U poslednje vreme horor filmovi, knjige različitog nivoa krvi i straha, postaju sve popularniji u kulturi smrti u kojoj živimo. Naravno, ova pomama stigla je i kod nas, spakovana u medijski izvikanoj odiseji o čarobnjacima u formi najmanje krvavog Harija Potera, pa sve do priča o vilama i vilenjacima za najmlađu decu. Tolkin je u tom smislu već zastareo, a „Igre prestola“ postaju pravi hit među osnovcima i srednjoškolcima. Oni najmlađi u vrtiću su već zadojeni kojekakvim monstrumima u crtaćima sa tevea, lutkama bez očiju i lica, tako da su tupave Barbike već odavno out. O onim starijim koji vreme provode uz tabloide, pivo i turske serije da i ne govorim.
U skladu sa sve dominantnijom filozofijom pokreta“Novog doba“ (New Age), koji predstavlja pravi papazjaniju mistike, oklutizma, alternativne „medicine“ i istočnjačke filozofije istrgnute iz konteksta, u Beogradu se ovih održava i „Horor festival“, spakovan u neku vrstu književne radionice! I to za decu od 4 do 8 razreda osnovne škole, ili nešto tako. Da našem posrtanju nema kraja, ova najnovija glupost najbolje svedoči o tome koliko smo propali kao društvo i civilizacija (pre svega ova Zapadna). Čak i letimičan pogled na rafove knjižara sa ovakvim sadržajima, ostavlj autisak da je Stiven King pravi amater u odnosu na brojne autore koji nam zasipaju decu ovakvim škrabanjem. Cilje je da sve bude uzbidljivo, sa što više krvi, manje više otvorenog seksa, raznih suspens događaja koji će vas šokirati (zabaviti?) i učiniti da postanete neosetljivi na kasapski nož u glavi komšije.
Strašno je to što se ova nekada šund literatura probila u same vrhove „popluarne književnosti“ i stekla status kreativnog pisanja za mase, koja je oduvke više volela literaturu za plažu nego da muči mozak i maštu sa nekakvim knjigam akoje zahtevaju da se mozak uključi u nešto više, osim spiska za pijacu ili novniskih naslova kome je dupe ispalo u tabloidima. Sada imamo popularisanje ovakvih gluposti u formi kreativih radionica za decu, sa porukom da će ona više čitati neog što čitaju i pišu sada. Tako imam klasičnu zamenu teza, ako omiljenu kod modernih propagandista: tačno je, deca će čćitati ali šta? Gomilu đubreta sa skrivenim porukama „Novog doba“, koje im ispiraju mozgove i čine ih neosetljivim robotima modernog srednjek veka koji nam se prodaje kao moderna demokratija savreme civilizacije! Crvenkapa, Zli vuk i ostali likovi su otišli u ropotarnicu istorije. Definitivno.
Hleba i igara je naravno oduvek bilo i biće. To nije sporno. Gadno je da mi sve više pristajemo d auništavamo naše potomke i našu budućnost bez ijednog kritičkog osvrta i iskre razuma o stanju stvari. U opštoj gluposti i neznanju tako imamo situacju da neka egzaltirana ženska osoba promoviše ovaj „Horor festival“ uz oduševljenu podršku voditelja na radiju u cilju popularisanja čitave ove glupe ideje. Zar su horor priče, fimovi i romani ono što treba da učimo našu decu u tako osetljivom uzrastu? Šta će oni dobiti od toga osmi straha koji će trajno naseliti dečije duše i učiniti da postanu neosetljivi na ljudske patnje, zlobu, pokvarenost i nemoralni način života?
Umesto da učimo decu da razvijaju pozitivnu maštu, ljubav prema životu, poštovanju života kao takvog, mi ih zatrpavamo monstrumima, smrću, patnjom i strahom. I sve to u formi zabave. Kakva će biti ta deca kad odrastu? Umesto da ih učimo saradnji, ljubavi prema znanju, da ih motivišemo da uče da grade i stvaraju, mi ih učimo da pritiskom na dugme razaraju, ubijaju, krše i lome i da misle da je to lepo i kreativno! Umesto da čitaju najbolja dela domaće i strane književnosti, decu učimo da plivaju u najgorem šundu i sve to u formi kreativnih radionica! Za čitanje i pisanje. Ni manje ni više!
Doduše možda to i jeste svrha svega toga. Tupo i glupo ljudsko biće koje ne misli, je nabolji podanik psihopatske civilizacije u koju smo uterani. Sve do propasti ovog Rima i dolaska nekog novog za koga se samo možemo nadati da će biti bolji od svega do sada.
Od dugmeta na kompjuterskoj igri, ili daljinskom upravljaču, pa do prvog šamara i povlačenja okidača je samo jedan korak. Zar ne?