušu. A ne da od njih praviš polupismene mediokritete. Ili jeste?

Nemoj da koristiš smajlije i druge slične skraćnice, barem ne u pisanju za blog ili slično. To znači da si lenj i da ne umeš da se izražavaš. I da ne znaš sva slova.

Neka tvoje pisanje uvek bude jasno i…čisto. Lepota misli i jezika je upravo u tome.

Zar ne?

 

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje, sada!

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywrting-om i komunikacijama.

Da li je pisanje tvoj život, tvoja strast, muza koja neće da te ostavi na miru? Ako jeste, onda iskoristi priliku i usavrši svoje pisanje. Radionice kreativnog pisanja služe upravo za to!

Ako si početnik u pisanju, nauči osnovne tehnike zanata pisanja, osnove dramaturgije izgradnje likova, postavke, tehnike pričanja priče.

Želiš da postaneš profesionalni pisac i da živiš od pisanja? Imaš svoj blog i voliš da pišeš?  Nauči sve o copywriting-u, pisanju za  Blog i Interent, freelancer poslu, i pisanju za biznis. Radionice pisanja će ti u tome pomoći!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]