Kako i zašto sam počeo da pišem?

 

Dok sam bio u osnovnoj školi, nisam voleo srpski jezik, bilo mi je dosadno da učim gramatiku, pravopis i sva ta suvoparna palamuđenja o jeziku. Tek sam kasnije shvatio važnost svega toga, ali u početku je bilo tako. Više sam voleo da budem preduzetnik, izdavao sam sa drugaricom časopis “Patak pres”, koji smo kucali sa indigom na pisaćoj mašini i delili drugarima iz razreda. Mašta je bla ključna stvar u toj dečijoj igri. Sećam se, imao sam neki stari magnetofon i mikrofon, pa sam snimao filmove u kojima sam bio sve: i scenarista i reditelj, i glumac, i ton majstor, itd.

A onda sam otkrio svet knjige. Mašte. Radost i ljubav prema čitanju. I to je bila ljubav mog života. Nikada više nisam ostavio knjigu, koja me i danas prati. Zato i svojoj deci danas kažem: čitanje knjiga je najvažnija stvar u životu svakog ljudskog bića. Bez obzira da li pišeš ili ne. Čak i kada sam stvaraš i otkrivaš nove svetove….pisanjem.

Oduvek sam mrzeo rokove i zadatke. Kad god je trebalo da nešto uraidm po zadatku, sa rokovima, bežao sam ko djavo od krsta i sve radio u zadnji čas. Pa sam onda hteo da studiram fotografiju koja je bila i ostala ljubav mog života. I to u Pragu, koji je bio pravo mesto za to u ono vreme (80te godine prošlog veka). Ali, to je propalo iz nekih administrativnih razloga. Onda sam konačno zaključio da je Fakultet Dramskih Umetnosti prava stvar za mene. Voleo sam film, pre svega. I takos am upisao dramaturgiju. Nisam ni znao šta me čeka: pisanje.

I dalje nisam voleo nešto bogzna šta da pišem, al sam završio studije, po zadatku. I počeo da se bavim kopirajtingom. Pisao sam scenarija za reklame, režirao mnoge video spotove, i uživao u poslu koji mi je izgledao kao sjajan spoj kreativnosti i preduzetništva.

A onda, bilo mi je dosta svega, i posvetio sam se svojoj drugoj ljubavi: profesuri i nastavničkom pozivu na visokoj školi. Otkrio sam kod sebe taj drugi talenat: volim da predajem i učim druge onome što znam iz oblasti pisanja, komunikacije, medija…I tako sam stigao do svog prvog bloga. Tek je blog bio pravo otkrovenje!

Tako sam se vratio pisanju i čitanju.

Piscu su potrebni čitaoci

Kao i svi pisci, počeo sam da pišem i objavljujem svoje radove ne znajući šta da očekujem. Tako sam počeo sa svojim ličnim blogom (www.darkotadić.wordpress.com), a onda i sa drugim blogom posvećenim kreativnom pisanju (www.kreativnopisanje.wordpress.com).Sećam se, svako malo bi sedeo u nekom kafiću (omiljen mi je bio kafić na teniskim terenima kod hale “Pionir”) i na laptopu kuckao svoje tekstove, i strasno prtisikao dugme “Objavi”.

Nije ni potrebno reći da se ništa spektakularno nije događalo tih prvih meseci.Voleo sam svoj blog i pisanje na njemu, ali nisam imao nikakvu jasnu ideju šta ću s tim.

Iako u početku to nisam sasvim shvatao, ubrzo mi je postalo važno da vidim kako ljudi reaguju na moje pisanje – postalo mi je jasno da ljudi čitaju ono što pišem. I tako se rodila nova ljubav između mene i moje -publike.

Sve do tog trenutka moje pisanje čitali su moji nastavnici, profesori, poslovni partneri u advertajzingu, prijatelji i familija. I nije me nešto bilo briga oko toga.

Ali, kada je u pitanju bio moj blog, ja sam stvarao odgovore i komentare. Bilo mi je stalo da izazovem reakciju drugih ljudi, da dobijem neki znak da moj rad ima neko značenje, i da osetim da moje pisanje jeste od nekakve vrednosti za druge ljude.

Publika se pojavljuje

Posle nekoliki meseci od početka mog blogovanja, počeli su da se pojavljuju prvi komentari.A onda su počeli da stižu i prvi mejlovi od ljudi koji su tražili neki savet, ili prosto da kažu kako im se sviđa moj blog.

Pre nego što sam počeo da pišem na blogu, nikada nisam pomislio da mogu dobro da pišem. Nikad nisam mislio da ću pisati reči koje će stotine ljudi čitati, a kamoli nešto više.

Prve reakcije i utisci moje male, ali rastuće publike, bile su mi snažan podsticaj da sa još većim žarom nastavim dalje. Počeo sam da razmišljam o raznim temama vezanim za pisanje, kao i o ideji da napravim online školu za pisanje kako bih pomogao i drugima koji vole da pišu i vole da bloguju.

Pisao sam besomučno, i moja publika je postajala sve brojnija. Pisanje mi nije, naravno, uvek bilo baš najbolje, ali sam se trudio da negujem neki moj stil. Pisao sam onako kao što sam mislio i to je izgleda ostvarilo neku vezu sa mojom publikom.

[Tweet “Bez obzira koja je tema o kojoj pišemo, svi mi pre svega hoćemo da promenimo život na bolje.”]

Napravi razliku kroz tvoje pisanje

Sve dok nisam počeo da pišem na blogu, nisam shvatao koliko pisanje može moćno da da utiče na ljude putem reči i ideja.

U proteklih nekoliko godina pisao sam o mnogim temama na mojim blogovima, uključujući kratke priče, stručne tekstove o zanatu pisanja, koprijatingu, pisanju za blog…

Najviše me je radovalo i još uvek mi je najveća inspiracija kontakt sa mojim čitaocima, polaznicima radionica i ljudima koji slično misle i pišu kao ja. Znajući koliko moj blog i radionice pisanja imaju pozitivan uticaj na njihove živote je nešto što je najveća nagrada koju sam ikada dobio.

Ljudi često misle da su pisci samo oni koji pišu knjige. To je svakako tačno, barem u neku ruku, ali u suštini svi pisci trebaju svoje čitaoce. Bez obzira da li pišu knjige, bloguju, objavljuju u štampi i sl.

Ključ je u tome da mi svi osećamo da naš rad uvek ima značenje za druge.To nam daje smisao i svrhu postojanja.

Bez obzira koja je tema o kojoj pišemo, svi mi pre svega hoćemo da promenimo život na bolje.

To je razlog što sam srećan zato što sam počeo da pišem na blogu. Kada blogujete, počinjete da objavljujete od prvog dana. Onda opet pritisnete dugme , i ponovo, i ponovo, dan za danom, nedelju za nedeljom.

Blogovanje je izdavaštvo. Suština je da se pojavite, napravite svoju publiku – da pronađete svoje čitaoce – i to od prvog dana.

I tome zaista počnete da uživate. Dobijate reakcije čitalaca koje vam daju ideje za nove ideje i tekstove.

Što je najbolje, blog stvara vašu publiku, tako da kao kad objaviš knjigu, tvoji čitaoci su tu, stoje, spremni da kupe i čitaju.

I znaš da će tvoje reči biti čitane. I znaš da ćeš da napraviš nešto što je drugačije. Piši i napravi razliku.

I to je sve.