750 reči da probudiš svoju kreativnost

 

Ako si kreativna osoba, sigurno si se, pre ili kasnije, susreo sa nečim što se zove “trenutak gluposti”, ili kreativna blokada u pisanju. Ne moraš da budeš baš pisac da bi ovo iskusio. Zato što se ovo događa svim kreativnom ljudima – slikarima, muzičarima, glumcima, programerima…Odnosno svim onima koji kreativno žive i stvaraju. I svi su oni podložni ovim zastrašujućim trenucima, kada misle da im je mozak zauvek umro.

I, ako izađeš na Mrežu, sigurno ćeš naći gomilu ideja kako prevaziđeš ovu kreativnu blokadu. Ključ da ovo stanje prevaziđeš se zato može svesni na nekoliko osnovnih stvari. I sreća da je tako. Zato – nemoj da ih zaboraviš. I pročitaj. Vredi.

[Tweet “Ceo svet stane u kutiju šibica.”]

Rad

Krativnost je rad, bez obzira što je za nekog to lenčarenje, ili gubitak vremena na nešto što se zove “razmišljanje”, sedenje za kompjuterom sa kapom dvorske lude na glavi, ili meditacija u pozi rakuna na steni.

Neko je jednom rekao da ti ne treba “beretka na glavi da bi bio kreativan”.

I to je tačno. Ne moraš da izgledaš kao dvorska luda da bi bio umetnička duša, ili kao Sandokan iz teretane, sa kosom do dupeta, da bi dokazao da si muško.

Tvoja dela govore za tebe. I to je sasvim dovoljno. A ona ili jesu, ili nisu. I nema između, nema laži, nema prevare. I to svi koji nešto stvaraju znaju najbolje na svetu.

Kreativnost je mukotrpan posao. On zahteva strast, duge časove dirinčenja, samoće, lupanje glavom o zid. Zahteva da praviš gomilu grešaka, sve dok ne napraviš nešto dobro. Kreativnost nije biti perfektan; to je težak rad, i pravljenje stvari, posedovanje ideja, mašte, osmišljavanje projekata, i konačno stizanje do tačke kad zaista možeš da napraviš nešto izuzetno.

Dugo godina radio sam kao kopirajter i napisao stotine reklama i još više drugih tekstova za slične svrhe….Pisao sam stručne knjige, i priručnike, i tekstove za medije…I sve je to bio jedan uzbudljiv, zanosan i težak rad, uz mnogo gorčine i malo meda. Ali je vredelo. I svako ko piše, ili radi nešto slično, zna da je vredelo. I sve se računa.

750 reči

Dok sam pisao, često sam bio pritisnut rokovima, nervozom, ličnim obavezama, zarađivanjem za hleb, dok sam radio razne glupe poslove. I onda, obično baš kad ne treba, u posetu ti stigne prazan mozak,  tupo ništavilo, prazan papir…Kreativna blokada. Ni slovo, ni reč. Imaš osećaj da si sam sebe izdao, da te tvoj pisanje glupo i besmisleno, da ništa ne vredi. Korak od očaja i glupih ideja da jednostavno batališ pisanje i počneš da se baviš nečim drugim.

Zvuči poznato, zar ne?

I tu mi je negde ova ideja pala na pamet. 750 reči. Sam sam sebi dao zadatak da ih napišem svakog dana. To sam radio uporno, kao mazga, danima, nedeljama, mesecima. Već sam znao da je podsvest moćna stvar. Ali ne i kako to funkcioniše kod pisanja?

To zapravo predstavlja moju varijaciju tehnike asocijativnog pisanja. Naterao sam sebe da se disciplinujem i odredio rok od 3 meseca za ovo svakodnevno pisanje. I postalo je stvarno oslobađajuće! Ono što ovakva vežba omogućava jeste da mogu sasvmim slobodno da pravim greške i svakojake gluposti trpam na papir. I to potpuno bez ikakve kritičke distance. Dovoljno je samo 15 minuta ovakve vežbe svakodnevno i…rezultati su fantastični!

Pisanje 750 reči dnevno na ovakav slobodan način, puštajući podsvest da “piše umesto tebe”, budi kreativne sokove, i pomaže da se “otključaš”, i usredsrediš na važne zadatke pisanja.

Vežba

Najbolje je da svako jutro odvojiš 15 minuta, sedneš za radni sto i i napišeš svojih 750 reči. Nije važno šta i o čemu pišeš. Samo napiši. I što je još važno – nemoj da pokušavaš da kritički posmatraš i da uređuješ to što si napisao. Još bolje, nemoj ni da čitaš napisano. Samo pusti da to iscuri iz tebe. I to je to. Sve do narednog dana i naredne vežbe. To će ti pomoći da kreativno pišeš i stvoriti naviku da bez uutrašnjeg kritičkog oka posmatraš svoj rad.

Ova tehnika asocijativnog pisanja funkcioniše garantovano, bez greške. Videćeš kako, vremenom, tvoje pisanje postaje sve tečnije i bolje.

Naša podsvest je carstvo naše kreativnosti u kojoj stanuju naše muze. U radionicama kreativnog pisanja, uvek govorim polaznicima da moraju svakodnevno da pišu. Ne da se oni bave pisanjem, već da dopuste da se pisanje bavi njima.

I onda si na pravom putu. Probaj. Iznenadićeš se. Jer, kako stara kineska poslovica kaže, “ceo svet stane u kutiju šibica”. Otvori kutiju. I zapali jednu šibicu.

Ako nastane požar, ti si kriv.

I da: koliko ovaj post ima reči? Prebroj!