Razlika između dobrih i loših pisaca

 

Sad ću sam sebi da skočim u usta. Malo. Ali moram. Možda čačkam mečku, a ne bi trebalo. Dakle, u čemu je razlika između dobrih i loših pisaca?

Razlika između dobrih i loših pisaca ima veze sa zanatom, veštinom, ali najviše sa upornošću. Loši pisci odustaju. Dobri pisci idu dalje.

I to je to.

Šta rade dobri pisci?

Dobri pisci vežbaju. Odvajaju vreme za pisanje, majstorisanje i uređivanje rukopisa sve dok nije kako treba. Provode sate i dane pišći i brišući.

Dobri pisci zahvalno primaju kritiku, sa oba obraza, i kažu hvala na konstruktivnoj pomoći. Slušaju i spoljne i unutrašnje glasove koji ih vode kroz bespuća tuge i suze radosti.I sve to koriste da bi postalo još bolji.

Znaju da njihov svetionik svetli na nebu.

Znaju da je prva verzija rukopisa obično loša i da je zaštitini znak uspeha posvećenost zanatu i veštini. Pisanje nije čekanje da ti muza čučne na rame. Pisanje je posao, muka, rad u rudniku, svaki dan.

Dobro pisci sve ovo rade jer veruju u ono što rade. Znaju da je pisanje više profesija nego hobi. Pisanje je poziv, glas koji te goni i vodi.

Dobri pisci nisu perfekcionisti, ali su naučili disciplinu isporuke, davanja svog dela svima koji žele da ga vide.

Šta loši pisci ne rade

Loši pisci ne razumeju ovo, i to je upravo ono što ih čini lošim piscima. Oni misle da je njihovo pisanje dostiglo određeni stepen vrhunskog kvaliteta, i uopšte ne žele da se bave uređivanjem ili brisanjem i ponovnim pisanjem svojih tekstova. Tako postaju naduveni, arogantni i gordi.

Ali, u suštini to je jedna obična lenjost i strah. Veliki strah.

Zašto ne pretresaju i uređuju svoje tekstove? Zašto ne prave skice? Zašto se udobno baškare u mitu sopostvene genijalnosti? Zato što se boje gotovog rukopisa i neuspeha. Kao rezultat, njihov rad bude konfuzan i nepovezan, ne tako dobar kao što oni misle.

Kako da budeš drugačiji?

Mnogo pristojnih pisaca misle da su veliki. I ja sam nekada bio takav. Tvrdoglav i tašt, nisam želeo da se menjam. Nisam želeo da rastem. To se pokazalo kao vrlo loše po mene kao nekoga ko piše.

Kada tražim od svojih polaznika online radionica pisanja, ili kolega koji me zamole da pročitam njihove rukopise, da ponovo napišu tekst, post ili esej, ili kad im dam neku sugestiju u vezi tehnika pisanja, oni odmah počnu da se brane. Neki me i omrznu. Ili, što je najčešće, nikad više ne čujem ništa o njima. Vrlo mali broj prihvati saradnju i sugestiju, onako iskreno, kao dobru nameru, o kojoj vredi bar razmisliti (kad su me već pitali).

Mnogi od njih hoće da idemo na kafu; svega nekolicina da piše.

Dobar pisac je skroman. Bez obzira na veštinu i znanje, on je posvećen procesu pisanja i njegovom dovršetku. Bez obzira koliko bude mučno i teško, on će pisati. I pisaće sve bolje.

Prema tome, šta ti kao pisac u pokušaju, radiš?

Napravi izbor

Izaberi da budeš drugačiji. Guraj dalje i kada drugi odustanu. Napravi još jedan korak napred, korak koji mnogi neće nikada napraviti. Budi čudesan u svojoj upornosti i izdržljivosti.

Piši one poslove koje niko neće i ne plaća. Ponudi se da budeš nekom pomoćnik i potrčko. Uloži u sebe i svoje obrazovanje. Uči zanat i majstorstvo pisanja. Isplatiće se, uvek. Ali, moraš da sedneš i radiš.

Nemoj da se osloniš samo na talenat. Nikada nemoj da zaboraviš koliku čast predstavlja to što ti je univerzum podario talenat za pisanje. Iako još nisi tako dobar pisac, ima jedna dobra vest: možeš da budeš još bolji.

Možeš da nadmašiš one koji su imali sreće, i da nadvisiš one koji su lenji.

Sve ovo počinje sa poniznošću. Što zapravo znači volja za slušanjem i učenjem. Da radiš svoj posao i postaneš profesionalac.

Ako sve ovo radiš, ako odvojiš vreme da tvoje pisanje postane veliko, a da nikad ne sediš na sopstvenim lovorikama, to će te učiniti drugačijim.

Zato počni sa tim već danas.