Kako da se tvoja poezija razlikuje od drugih?

 

Odlučio si da objaviš svoju pesmu u nekom književnom časopisu, na tvom blogu, pesničkom portalu. Ili čak zbirku pesama koju je (nekim čudom) prihvatio izdavač. Ali, tvoje slatke muke ne da ostaju, nego tek počinju: kako da znaš šta je to što jednu pesmu čini izuzetnom, a drugu sasvim prosečnom?

Stvar je u tome da kada svoje pesme šalješ urednicima i izdavačima, ti si jedan od mnogih pisaca što rade to isto, i potrebno je da se razlikuješ od konkurencije, kako bi ostao u igri.

Dakle, šta je potrebno da znaš da bi tvoja poezija našla svoje mesto u ovoj gladijatorskoj areni? Evo nekoliko saveta iz mog iskustva.

[Tweet “Pesma nikada nije završena, samo je napuštena.”]

Mali podsetnik za neobjavljene pesnike

  1. Čitaj pesme. Ako ne čitaš i ne pratiš savremenu poeziju (čitaj konkurenciju), jer u suprotnom nećeš imati pojma kako se tvoj rad uklapa u modernu pesničku scenu. Prati pesničke blogove, sajtove, portale i pretplati se na neki književni časopis, tumaraj po književnim večerima i promocijama i čitaj, čitaj i samo čitaj!
  2. Moraš da znaš šta je dobra poezija. Postoji razlika između sladunjave, besne tinejdžerske poezije, i dobro skrojenih, misaonih, dubokih, izazovnih stihova. Potrudi se da budeš realističan u vezi svojih pesama. Posmatraj ih kritički. To uvek vodi ka poboljšanju tvog rada (nemoj da preteruješ sa kritikom, ipak).
  3. Pokušaj da razmišljaš onako kao što to niko nije pre tebe. Odaberi svoj glas, svoj ugao gledanja na stvari. Budi jedinstven. Da, mislim, uveć će ti reći da nema ništa novo pod kapom nebeskom. Poetika je završena sa starim Grcima. Bla, bla. Ne radi se o tome. Stare ideje se uvek mogu sagledati na nove načine.
  4. Rizikuj. Jednom kada počneš da pišeš poeziju sigurnom rukom, vreme je da napraviš veliki korak napred i izađeš iz svoje kutije. Šta je to što možeš da uradiš bolje, veće, divlje, snažnije – ili mnogo suptilnije? Pesme koje su izazovne su pesme koje privlače pogled urednika i izdavača.
  5. Razmišljaj kao urednik. Postoje neke stvari koje urednici i izdavači obavezno uzimaju u obzir kada čitaju tvoju poeziju: broj reči, format, estetika. I to se računa.
  6. Budi kratak. Poezija je kondenzovani jezik, do izvesne mere, tako da ako si sklon da pišeš dugačke pesme, vreme je da usvojiš pristup “manje je više”, kada je tvoja poetika u pitanju.
  7. Ostavi nešto za maštanje. U stvari, ostavi dosta toga. Moraš da se odupreš potrebi da opišeš, objasniš, ilustruješ, nacrtaš…Nemoj da manipulišeš svojim čitaocem da on mora da misli tačno onako kao što ti misliš. Umesto toga, pozovi ga da iskusi tvoju poeziju na svoj način. U umetnosti se često više računa ono što nije eksplicitno izrečeno, nego ono što je objašnjeno u detalje.
  8. Budi hrabar. Istraživači nisu napravili sebi slavu i ime tako što su hodali kao po jajima na nepoznatoj teritoriji. Isto tako i pesnici. Kopaj duboko po sebi. Nemoj da se plašiš onog što ćeš pronaći, kada zaista sagledaš ko si ti u stvari. A onda, pusti reči da teku.
  9. Smeh je lek. Ako u svojim pesmama povremeno dopustiš humor, ironiju, ili momente lucidnosti, desiće se kao kad podigneš roletne pa pustiš malo sunca u sobu. Znati kada treba da da se uzdržiš od humora, a kada da dopustiš smehu da izađe napolje, jeste mnogo korisno za tvoje pisanje. Urednici vole izazov, bljesak osmeha, ili nešto što je provokatinvo, neobično i atraktivno, s vremena na vreme.
  10. Piši bolje. Svi ovi gore napisani saveti svode se, u suštini, na jednu stvar: ako želiš da te vide, razlikuju i poštuju – piši bolje. Uzmi časove pisanja. Čitaj. Uči. I, naravno, šalji redovno svoje rukopise drugima na čitanje.

U online radionici za pisanje poezije, učimo brojne zanatske tehnike pisanja poezije, što ti može pomoći da se upoznaš sa tradicionalnim poetskim formama, zanatskim tehnikama metra, stope, rime…  Ovo će ti svakako biti od koristi da bolje razumeš, pišeš i čitaš poeziju, naročito onu od konkurencije.

Na kraju ćeš pobediti, sasvim sigurno.

8 znakova da pišeš dobru poeziju

 

Kao i uvek, u inat i na radost onih koji su ubeđeni da se dobro pisanje ne može naučiti nigde, pa ni u radionicama kreativnog pisanja, evo jedan tekst o poeziji. Svi oni pesnici, koji smatraju da se pisac postaje isključivo rođenjem i čudnom lutrijom nebeskih muza, ne treba da čitaju dalje.

Oni su za svoje muze ionako samo dobar medijum.

Dakle, iskustvo iz radionica kreativnog pisanja me uči da je pisanje poezije izuzetno popularno u narodu. Puno ljudi piše pesme, i (bogu hvala) internet je prepun vrsnih poeta, ali i onih pesnika u pokušaju. I svi vole pisanu reč, što je meni lično najvažnije.

Stvaranje je proces kreativan sam po sebi. Kreativno pisanje pogotovo. On uzdiže i male i velike ljudske duše u univerzum toliko čudesan da se teško da opisati. I to je sasvim dovoljno, zar ne?

[Tweet “Pisanje i stvaranje uzdiže i male i velike ljudske duše u univerzum toliko čudesan da se teško da opisati.”]

Pisanje poezije je za mnoge pisce kao vazduh koji moraš da dišeš svaki dan. Način da se emocije i misli ujedine u jednu reč. Rečenicu. Ili samo u nagoveštaj. Ali, za mnoge početnike uvek ostaje moćna dilema: da li ja stvarno pišem dobro, ili me samo hvale (lajkuju) da me ne uvrede?

Iako svaki čitač tvoje poezije pesmu doživljava na svoj osoben način, ipak postoje neki dobri putokazi koje nije loše znati kad pišeš. Evo nekoliko malih saveta kako da prepoznaš da li sa na dobrom pesničkom putu!

1. Dodirnuo si VELIKU ideju.

Tvoje pesma se igra sa jednom idejom koja je teška, intrigantna, tajanstvena, uzbudljiva, uznemirujuća, suštinska, potpuno te obuzme. To ne znači da u svojim pesmama moraš da se baviš ratom, nuklearnim holokaustom, neprvdom siromaštva, politikom ili velikim društvenim teorijama. Čak i najmanji trenuci uvek mogu da se pretvore u veliku istinu. A u tvojoj pesmi, ti se ne bojiš da kopaš duboko.

2. Koristiš najbolju FORMU da saopštiš svoju ideju.

Pesnici imaju brojne alate i tehnike pisanja koje su im na raspolaganju. Mogu da pišu rimovano, ali i ne moraju. Igraju se sa sonetom, ali i da govore slobodnim stihom. Mogu da pišu refrene, ili da ih skroz izostave. Sa duplim proredom ili bez. Mogu da pišu vizuelne opise, ali i da odaberu tvrde, jasne, kratke reči. Ključ je da upotrebiš ono što ti leži i najjasnije saopštava suštinu tvoje ideje. I nije te briga šta drugi misle o tome.

3. Imaš savršen izbor reči.

Dobra pesma uvek pokazuje da pesnik izvrsno poznaje maternji jezik, dikciju i sintaksu. Napola dovršene rečenice nisu to. Nepreciznost takođe. Kao pesnik mora da radiš teško da bi perfektno obradio svaku reč u tvojoj pesmi.

4. Koristiš moćne slike.

Dobra pesma je uvek simptom autorovog pokušaja da svetu oko sebe da neki smisao. I, što je čest slučaj, ideje koje ne mogu biti izražene u prozi, ponekad mogu biti iskazane kroz upečatljive slike. Dobre pesme uvek koriste jasne, pamtljive, konkretne slike kako bi prenele poruku.

5. Hrabro izbaciš sve što je suvišno.

Zamisli se nad ovim: da li je svaka reč, zarez, znak interpukcije – apsolutno potreban tvojoj pesmi? Da li svaki prazan prostor potpuno iskorišćen? Onda ćeš znati da si na dobrom putu.

6. Ne daješ ni mnogo, ni malo.

Ponekad najlepše pesme imaju jedan neuhvaltjiv, zavodljiv kvalitet – bude u nama ideje i emocije koje ne možemo precizno da definišemo. Dobra pesma nikada nije zanimljiva autorska teza, izrečena na crno beli način. Ali nij dobro ni da je zamatamo u šarene oblande, kako bi zasenili prostotu. Kaščica i prava mera je idealan recept.

7. Tvoj čitač ima snažnu emocinalnu reakciju.

Tvoja pesma ne mora da bude keruša sa sedam kučića (mada je to moja omiljena od Jesenjina). Ponekad, nakon što pročitaš tvoju pesmu naglas, ili je podeliš sa prijateljima piscima, možeš da osetiš da tvoja publika ima iskrenu emociju na tvoje reči. Tada ne kažu “Ah, dobra je”. Tada kažu “Ta pesma mi je naterala suze, smeh, bes, i to na najbolji mogući način”.

8. Publika ima jaku intelektualnu reakciju.

Neke pesme nemaju nameru da izazovu jake emocije. Umesto toga, ove pesme mentalno proganjaju čitaoca danima i nedeljama nakon čitanja, moleći za sećanje i dešifrovanje. Možda tvoja pesma neće naterti čitaoca da jeca u suzama, ali će poruka dugo zvoniti u njemu.

Kako da znaš da si napisao dobru pesmu?

Kao što rekoh na početku ovog teksta, svaki čitalac ima svoj očekivanja od pesme. I ne postoje tvrda pravila kako jedna pesma treba da bude napisana.

Ipak, ako čitaš poeziju često, strasno i sa ljubavlju, i ako ponekad i primeniš nešto od toga što si saznao i naučio na svoje pisanje, onda postoji dobra šansa da i ti pišeš dobru poeziju.

Vrlo je korsino da proučiš zanatske tehnike i pravila starih majstora, kao i da se i sam oprobaš u njima, kako bi mogao da stvaraš svoja sopstvena. Niko ne traži da se ponovo smišlja rupa u saksiji. Ali malo znanja i zanata nije na odmet. Tome i služe radionice za kreativno pisanje.

Ako te tvoja muza pusti. Obično su ljubomorne. Tako je sa…muzama.