Blog kao terapija

Da li smatrate sebe osobom pod stresom? Da li se male stvari tokom dana čine kao da ih se ne može kontrolisati? Ako imate bilo kakve osećaje u tom smislu, dopustite mi da kažem … izgleda da imamo mnogo toga zajedničkog.

Ovde sam da vam podignem duh i pokažem vam zašto je blogovanje terapijsko. Samo pomislite, ako vas sitnice uznemiravaju ili ako mislite da stvari ne idu svojim putem … šta obično radite? Pa, oni od nas koji su obično vezani za naše računare vole blog. Zašto? Jednostavno, zato što pisanje, a naročito isanje na blogu može biti vrlo terapeutsko.

Blogovski terapeut

Možda se pitate zašto pišem ovaj post? Ne ulazeći u detalje, danas sam imao porodičnu hitnu situaciju koja me je zaista pogodila. Srećom, sve je u redu, ali stvari su mogle biti gore. I to je razlog zašto pišem ovaj post. Osećam da je blogovanje divan izlaz i odličan način da se ukloni stres (koji sam doživeo danas) i da se osećam slobodno. Ovaj post je primjer da ja pobjegnem iz stvarnog sveta i stupim u interakciju s ljudima koji dele slične interese kao i ja.

Šta može biti bolje od toga da se vaš normalni rutinski dan stavi na policu još neko vreme i napišete samo ono što vas zanima? Mislim da je pisanje za blog ultimativna medicina. Ako još uvek sumnjate da ulazak u blogosferu može biti terapeutsko, evo nekoliko razloga zašto je to tako.

Internet je jedino mesto gde ste vi svoj šef. Slobodni ste da pišete šta god želite u publiku koju želite. Ne postoje pravila o tome šta možete da postavite (u najvećem delu) i u tom trenutku dok pišete, osećate mir.

Spomenuo sam to ranije, ali svima nam je potrebno da se povremeno bavimo stvarnošću, jer svakodnevni život može biti stresan, neki više od drugih. Međutim, bez obzira da li stvari u vašem životu ne idu onako kako ste planirali, kada sednete i pišete, recite mi … šta osećate? Većina ljudi bi rekla mirno, fokusirano, zainteresovano. Može postojati mnogo drugih stvari koje osećate, ali to bježanje od stvarnosti dozvoljava nekim za samoću dok uživate u poslu koji ste sastavili.

Mnogi ljudi ne uživaju u onome što rade, ili nisu zadovljni poslom…

Pa, većina ljudi nije, ali kada radite na postu na blogu …da li ste se ikada osećali srećnijim radeći na nečemu što je VAŠE?

To je velika slika koju pisanje na blogu nudi… mogućnost da radite „za sebe“, jer možda nećete imati tu mogućnost negde drugde. Za mene je to najbolja terapija koju mogu ponuditi sebi. Sposobnost da se kaže „ovo je moje“ je veliki osećaj i nešto što osećam da bi svi trebali da daju sebi. Napravite nešto vaše, tako da se možete opustiti i otrgnuti od ropskog posla koji radite za preživljanje.

Probudite kreativno dete u sebi

To vam možda ne bi imalo smisla, ali zapamtite kada ste bili mlađi i osećali ste se bezbrižni i sve što ste hteli da uradite je da se “igrate”. Blogovanje vam daje priliku da to učinite u drugačijem kapacitetu. Kada pišete postove, onda se “igrate”. Vaša publika su vaši prijatelji (odobreni, ne svi). Možete da se sretnete sa ljudima koji se osećaju važnim i onima sa kojima hoćete da razmenjujete misli i ideje.

Blogovanje vam omogućava da razmišljate kao dete. Tu možete pisati u bilo kom obliku koji vam odgovara i ne
morate da pružite razloge zašto pišete. Zapamtite, niko ne pita decu zašto rade ono što rade. Ako to nije terapija za vas, ne znam šta je.

Ovo može zvučati pomalo otrcano, ali da bi “terapija” funkcionisala ili da bi nešto bilo terapeutsko, verujem da treba da se uključite u ono što će vam pomoći kao pojedincu.

Pisanje na blogu je jedan izlaz i funkcioniše za mene, ali to ne mora biti vaša “terapija”. Međutim, osećao sam da je blogovanje savršeno za ovaj scenario, s obzirom da je većina ljudi ovde na Kreativnom pisanju i Terapiji pisanjem uživa u pisanoj reči i pokušava da se opet “igra”, pronađe smisao u životu i razvije svoje duhovne i lične potencijale.

Ako se osećate kao da vam je potrebna utičnica i niste sigurni kako da je pronađete, pokušajte da pišete o onome što najviše volite.

Povežite sa sljudima koji su slični vama i stvarajte svoje svetove. Blog i Internet u sjajno mesto upravo za tako nešto. Ostvarite svoje potencijale, poradite na svom duhovnom putu, lečite pisanjem sebe i druge….Rezultati će se brzo videti.

Pisanje može biti fantastična terapija za svakog od nas, a pisanje na blogu je jedan od pravih načina da to i ostvarite!

Kako da promovišeš svoje pisanje?

Ako ste pisac, apsolutno morate da vodite blog. Zašto? Zato što su blogovi odličan način da agenti i / ili urednici vide informativno kako pišete i, naravno, vaši fanovi će uživati u čitanju vaših postova na blogu. I što je najvažnije imate priliku da svakondnvnim postovanjem održavata kondiciju za pisanje.

Problem s kojim se suočavaju blogeri je isti s kojim se suočavaju pisci koji dolaze. Kako će vas ljudi naći? Ako još niste objavili knjigu (pa čak i ako imate), teško je postati poznat u ogromnoj Blogosferi.

Srećom, postoji mnogo načina da promovišete svoje postove. Možete  objaviti svoje postove na drugim dobro poznatim stranicama/portalima, na Fejsbuku i drugim društvneim mrežama, možete gostovati sa svojim postovima kod drugih blogera, možete postavljati linkove na vaše postove na različitim platformama.

Nekoliko sajtova vam takođe dozvoljava da reciklirate svoje postove. To znači da možete ponovo objaviti svoje postove na drugoj, većoj platformi.

Kada ponovo postavite poruku, ne zaboravite da uključite poziv na akciju na kraju. Poziv na akciju je jednostavna izjava o tome ko ste i o čemu se radi, zajedno sa linkom. To bi trebalo da inspiriše ljude da provere vaš blog.

Provera stvarnosti?

Jedna od najpoželjnijih emotivnih realnosti sa kojom sam se morao da suočim je da ako želim da ljudi otkriju i pročitaju moj rad, onda je na meni da pronađem načine da se obezbedim da oni čuju o mom pisanju.

Na teži način sam saznao da ako ne želite da sami promovišete svoj rad, onda to čak ne možete ni napisati za javnu potrošnju.

Mislim, ako napišete knjigu koju nameravate da je drugi pročitaju. Jel tako?

Rekao bih da je to obično način na koji to funkcioniše, osim ako naravno ne pokušavamo da spasemo svoja osećanja od povrede, i u tom slučaju verovatno ćemo reći nešto kao da samo pišemo za sebe.

Kako će iko uspeti da pročita vašu knjigu ako je držite u fijoci zato što ste previše posramljeni ili se stidite da je sami promovišete?

Samo-promocija je neophodna

Zanemarite skeptike, mrzitelje i sve neuspele ili kvazi pisce koji ne bi nikad sami promovisali svoje radove (ili bilo koga drugog). Kažem da je to verovatnije zato što oni nikada u stvari ne bi stvorili ništa što bi bilo vredno promovisati.

Samopromocija nije zlo.

Međutim, s tim u vezi, slažem se, postoje pravi načini i pogrešni načini samopromocije vašeg pisanja, ali ja nisam ovde da raspravljam ko to radi na ispravan ili pogrešan način.

Ovde sam da vam kažem dato mora da se uradi i da vam da nekoliko saveta o tome kako da to uradite a da ne budete kreteni u vezi toga. Ako ipak pišete samo za sebe, u tom slučaju, privatna mala (tajna) džepna bilježnica će vam dobro odgovarati i ne morate čitati ništa od ovoga što sam napisao.

I budimo iskreni, vredi raditi. Dakle, molim vas, šta god da radite, nemojte to kriti. Ali, u isto vreme, nemojte se truditi objavljivati svoj rad ako ne želite da ga promovišete.

I naravno, možete upisati radionicu pisanja za blog i videti kako sve to izgleda u stvarnosti. Vreme ne možeš da vratiš unazad, dakle samo napred 🙂

Granice književnosti: pisanje za blog

Pre neki dan sam u knjižari našao i pročitao Blogdanovu zbirku priča. Uvek me obraduje kada jedan bloger objavi knjigu, što je živi dokaz moje teze koju stalno zagovaram, da je pisanje za blog pomerilo granice književnosti u ovom veku, i da se ta priča sve više zahuktava.

Nekada, u doba pisaće mašine, pisci su bili osuđeni da šalju rukopise književnim časopisima i izdavačima, što je bio spor proces dolaska do publike i sticanja odgovarajućih čitalačkih priznanja. Danas, stvari su se radikalno izmenile zahvljajujući Internetu, a naročito Blogu kao platformi za pisanje i objavljivanje tekstova. Ogroman broj ljudi širom sveta, a i kod nas, piše na blogovima: od eseja, kratkih priča, poezije, delova ili celih romana, pa do recepata za kuvanje, putovanja, političkih pamfleta i čega sve ne.

Ono što je zanimljivo, a vidim da i polaznici mojih radionica sve više to praktikuju, jeste pisanje eseja, priča i beleški iz života, kao dominantan oblik pisanja u prozi. Ova nova digitalna književnost otvara fantastična vrata kreativnosti i mašte putem pisane reči. Blog je sjajna tehnološka platforma za pisanje, ne samo za pisce amatere, ili one kojima je pisanje pre svega ličnakreativna psihološka terapija, već i za ozbiljne autore koji imaju visoke ambicije na polju književnosti.

Recimo, ruski pisac Dimitrije Gluhovski je svoju prvu hit knjigu “Metro 33” napisao na interentu, uz interakciju svojih potencijalnih čitalaca,koje je pretvorio u plodne saradike koji su mu davali dragocene književne i praktične savete u pisanju knjige. Stiven King je imao slične pokušaje. Brojni “ozbiljni” pisvi imaju danas svoje blogove gde pišu kratke eseje, beleške, kontaktiraju sa svojim čitaocima.

Književnost je tako dobila svoju novu formu u obliku članka na blogu. Ova nova forma, “post”, se razlikuje od klasičnog kratkog proznog teksta (pripovetka, novela, beleška), u nekoliko važnih stvari, od kojih su interaktivnost sa publikom i upotreba hiperlinkova dve najvažnije. A kao prilika za brzu promociju i plasman autorskih tekstova da i ne govorim.

Prema tome, moj savet svima koji vvole da pišu: ne oklevajte već otvorite sopstveni autorski blog i počnite sa pisanjem. Čitav svet mašte, kreativnosti, čitanja i pisanja je pred vama! Osim škole pisanja, ja se trudim da ovoj budućnosti damdoprinos i najnovijim konkursom za esej i post na blogu, u okviru napora da afirmišem novi digitalnu književnost. Nadam se da ćete se i vi pridružiti ovom poduhvatu!

Pisanje na blogu: digitalna književnost

Da li je post na blogu nova književna forma? Ubeđen sam da jeste. Iako će ovo možda biti prava jeres za književene teoretičare i one koje ne vole promene, ipak sam se usudio da izreknem ovu ideju i stanem iza nje. Zašto?

Obožavam pisanje i čitanje. Sa knjigom sam još od pelena i dan danas mi je najbolji drug, savetnik, pratilac u životu. Takođe sam od onih koji misle da im umesto krvi mastilo teče u venama. Pišem na blogu desetak godina, i uvek me iznova iznenađuju mogućnosti koje nova digitalna tehnologija pruža ljudima koji vole pisanje.

Pisci su vekovima eksperimentisali sa formama pisanja u želji da evociraju nesavršenost misli, nedoslednost ljudskih poslova, i teškog bremena prolaznosti. Međutim, kako se blog razvijao kao nova izražajna književna forma, tako je generisao novi postmodrni oblik pisanja koji je omogućio piscima da izraze sebe na način koji nije bio do tada viđen. Pre svega interakciju pisca i publike, na jedan direktan, koristan, neočekivan ali često i brutalan način. Što je sjajna stvar!

Pisanje na blogu porodilo je novo pleme digitalnih pisaca -blogera. Sada su svi koji vole da pišu (i nadam imaju šta da kažu) dobili priliku da objave svoje tekstove. A piše se svašta – od recepata za jela, preko političkoh rasprava, društvenih komentara na razne teme, akadmeskih tekstova, do poezije , priča i eseja. Kritiači kažu – to je suviše tanko i haotično da bi bila prava književnostu užem smislu tog pojma. Ja kažem: pisanje nema cilj da bude knjževnost. Pišemo jer imamo šta da kažemo u formi koja nam najviše odgovara. Što god to bilo: pesma, esej, beleška…Jedino što im je zajedničko, a što jeste knkževnost, jeste priča. Umeže pričanja priča, bez obzira na format, jeste – prava književnost. Sve ostalo su trice i kučine za neuspele pisce i kreativceu pokušaju.

Ono što blog i pisanje teskova na blogu u kojoj god formi, a ovde pre svega mislim na prozu, izdavaja od klasičnog pisanja, jeste revolucionarno digitano postignuće -hiperlink.Povezivanje tekstova sa drugim tekstovim, izvorima, piscima, sličnim dušama, je ono što daje tekstovima na blogu posebno značenje i oblik. Kao i interakcija sa publikom. Ove komponente otvaraju sasvim nove perspektive koje će se tek pokazati u budućnosti koja ubrzano dolazi.

Najčešća forma pisanja tekstova u prozi na blogu jesu lični esej, kratka priča i beleška/crtica iz života. Ponekad mislim da su kratka priča i esej na blogu doživeli pravi preporod u ovoj novoj digitalnoj formi. Svi oni imaju zajednčku crtu, a to je da autori pričaju svoje priče. Tema i sadržaj nisu važni, jer su duboko lična stvar interesa i sklonosti; ali zato svi mi volimo da slušamo (i pišemo) priče, jer to je urođeni čovekvo nagon za učenjem, radtom,zabavom, kreativnošću i razvojem. Kroz priče prenosimo iskustva, pamtimo, učimo i rastemo.

Zato, pišite na blogovima i linkujte i delite sve to sa nama.Pridržite se plemenu onih koji vole kreativno da žive, pišu i vole ljudski rod. Jer pisanjem istajete zauvek zapisani u ljudskoj istoriji. Koli kogod to mali delić Univerzuma jeste. On pripada svima nama.

5 načina kako da zaradiš online pisanjem

 

Ovo je pitanje koje mnoge ambiciozne pisce, kako početnike tako i one druge, najviše žulja: da li se od pisanja može živeti? Naročito od pisanja na Internetu! Odgovor je MOŽE, ALI…

Da bi se zaradio novac od pisanja, a naročito pisanja na internetu (blogovi, frilensing, prodaja sopstvenih knjiga i tesktova, pisanje za web sajtove i reklamnih tekstova…), potrebno je mnogo više od talenta za pisanje. Potrebna su neka dodatne veštine i zanatska i tehnička znanja. I, kao obavezan ključni sastojak recepta za uspeh – MNOGO volje i upornosti! A to je možda i najteži deo za većinu koja bi htela da lepo živi od svog talenta za pisanje.

Komplikovano? Možda. Ali, ako si i dalje tu,da krenemo redom.

Situacija

Na Internetu postoji gomila tekstova o tome kako da zaradiš novac online, i to svojim talentom za pisanje. Ali, ako imaš imalo soli u glavi, odmah shvatiš da tu postoji jedan problem. Većina od tih saveta i uputstava zapravo predstavljaju prodajne ponude da brzo i lako, gotovo bez okakvog truda preko noći postaneš milioner. Vlasnici sajtova, agencija za marketing, kompanijski blogovi…Svi samo čekaju baš tebe i tvoje pero. Kao neka vrsta čudotvorne tablete za mršavljanje. ALI…

Glavni problem sa online zaradama je u tome što to ne može da se ostvari brzo i preko noći. Da bi sve to zaista funkconisalo potrebne su ti tri stvari:

  1. Obuka u dodatnim veštinama pisanja za internet kao specifični medij
  2. Izvesno tehničko znanje – poznavanje računarske i internet tehnologije
  3. Mnogo upornosti, muke i…vremena.

Opcija: dobro poznavanje jednog stranog jezika (najčešće engleskog), je od vrlo velike važnosti, jer se nudi mnogo poslova za pisanje upravo na ovom jeziku.

[Tweet “Ne možeš da zaustaviš vetar da duva, ali zato uvek možeš da – podesiš jedra”]

Kako da to ostvariš?

Ako si ozbiljno nameračio da živiš od svog pisanja, pogotovo online, sve ovo ne treba da te obeshrabri. Hoću da kažem da na internetu postoji veliku broj poslova za pisanje koji su legitimni, što znači pravi poslovi koji se plaćaju. To znači da moraš stvarno i da ih uradiš, što zahteva znanje, posvećenost i vreme. Evo nekoliko saveta u vezi toga:

  1. Uloži u sebe – savladaj veštine pisanja za Internet: copywiriting, pisanje za blog, pisanje za web, pisanje sadržaja (content writing – SEO), osnove online marketinga i promocije. Ove zanatske veštine su ključne za uspešno pisanje i online poslove;
  2. Copywriting. To je osnova zanata i tehnika za pisanje reklamnih tekstova, za PR, promociju i marketing. Nauči zanat, uloži vreme u sebe i svoje znanje.
  3. Shvati to ozbiljno. Odlučio si da konkurišeš za neki posao online pisca. Da, to je odlično jer možeš konačno da radiš za kompjuterom u pidžami, uz šolju kafe, na miru, bez gazde ili šefa nad glavom. Ali to sve ne znači da to nije “pravi posao”. Baš suprotno. Još je i teže nego “pravi posao”. I to moraš da shvatiš vrlo ozbiljno, inače te neće tretirati kao ozbiljnog kandidata. Ti nisi jedini koji hoće da radi u pidžami. Konkurencija je velika, čak i više nego što je to slučaj sa “klasičnim” poslovima.
  4. Budi profesionalac. Kada šalješ svoje reference ili CV nekoj od kompanija, ili nekom potencijalnom klijentu na Internetu, nemoj ga pisati VELIKIM SLOVIMA, niti pokušavaj da budeš duhovit i neobičan. Pokaži da umeš da koristiš slova i sastaviš dobro pismo, što znači da si kompetentan. Piši kvaltetnim rečenicama uz dobru gramatiku. Čak i kada praviš izuzetke, i onda treba da si profesionalac. Nauči da sam praviš svoju sliku u očima drugih.
  5. Daj nešto, ali ne sve. Bez obzira da li ćeš potencijalnim klijentima omogućiti primere onoga što si napisao (na tvom blogu, npr.), ili ćeš im slati protfolio u nekom obliku, a možda čak i linkove ka tvojim radovima, daj im dovoljno da steknu predstavu o kvalitetu tvog pisanja. Ali ne preteruj sa količinama, jer lako mogu da se izgube, unervoze i tako odustanu od angažmana. Isto važi kad im daješ informacije o sebi: koncentriši se na iskustvo i obuku, jer nema potrebe da nekom prepričavaš ceo svoj život.

Uvek proveri samog sebe – duplo.Uvek budi siguran da, kada šalješ materijale klijenitma, bez obzira da li je to mejl, CV, i li protfolio, sve što šalješ bude profesionalno i ispravno napisano. Da se ne spotakneš o progutana slova, aljkavo obraćanje, i tome slično. Uvek dobro proveri gramatiku, sva slova, i jasnoću izražavanja. Ovo je naročito važno kad pišeš imena klijenata i firmi. Da ne pretvoriš neko žensko u muško i obrnuto, ili da ime firme nema sva slova pravilno napisana.

Ovo su neke osnovne stvari koje prvo moraš da uradiš da bi uopšte razmišljao da se ozbiljno baviš zaradom od pisanja na Interentu. Iako je to posao budućnosti, koji će samo sve višedobijati na ceni (dobrih pisaca je uvek malo, bilo i biće), ne valja da u ovu arenu ulaziš nepripremljen.

Kao i u mogim ozbiljnim životnim poduhvatima i u ovom poslu se opstaje samo ako si sposoban da trčiš maraton. Oni što istrče samo kratke staze, toliko traju i u poslu pisca na Internetu.

Ako si sa svim ovim zadovoljan, onda sedi, upali mašinu, duboko udahni i zaplovi Mrežom.

I zapamti: ne možeš da zaustaviš vetar da duva, ali zato uvek možeš da – podesiš jedra. Zar ne?

 

[section title=””]

seminariPisanje za Blog?

Webinar – Kako da zaradiš novac od pisanja za Web ili Blog? Kako se radi online marketing i promocija pisca i autora? Osnovne tehnike online marketinga. Marketing na društvenim mrežama.
Pisanje za SEO i pisanje sadržaja, reklamnih tekstova.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/webinari/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE OVDE[/button]

[/section]

7 razloga da otvoriš Blog

 

Još uvek nemaš svoj Blog? Evo sedam razloga zašto neko ko voli da piše treba da ima svoj lični blog!

Veblogovi (Weblogs) ili kako se obično kaže blogovi, jesu zapravo websajtovi formatirani kao žurnali, sa postovima, ili pojedinačnim tekstovima, koji se mogu čitati obrnutim hronološkim redosledom – poslednji objavljeni tekst je prvi na listi. Obično su nekoliko poslednjih tekstova vidljivi na prvoj/naslovnoj strani bloga, a posetioci bloga mogu kliknuti na ostale tesktove na ostalim arhivskim stranama bloga.

Postoji ogroman broj blogova širom sveta, i tu stvarno ima svega i svačega – od ličnih dnevnika, politike, ekonomije, sporta, zabave pa do mode, tehnike i čega sve ne još između. I pravo je čudo kako ti još nije sinulo da je blog idealni oblik aktivnosti za tebe, kao pisca, ili nekoga ko voli da piše i komunicira sa svetom putem pisane reči!

Ako već nisi postao bloger, ili se tvoj trenutni blog bavi tvojim privantim životom, ili nekom temom koja nema veze sa onim čime se baviš, uzmi u razmtranje ideju da napraviš jedan koji će služiti kao produžetak tvog posla. Tu možeš da pšeš razne vesti, zanimljive informacije, analize vezane za tvoj posao.

A, ako si pisac, onda je prosto nedopustivo da nemaš svoj blog, jer je to veoma efikasan način da prmovišeš svoje radove i komuniciraš sa ljudima i predstaviš samog sebe i svoja pisana dela!

U svakom slučaju, čime god da se baviš, u vreme ovakvog digitalnog doba u kome živimo, tvoj blog može biti sjajno mesto da izražiš svoju kreativnost putem pisane reči, možeš da dodaješ fotografije, video, audio, pišeš eseje, čak i da napraviš svoju malu mini drutšvenu mrežu.

Evo sedam razloga zašto bi trebalo da napraviš svoj profesionalni blog, ili blog koji će da promoviše tvoje pisanje:

  1. Tvoj blog je online reklama za tvoje pisanje, knjige, zbirke, publikacije, ili za proizvode i usluge u firmi u kojoj radiš.
  2. Tvoj blog je produžetak tvog CV-a, što ti omogućuje da predstaviš svoje profesionalno iskustvo, delove svojih radova, a sve to na jednoj zgodnoj lokaciji koju svi lako mogu da nađu i vide.
  3. Tvoj blog će izraziti tvoju ličnost, što će omogućiti tvojim saradnicima, klijentima, poslodavcima i čitaocima da steknu prvi dobar utisak o tebi.
  4. Tvoj blog demonstrira potencijalnim saradnicima tvoje znanje, stručnost, talenat i kreativnost o temama o kojima pišeš.
  5. Tvoj blog ti omogućava da se povežeš i umrežiš sa drugim piscima, izdavačima, ili ljudima iz tvoje oblasti interesovanja.
  6. Tvoj blog te promoviše kao eksperta (ili barem nekoga ko je zanimljiv i ima šta da kaže), i kao nekog koji ulaže dodatni napor da stiče i deli znanje i informacije o profesiji ili zajedničkim interesovanjima.
  7. Tvoj blog ti omogućava forum za razvijanje komunikacijskih veština, ne samo u oblasti pisanja, već i u interaktinvom umrežavanju, razvijanju i negovanju odnosa sa drugim ljudima putem komentara na tuđim blogovima, kao i u odgovaranju na komentare na tvom blogu.

Ovih sedam razloga je, mislim, sasvim dovoljno za početak. I sigurno nećeš pogrešiti, jer je sve ovo zaista vrlo jednostavno.

Dakle…koja je adresa tvog bloga?

 

[section title=””]

naslova-mali-savetiBesplatna E-Knjiga “Kratki saveti za kratke priče”!

E-Knjiga je mali praktični priručnik za pisanje kratkih priča i predstavlja zbirku odabranih iskustava iz online radionica kreativnog pisanja i koristan vodič kroz neke od najvažnijih tehnika pisanja.

Preuzmi svoj primerak i pridruži se maloj zajednici od preko 1,200 ljudi koja prati Kreativno pisanje!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/besplatne-knjige/” target=”self”]PREUZMI KNJIGU OVDE[/button]

[/section]

 

Gde i kako da objaviš kratku priču?

 

Često dobijam pisma i pitanja polaznika radionica i pratilaca sajta o tome gde i kako da objave svoje kratke priče. Obično su pitanja formulisana ovako:

“Kakav savet možete dati nekome ko voli ljubav i život, voli da čita i piše, i ima brdo napisanih priča koje želi da objavi…Kome da se obratim i gde mogu da objavljujem svoje priče?”

Uvek mi je mnogo drago što ljudi pišu iz srca. Kratka priča ovakvim piscima mnogo znači, i kada se piše i ljubavi, sa puno duše i emocija, tada priča ima mnogo veće šanse za uspeh, nego priče koje su zanatski perfektne, ali im nedostaje strast i duša, pa nemaju značaj ni za pisca ni za njegovu publiku.

Iz tog razloga, uvek je najbolje kada se piše zbog sopstvenog zadovoljstva. Ako i ti pišeš tako, razmisli o tome da svoje pisanje podeliš ne samo samo sa prijateljima, već i sa širom publikom.

Postoji mnoštvo način da se to uradi, od slanja tvojih priča na razne književne konkurse, pa sve do samostalnog objavljivanja radova. Evo nekoliko ideja.

Pitanja koja sebi treba da postaviš pre nego što objaviš priču

Da li je tvoja priča kompletna?

Čak i kada pišeš iz pravog životnog iskustva (kao mnogi autori koji postavljaju pitanje sa početka teksta), potrebno je da je tvoja priča dobro oblikovana – sa početkom, sredinom i krajem. Takođe je poželjno da priča ima nekakv sukob – između likova u priči, ili barem samo u glavi glavnog junaka, koji se desi na početku priče, a razreši na kraju. Bez toga, tvoje delo će se čitati kao neka anegdota: možda neobična i interesantna, ali ne i pogodna za kratku priču.

Kom žanru pripada tvoja priča?

Ako nameravaš da objaviš priču u nekom časopisu ili novinama, ili želiš da je samostalno objaviš u nekom obliku, bilo bi poželjno da imaš jasnu ideju u koji žanr spada tvoja priča. Ako pišeš naučnu fantastiku, verovatno ćeš imati malo sreće za objavljivanje u klasičnim književnim časopisima, ili nekim mesečnicima koji se bave kulturom i umetnošću. Pa čak i u dnevnim novinama koje povremeno objavljuju kratke priče.

Gde da objaviš priču?

Ovo oduvek predstavlja priličnu dilemu i muku za svakog autora, pogotovu početnika. Da li da voje radove šalješ časopisima, novinama, na konkurse ili da ih objaviš samostalno, najčešće na nekom blogu na interentu? U principu, savet je da korisitš obe metode.

Časopisi i novine?

U Srbiji postoji desetak časopisa koji neredovno izlaze i objavljuju radove domaćih autora (“Književne novine”, “Gradina”…), spiskove i adrese možeš lako naći uz malo guglanja na interentu. Još ako poznaješ urednike ili saradnike, pa uz njihovu preporuku stigneš do objavljivanja, tim bolje.

Pored ovih klasičnih načina za objavljivanje tvojih priča, možeš pokušati i sa učešćem na raznim književnim konkursima koji s epovremeno pojavljuju u organizaciji raznih udruženja pisaca, književnika, pa čak i kada se državne institucije sete da bi mogle da podele neku novčanu crkavicu i trunku prestiža nagrađenim autorima.

Za sve njih je karakteristično da uglavnom autorima ne plaćaju ništa,ali zato nude 5 minuta slave u vidu štampanja priče u zbornicima, eventualno pominjanje autora na promociji zbirke i to je uglavnom to.

Nagrade se ne jedu, a od sujete se ne živi, kako neko reče, pa sad ti…proceni.

Samizdat i online pisanje

Meni lično je ovo najdraži metod. Jeste naizgled možda težak i zahtevan, ali tu si sam svoj majstor, od početka do kraja. Doduše, moraš malo da uložiš napora i vremena da savladaš veštine online pisanja, promocije, itd., ali se po mom mišljenju na kraju dobro isplati. Nema razloga da ne koristiš blagodeti digitalne revolucije i Interneta, kad je od velike pomoći piscima. Otvori svoj Blog, ili Autorsku stranicu, piši, objavljuj, druži se i razmenjuj iskustva sa onima koji su slični tebi. Ionako se većina sveta preselila u virtuelni svet binarnih brojeva. I ta budućnost tek dolazi.

Cela procedura je prilično jednostavna: osmisliš ime svog bloga, zakupiš domen (internet adresa tvog bloga, ime bloga + neka skracenica com, org, info, rs…), zakupiš prostr za tvoj blog na nekom hostng serveru ovde ili u inostranstvu, i sve to za 50tak evra godišnje, što i nije neka cifra. I onda kreneš da objavljuješ svoje kratke priče, družiš se sa sličnima tebi, razmenjuješ ideje i sl. Čak možeš zajedno sa tvojim čitaocima da pišeš knjigu online, što je tek hit koji dolazi!

Osim toga, uvek možeš da izdaš elektronsko izdanje tvojih priča u obliku PDF knjige, elektronske knjige u formatu za čitanje na popularnim čitačima knjiga (Kindle, mobilni telefoni, IPad). I što je još važnije: ne zavisiš od ćudi i finansijske moći izdavača i distributera. Na kraju krajeva, ako si stvarno tako dobar pisac, uvek možeš da odštampaš knjigu u digitalnoj ili klasičnoj štampi, i sklopiš neki povoljan ugovor sa distributerima i knjižarama.

Čak mogu da se i zarade pristojni novci od pisanja, ako dovoljno ulažeš u sebe, ako si vredan, radan i imaš viziju šta hoćeš od sebe i svog pisanja.

Ja se zato uvek držim one izreke: Nemoj da proklinješ mrak, već upali sveću. Uvek se isplati.

Nadam se da sam uspeo da kažem nešto korisno. Moj savet je dakle da probaš sve ove metode, sa akcentom na ovu poslednju – samostalno izdavaštvo i kompletno autorstvo.

Znaš ono: nikad nemoj da staviš sva jaja u jednu korpu. To si do sada valjda naučio, zar ne?

 

[section title=””]

naslova-mali-savetiBesplatna E-Knjiga “Kratki saveti za kratke priče”!

E-Knjiga je mali praktični priručnik za pisanje kratkih priča i predstavlja zbirku odabranih iskustava iz online radionica kreativnog pisanja i koristan vodič kroz neke od najvažnijih tehnika pisanja.

Preuzmi svoj primerak i pridruži se maloj zajednici od preko 2,000 ljudi koja prati Kreativno pisanje!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/besplatne-knjige/” target=”self”]PREUZMI KNJIGU OVDE[/button]

[/section]

 

Zašto je loše pisanje neophodno za dobro blogovanje?

 

Pišem na blogu već 6 godina, i za to vreme sam primetio nešto neobično – svako to može da radi.

U prvom vreme sam mislio da je to odlična stvar. Ali sam posle shvatio da svaka dobra stvar ima i svoju tamnu stranu.

U čemu je loša strana postojanja ovoliko blogova i blogera na njima: blog čini ionako loše pisce još glasnijim.

Postoji gomila blogera u univerzumu.

Kako to može da bude dobra stvar za tebe?

Suviše dugo vremena lestvica je bila postavljena previše nisko za milione blogova koji su doprinosili opštoj kakofoniji, a da pri tom nisu davali nikakav suštinski doprinos raznim temam i diskusijama.

Naša kultura, opsednuta potrošnjom, slavom i fenomenom “biti viđen”, koja je generaciju rođenu uz “Otpisane” i prve Komodor računare, kao i njihove XY generacijske potomke, pronalazak interneta podstakao da kreiraju sopstvene blogove, sve u nadi da će ih neko čuti (i videti). Tako smo stigli u situaciju da gomila sveta piše, slika, snima, i zatrpava blogosferu raznim sadržajima, rame uz rame sa onom nekolicinom koja ima stvarno šta da kaže.

Jer, ako nemaš šta da kažeš, onda svoje primedbe ograniči na vremensku prognozu, kaže stara mudrost.

Ali, avaj, od te mudrosti nema ništa. I tako smo stigli do novog fenomena: preduzetan i agilan bloger – mediokritet.

Ova persona dobro razume neka medijska i maretinška pravila interneta i društvenih mreža, i čak može da privuče pristojnu količinu publike na svoj blog.

Međutim, problem je u sadržaju i kvalitetu toga što piše.

Sve one koji iole umeju kvalitetno da pišu i zaista imaju šta da kažu ovo može da izludi. Ali, možda ipak nije sve tako crno.

Postoji barem tri dobra razloga zašto ovi grozni kovači reči mogu od tebe da naprave zaista dobrog blogera.

[Tweet “Ako nemaš šta da kažeš, onda svoje primedbe ograniči na vremensku prognozu”]

1. Zavist pokreće akciju

Da budemo pošteni: jedan od razloga zašto mrzimo ove mediokritete blogere je – ljubomora.

Svako ko je proveo dovoljno dugo vremena na i oko interneta, video je kako očajno grozni i polupismeni pisci mogu da izgrade sopstveno pleme odanih pratilaca.

Mogao si da vidiš kako kraljice gluposti i kraljevi prostote zarađuju pare i slavu širom sveta, i škrabaju viralne tekstove po fejsu i ostalim mrežama.

I onda te tako nešto izludi (ispravno).

Ono što treba da uradiš je da se pokreneš u akciju. Nema ništa od pasivnog sedenja i lamentiranja nad sudbinom nepravednog sveta. Mislim, možeš i da kukaš, to je ok.

Nama, koji su slični tebi, potrebno je da kreneš da delaš, a ne da kukumavčiš kao Kalimero. Potreban nam je tvoj glas, i to sada i odmah. Bori se odlučno i inteligentno, pobedi očajan kvalitet svojom izuzetnošću. Jer se na kraju, ipak samo to računa. Inaače nam civilizacija nikad ne bi stigla čak dovde.

2. Konkurencija je (uvek) dobra stvar

U društvenim mrežama komunikacija je prilično nalik na neku vrstu uranilovke, gde svi imaju pravo i priliku da nešto kažu. Ali, takva su pravila igre.

I sad, ako imaš dobru priču ili sjajnu ideju, možeš to da podeliš sa mnogima, a da nije potrebno da poznaješ “prave ljude”, ili da poseduješ odgovarajuća znanja i veštine.

Sistem cenzure i mrzovoljnih urednika, sa kojima nisi u kumstvu ili prijateljstvu, o podmićivanju i ulagivanju da i ne govorimo, su srećom na internetu zasad nepoznati. (zasada)

Ovo delom objašnjava i tvoju frustraciju stanjem stvari. Postoje očajno loši pisci, naročito oni sa umetničkom crtom (proza, poezija), ali crta je samo crta, i tu nema pomoći. Oni nemaju šta da kažu, a kad kažu govore MNOGO, i to onda kažu na sirotinjski bedan način.

Oni ti kradu čitaoce i publiku, i zaglupljuju ih iz minuta u minut.

To je u suštini sasvim dobra stvar.

Prisiljava te da se držiš svoje igre, da pridobiješ svoje pristalice za svoje kvalitetne tekstove i svoj dobro osmišljen blog. Jer, blogovanje nije sprint ka dnu, već maraton ka ka vrhu.

Samo oni koji su vrhunski majstori znanja i zanata, i posvećeni puni ljubavi prema pisanju, uvek na kraju pobeđuju.

3. Lošim piscima je potreban trener (ti)

Činjenica da si ti odličan pisac, smoren sa svim tim okolnim mediokritetstvom, može biti moćan unutrašnji motiv da uzvratiš.

Sve više ljudi bloguje, jer prepoznaju koristi od ove aktivnosti, kakve god one bile (materijalne ili duhovne, ili oboje). Ali često krše prvo pravilo pisanja za Blog.

Ti možeš da im pomogneš.

Gledaj to na ovaj način: ako stvarno dobro pišeš postove za blog (a i šire), možeš pomoći drugima da postanu bolji pisci. Umesto da posmatraš ove blogere mediokritete kao pretnju, gledaj na njih kao na – priliku.

Možeš da im organizuješ kurs ili seminar.

Možeš primerom svojih testova i postova da im pokažeš kako se stvarno radi.

Kako da amateri prestanu da zvuče glupo, i počnu da pišu kao profesionalci.

To i ja radim u mojim radionicama kreativnog pisanja. Umesto da kritikujem, ja im pomažem.

Šta misliš o tome? Lako je kiritkovati i osuđivati, bolje je da se uradi nešto kvalitetno i korisno. I ne samo za tebe, nego i za opštu stvar. Budi pozitivan i sa kukanja pređi na dela.

“Nemoj da mu pokloniš ribu, nauči ga da peca”. Tako kaže stara kineska poslovica.

I to je uvek najbolji PUT.

Kako da postaneš freelance pisac?

 

Za mnoge kreativce je nedosanjani san da postanu frilenseri (freelancer), odnosno slobodni pisci koji zarađuju pisanjem uslužnih tesktova za druge. Sediš i radiš kod kuće, pišući tekstove za marketing, reklame, internet sajtove i blogove…Milina. Sam sebi gazda, i planiraš svoje vreme kako hoćeš. I lepo živiš od svega toga.

Super. Ali, uvek ima neko ali…Biti slobodni pisac, frilenser, uopšte nije lako. To što umeš nešto da napišeš, uopšte nije dovoljno. Jer, gomila ljudi, ako su iole pismeni nešto pišu. Poznavati sva slova i osnove gramatike dakle nije dovoljno. Šta ti sve treba i kako da postaneš frilenser?

Društvo čudnih pesnika

Na ovom svetu postoje stotine hiljada prilika za pisanje. Pretvaranje ovih prilika u zanat, veštinu pisanja je za svakog slobodnog pisca prilika za posao i zaradu. A to znači taj san o kome pisci uvek sanjaju – da živiš od svog pisanja. Opet, za druge ljude koji vole da pišu, to može biti prilika za zabavu da nešto nauče, razviju svoje veštine i oprobaju se u ovoj branši.

Šta ti je sve potrebno da bi bio frilenser?

Moraš biti dobar pisac. To možda zvuči glupo, ili više nego očigledno, ali postoji ogromna količina ljudi koji misle da umeju da pišu. Međutim, kada to počnu stvarno i da rade shvate da im nedostaje originalnost, dobro baratanje rečima, veštine i tehnike zanata, a naročito samodisciplina u pisanju. Moraš da budeš siguran da voliš da pišeš, i da ti ništa nije preče i udobnije od toga. Moraš biti u stanju da jasno i precizno izraziš svoje misli putem reči (a to uopšte nije tako lako).

Ako nemaš iskustva i kvalifikacije u pisanju, razmisli o tome da završiš neku školu koja ima veze sa pisanjem, kurs, ili radionicu zanatskih tehnika pisanja. Pri tom razmisli o donošenju sledećih odluka:

  • x Odluči da li ćeš pisati klasične književne forme (roman, kratka priča, poezija…), ili publicistiku i dokumentarizam, odnosno copywriting tekstove. Ove druge možeš lakše da prodaš, tako da imaj to u vidu. Osim toga, ako pišeš iz zabave, uvek možeš mnogo slobodnije da eksperimentišeš sa stilovima i tehnikama, nego što je to slučaj sa klasičnim formama.
  • x Moraš da odlučiš da li pišeš da bi živeo od pisanja, ili pišeš za neku vrstu dodatne zarade, ili iz zabave. Sve ovo će bitno uticati na kvalitet i uspeh tvoje frilens karijere. Biti slobodan pisac i živeti isključivo od pisanja je mnogo težak posao, zahteva puno odricanja i truda. Mnogi pokleknu već na samom početku.
  • x Ako imaš talenat, iskustvo i zanat, uvek se potrudi da ti te kvalifikacije pomognu kod dobijanja posla. Naročito ako imaš i neku titulu, prestižnu diplomu, ili sertifikat. Ljudi vole da posluju sa ekspertima, dakle, pokaži to što imaš i znaš!

Mora da si komunikativan. Ako ne želiš da budeš pisac čudak, usamljenik koji živi u siromaštvu, moraš da se povežeš sa drugim ljudima kao slobodni pisac – frilenser. Moraš da bude sposoban da reklamiraš samog sebe, budeš sam svoj PR i marketing stručnjak – 3 u 1. Takođe i da si sposoban da pregovaraš sa klijentima, i prilagođavaš njihovim zahtevima i potrebama. Malo psihologije nikada nije na odmet. Srećom, u današnjem svetu veći deo ovoga se odvija preko interneta, pa ne moraš lično da sediš na svim sastancima i glumiš fikus.

Kao deo ovih veština, vrlo je važno da znaš da napišeš pristupno-poslovno pismo. Ovo pismo predstavlja koncept koji predlažeš da pišeš, zajedno sa kratkim opisom tvojih referenci i kvalifikacija. Ovo pismo služi da proda tvoje ideje nekom uredniku, blogeru, marketing direktoru, i sličnim klijentima, i mora da postane deo tvog frilenserskog alata. Što pre to savladaš, to bolje.

Nije sve grožđe slatko. Kreativna strast za pisanjem, kada se pretvori u posao, može da ti ubije entuzijazam. Dakle, bez obzira koliko voleo pisanje, često će biti poslova koje ćeš mrzeti iz dna duše. U ovakvim situacijama, moraš da naučiš umetnost “ćuti i radi” principa. Bez obzira kako se osećaš, moraš da savladaš želju da sve oteraš u materinu, i pregoriš nestrpljenje da se što pre otarasiš ćorava posla. Prosto gledaš na to kao deo posla, pauzu između nečeg zanimljivog u budućnosti. Neki frilenseri se leče od ovoga tako što pišu sa strane za sebe, na svom blogu i sl, prosto da ima mesta i za uživanje.

Disciplina i pare

Ako i posle svega napisanog planiraš da praviš karijeru kao slobodni pisac, znaj da moraš da imaš razvijen osećaj za odogovrnost prema klijentima i samom sebi (čitaj radne navike su pod moranje). I još sledeće:

x Moraš da postaviš finasijski sistem, pre nego što počneš da pišeš. To znači da smisliš način naplate usluga (naročito ako raidš za inostranstvo), otvoren račun u banci, problem sa porezima i taksama, i tome slično. Neće valjati ako ovde budeš aljkav, pa se natežeš sa klijentima oko plaćanja!

  • x Budi organizovan. Pripremi sve sprave i alate za pisanje, potreban materijal, sve na dohvat ruke i ergonomski postalvjeno za celodnevni rad. Grbljenje za tastaruom može da bude ubitačno kada ti pisanje posao!
  • x Postavi sebi rokove i drži se toga. Kalendar, online kalendar, podsetnik, što god da rabiš mora da ima neki sistem gde možeš da imaš pegled šta radiš, kada i za koga. Tako ćeš izbeći zaboravljanje i pisanje u zadnji čas.
  • x Komuniciraj sa svojim klijentima i okruženjem često i kvalitetno. Vrlo je važno da se sa svojim klijentima stalno u kontaktu, da ih podsećaš da postojiš i da vrediš uloženih para i vremena, i drži ih u toku sa svojim pisanjem.
  • x Nemoj nikada da uzimaš više posla nego što možeš da uradiš. Velika je umetnost znati sopstvene limite. Jednom kad počneš da pišeš i radiš kao frilenser, vrlo lako može da ti se desi da upodnaš u lažno samopouzdanje, da možeš da radiš više nego što dozvoljava dan. Seti se ponekad da imaš i privatann život.

Uloži u sebe i svoj posao

I na kraju, suština pisanja za druge i rada kao frilenser su znanje zanata i tehnika pisanja i iskustvo. Iskustvo može da se kompnzira radom,ali talenat i zanat pisanjamora da se krvavo uči. Bolje je da upišeš neki kurs zanata i thenika pisanja, nego da sve to učiš sam. Tako skraćuješ vreme i ulažeš u svoje pisanje na najbolji mogući način.

To je i razlog zašto na sajtu Kreativno pisanje postoje radionice za pisanje, naročito radionica za Copywriting, Pisanje za blog, a od skora i radionica za freelancere. Ako želiš zaista da živiš od pisanja kao slobodan pisac na tržišut kreativnih ideja, onda ti preporučujem da upišeš Radionicu za frilensere na sajtu. Ovde ćeš dobiti osnovna zanatska znjanja i veštine pisanja za druge.

A i to je nešto, barem za početak.

Da li tvoj blog ima glas?

 

Tvoj blog nisi ti. On nije tvoja ličnost. On nije tvoj mozak, telo, niti tvoje životno iskustvo. On ne misli sam za sebe. I nema dušu.

Ali mu treba glas.

Bez obzira kako nasloviš svoj blog, on je odvojen od tebe. Ali, bez sumnje, on te ipak predstavlja, sve one komplikovane strane tvoje individue.

Čak iako je tvoj blog o tebi, on nije ti. Ne može ni da bude. Tvoj blog je samostalni entitet, koji je razdvojen od tebe, i tako treba da ga tretiraš. Malo šizofreno, zar ne? Kao podvojena ličnost. Zato mu daj glas. I neka bude jedinstven!

[section title=””]seminars

SEMINARI I RADIONICE

Voliš seminare i raidonice pisanja uživo? Prijavi se za jednodnevne seminare  /radionice na posebno odabrane teme iz Kreativnog pisanja, Copywritinga i pisanja za blog.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/seminari/” target=”self”]POGLEDAJ SEMINARE[/button]

[/section]

 

Glas tvog bloga je eksluzivan

Ako bloguješ već neko vreme, verovatno si primetio (najzad), da neke teme o kojima pišeš privlače više pažnje od drugih.

Možda si čak i skontao da su ljudi počeli da povezuju tvoj blog sa određenim idejama i temama. Može biti da si lik koji se prazni na svom blogu putem bujice sarkazma i besa, da bi uskoro ukapirao da tvoja popularnost i uticaj u blogerskoj zajednici samo raste. Pišeš kao besna glista, i svi to vole, publike je sve više. A ispalo je sasvim slučajno, ko bi rekao!?

To su sve primeri tvog blogerskog glasa.

Taj glas, koji se odnosi i povezuje sa tvojim blogom, je osećaj ili stil tvog pisanja, koji čini da publika personalizuje ono što čita. Tvoji čitaoci onda počnu da konstruišu ličnost zasnovanu na glasu tvog bloga. Kada se to dogodi, tvoj blog prestane da bude svaštara za sve i svakog, i postane nešto veoma značajno za određenu grupu ljudi.

I to je to. U tome je sva suština.

Kako da napraviš glas tvog bloga?

Kao neko ko piše na blogu, pogledaj malo unazad svoje najpopularnije postove i zapitaj se “u kakvom sam raspoloženju bio dok sam pisao ove tekstove? Koje emocije sam prikazao?”

Razmotri malo rečnik koji si koristio, čak i ineterpukciju i način formatiranja pasusa. To su sve suštinski elementi tvog jedinstvenog glasa na blogu. Štos je u tome da ponoviš ono što si uspešno radio (i opet, i opet).

Ako još nisi podigao svoj blog, ili si na samom početku, zapitaj samog sebe kako želiš da tvoj blog zvuči.

Glas tvog bloga mora biti u prirodnoj vezi sa tvojim ciljevima. Na primer:

  • Ako se baviš prodajom nekretnina, tvoj glas bi trebao da bude ličan, orijentisan na kupce, profesionalan.
  • Ako ti blog baziran na pregledu i recenzijama novih softvera, bilo bi dobro da se metodičan, mudar, praktičan i duhovit.
  • Ako pišeš lični blog o životu, samo razvoju, duhovnosti, moraš biti iskren, strastven, ranjiv.

Šta dalje?

Jednom kada uspešno kreiraš glas svog bloga, neizbežna posledica toga će biti da će dobr deo publike biti ubuduće isključen kao redovni pratioci i publika tvog pisanja. To je prosto prirodno, jer ne može se pisati sve i za svakoga.

Dobra strana je to što ćeš oformiti lojalnu publiku koja će te sa zadovoljstvom pratiti i čitati. I sa kojom ćeš razviti istinske odnose davanja u primanja. A to je i najveće zadovoljstvo svakog kreativnog stvaranja.

Glas tvog pisanja na blogu će ojačati tebe kao blogera i “robnu marku”, i dati tako dragocen fokus tvom pisanju. Što je još bolje, ostvarćeš dugotrajniji utisak na tvoje čitaoce, što je na duge staze ključni uslov a razvoj tvog bloga i tvog pisanja.

Da li tvoj blog ima glas? Kako zvuči?