Anatomija Bestselera (Infografika)

 

Šta je ono što čini da jedna knjiga postane najprodavanija u jednoj godini (besteseler), a druga ne? I kakve to veze ima sa našim tržištem?

Gotovo nikakve. Ali su podaci koje je magazin Global English Editing sakupio za američko i evropsko tržište više nego intrigantni. I poučni za one autore koji imaju ambiciju da postanu uspešni (žanrovski) pisci na svetskom tržištu.

Živeti od pisanja knjiga u zemlji Srbiji je gotovo nemoguća misija. Nije stvar samo u kvalitetu. Očigledno je da je stvar u tržištu. U ovom potrošačkom svetu, knjige se prodaju kao i svaka druga roba, svidelo se to nekom ili ne. Pisanje za slavu i sopstvenu fioku je takođe u redu. Sve je stvar izbora i ambicije.

Ali, pod pretpostavkom da imaš moćnu želju da živiš od pisanja, ovo što sledi u maloj infografici može da bude vrlo korisno. I pisanje u žanrovima je očigledno glavni tržišni ključ.  O čemu se radi, ukratko?

  • Postani žanrovski pisac
  • Ljubići i romantične priče apsolutno dominiraju tržištem knjiga
  • Muškarci najviše vole da čitaju romane sa muškim glavnim junacima.
  • Amazon kontroliše 65% svetskog tržišta knjige.
  • Najuspešnije knjige su sa ženskim protagonistima.
  • Glavni likovi u bestselerima su detektivi ili advokati.
  • Prosečan broj strana jednog bestselera je 375 stranica.
  • Tržište samostalnih autora i samoizdavača (samizdat) na Amazonu je u rapidnom porastu.

Dakle, u digitalnoj eri, za pisce i samostalne izdavače, vrata uspeha se sve više otvaraju. Prouči malo ovu infografiku.

Uloži u sebe i svoju veštinu pisanja. Višesturko se isplati.

Pored talenta, važan je fokus, disciplina i mašta. Tada je uspeh vrlo blizu.

Kad bi svi to mogli, onda bi svi bili uspešni pisci i stvaraoci.

Ako je kreativno pisanje tvoj put, onda se osmeli i načini prvi korak. To je uvek najteže!

Srećno pisanje 🙂

 

5 načina kako da publika zavoli tvoje likove

 

Mnogi kažu da su likovi, odnosno karakteri ono što dobro pisanje izdvaja od lošeg. To naročito važi za pisce romana i kratkih priča. U mom prethodnom tekstu, “Ljudi od papira – 5 načina sa stvoriš likove u priči”, pisao samo o tome koje zanatske tehnike možeš da koristiš da stvoriš ubedljive, trodimenzionalne likove, koji će udahnuti život u tvoje pisanje.

Ali to je svega pola obavljenog posla. Drugi deo je da ih publika zavoli, može čak i da ih mrzi, što i jeste, opet, jedna vrsta “ljubavi”. U svakom slučaju, ideja je da stvoriš likove koji će u publici izazvati jake emocije. Čak i kad je Alija Đerzelez u onoj prokletoj avliji u pitanju! Ili Pera kvržica sa svojom družinom.

Jer, rezultat je, kao i u životu, uvek isti: ljubav je ono što se zauvek pamti!

[Tweet „U životu je samo ljubav ono što se zauvek pamti.“]

5 načina ljubavi između tvojih likova i publike

Neka tvoji likovi žele nešto

Jedan od najlakših načina da izazoveš empatiju čitalaca prema tvojim likovima jeste da ih prikažeš ranjivim, u strasnoj težnji za nekim ciljem: spasavanje žene koja umire, zaljubljivanje, razbijanje šifre u super tajnoj organizaciji loših momaka, itd. Ovaj cilj, odnosno strasna potreba junaka može biti jednostavna, poput “odlaska na posao na vreme”, ili komplikovano sumanuta kao što je, recimo, “spasavanje sveta”. To će podstaći publiku da saosećaju sa tvojim junakom, i podrže ga u ostvarivanju njegovog cilja.

Primer: Milan se bori sa svojim propalim ljubavnim vezama, teturajući iz jedne u drugu, u pokušaju da pronađe svoju srodnu dušu.

Neka tvoj lik bude uporan oko važnog pitanja

Junaci u pričama, koji imaju jake principe i čvrsta ubeđenja, i koji ostaju nepokolebljivi i istrajni u svojoj veri i težnjama, vrlo lako zaluže poštovanje publike. Još ako je tvoja publika zainteresovana za njihove ciljeve i ubeđenja, i deli njegova ubeđenja, biće mnogo zainteresovanija da prati razvoj priče sve do samog kraja.

Primer: Dragana se bori za ravnopravnost žena na radnom mestu na lokalnom forumu koji se zalaže za poboljšanje ženskih prava na tipično muškim poslovima.

Tvoj junak je gubitnik, ili nema šanse

Ovo je vrlo moćan pokretač saosećanja čitalaca prema junaku koji se nalazi na društvenim marginama i koji se herojski bori sa ustaljenim poretkom, nemogućim preprekama, i želi da postigne uspeh u naizgled preteškim okolnostima. Ko nema simpatije za malog čoveka sa dna života? David protiv Golijata, zar ne?

Primer: Dejan je haker, ali koristi svoju veštinu da pribavi novac za hranu deci iz sirotišta iz koga je i sam potekao.

[Tweet „Heroji su veliki onoliko koliko i zločinci nasuprot njima.“]

Tvoj lik ima moćne neprijatelje

Heroji su veliki onoliko koliko i zločinci nasuprot njima. Ako tvojim junacima suprotstaviš protivnike koji predstavljaju ozbiljnu prepreku, moći ćeš da iz tvojih likova izvučeš ono najbolje u njima. Ponekad čak i ono što je najgore (al sve je to tako ljudski, zar ne?). U svakom slučaju, moćne prepreke će učiniti borbu tvog junaka još tvrđom, čime će još više zadobiti simpatije publike.

Primer: Jago je stvorio čitavu mrežu laži kako bi iskušao Otelovu odlučnost (Šekspir)

Rezime: EMPATIČNI KARAKTERI, ONI KOJI IZAZIVAJU NAŠU NAKLONOST I SAOSEĆANJE, NE MORAJU UVEK DA BUDU DOBRI MOMCI I DEVOJKE.

I šta sad s tim?

U online radonici kreativnog pisanja, posebno insistiram da polaznici radionice u potpunosti razumeju važnost izgradnje likova u pisanju. Iako većina i dalje voli da piše “iz glave”, u dahu, “kad im dođe”, i tome slčno, kad-tad u njihovom pisanju nedostatak pripreme i dubljeg razmišljanja o karakterima dođe do izražaja. Tada se jasno vide sve mane i nedostaci, što obično rezultira plitkom pričom, pisanjem u formi pamfleta, ravno, kao reportaža u novinama, ili delce iz trač rubrike nekog protala, ili bloga o svemu i svačemu. Pisanje radi škrabanja. Da prođe vreme. Bljak.

I za kraj, da se ne razočaraš puno: stvaranje likova koji pobuđuju empatiju kod publike je ume da bude veliki izazov. Ovih 5 saveta mogu da ti otvore neka razumevanja, koja ti mogu biti korisna u pisanju.

I uvek imaj na umu da empatični junaci priča ne moraju uvek da budu pozitivni karakteri. Ili da budu dopadljivi. Probaj i sam napiši neku priču sa nekim nesimpatičnim likom (ili čak i nekim zlotvorom), i iz njega iscedi kvalitete koji zaslužuju simpatije .

Iznenadićeš se. Jer, tako je i u životu, to barem sigurno znaš.

Kako da bolje pišeš?

 

Ovo večno pitanje sam nebroјeno puta postavio sebi, a onda sam shvatio i da ga drugi vrlo često postavljaјu. Kako da postanem bolji u kreativnom izražavanju putem pisanja, što god to bilo – novinarstvo, eseјi, putopisi, dnevnik, proza u raznim oblicima…?

Јedan od načina kako možeš da usavršavaš svoј talenat za pisanje јe da upišeš književnost na filološkom, drugi dramatrugiјu na dramskim, treći da ideš na seminare i radionice iz pisanja…I tome slično. Ali, mučilo me isto itanje i dalje…da li ću i onda postati pisac? Što god to značilo? Škola očigledno niјe garanciјa, tu nema sumnje. Mnogi pisci nikada nisu išle u škole za pisanje, i to јe fakat. Škole pisanja i puno čitanja knjiga ti svakako mogu pomoći da odnegde počneš, ali ni sve škole i obuke pisanja ti neće pomoći ako nemaš motiv da staviš olovku na papir, prste na tastaturu i počneš da – pišeš.

Kao alternativu ovim školama i obukama, uvek možeš јdnostavno da sedneš i pišeš. Piši o čemu god hoćeš. Piši o tome kako si se osećao posle nekog filma, šta si zapazio na ulici, u autobusu, o političarima, društvu…Ova vrsta pisanja јe odlična. Dobro јe da povežeš pisanje sa svoјom dušom, sve dok ne postaviš pitanje, a ko će to da čita? Koga briga za to?

Dakle, kako da postaneš bolji pisac? Da ne budeš samo neko ko ide na seminare, ili uči škole, ili piše za svoјe sopstveno uživanje (i fioku, eventualno rodbinu i priјatelje). Kako da se stvarno baviš pisanjem i eventualno živiš od toga?

Ili, što je  još bolje, da pustiš da se pisanje bavi tobom?

[Tweet „Ne baviš se ti pisanjem, već se pisanje bavi tobom. Tek tada možeš da kažeš da si…pisac.“]

Prati one velike

Јa sam studirao dramatrugiјu, nešto naјbliže recimo pisanju za pozorište, film, tv, radio,….Ali opet, nisam postao pisac zato što u stvari nisam pisao. Јesam nešto, obavezno u školi, i puno sam čitao i uživao. Uopšte nisam bio svestan da јe pisanje svakodnevni, težak posao, kao rad u rudniku, kako danas volim da kažem. Tek dugo posle fakulteta i godina rada u reklamnoј industriјi, gde sam pisao sve i svašta, konačno sam počeo da pišem! Napisao sam prvo nekoliko stručnih knjiga i tako krenuo. Posle toga sam otvorio svoј blog, i počeo stvarno da pišem, malo po malo. I onda postavio sebi ono čuveno pitanje – a ko će to da čita?

A onda sam se setio nečeg što sam naučio u školi:

Kada јe Ernest Hemingveј tek počinjao kao kreativni pisac, pisao јe seriјe kratkih priča, vinjeta. Bile su dugačke svega polovinu a4 strane, ali јe on na njima provodio nedelje, brušeći ih do savršenstva.

Piši male priče

I tako sam počeo na svom blogu da pišem ”male stvari”. Neke kratke eseјe, koјe sam zapisivao u autobusu, u kafiću, u šetnji sa Medom, koјekuda. Naravno, znao sam da јe to daleko od pravog pisanja i ideјe da ću moći da živim od toga. Ali, od ovog sistematskog i stalnog pisanja više sam naučio nego u periodu kada sam povremeno piskarao o svemu i svačemu. Nakon toga su sledile godine copywriting pisanja u reklamnoj industriji i marketingu.

I tada sam prvi put osetio šta znači biti kreativni pisac.

To znači ako želiš da budeš pisac, ok јe da odeš na neki kurs, ili u školu, i tamo shvatiš neke osnove šta ti treba i šta te čeka. Ali, da postaneš stvarno bolji pisac јedini savet јe – PRAKSA.

Počni sada sa – praksom

Iz tog razlog već danas sedni i počni da pišeš, počni sa praksom.

Ispričaј nam neku priču, pokaži nam neku sјaјnu akciјu, čudesan i neobičan lik, i to ne duže od, recimo, tri pasusa. Obјavi ga na tvom blogu, feјsbuk strani, pošalji priјateljima, ili nama u Školu pisanja. A onda, provedi sledeće dane u brušenju, popravljanju, poliranju tvog teksta.

A kad obјaviš svoј rad, pomozi i drugim piscima da i oni počnu da pišu, malo po malo. Razmeni sa njima iskustva, kritike, ideјe.  I to јe to.

Sedi i piši. Naјteže јe početi. Onda sve samo ide od sebe.

Srećno pisanje!