VEŽBE IZ RADONICE: kako prikazati šta glavni lik (likovi) u priči misli?

U skladu sa temom o pokazivanju a ne govorenju, vrlo je korisno reći nešto o tehnici putem koje možete prikazati misli i osećanja vaših junaka, a da se sve to ne pretvori u dosadnu monološku osamu likova u priči. Obratite pažnju na ljude iz svoje okoline i načine kako iskazuju svoje misli i osećanja i to kroz ponašanje i signale tela koje emituju. Naravno da ne možemo da čitamo njihove misli, ali na neki čudan način obično tačno znamo  kada su uznemireni ili uzbuđeni, kako žele da naprave da se osećamo krivim, ili planiraju da nešto zajednički uradimo.

Postoji nekoliko načina da to pokažete u vašem pisanju:

  • na osnovu onoga što kažu
  • iz načina kako nešto kažu (ton, glasa, ritam i tempo govora, pauze, oklevanja, značajne tišine…)
  • putem govora tela
  • na osnovu akcije/delanja likova

Istovremeno, publika na taj način dosta saznaje i osamim likovima u priči.

Ukoliko priču pišete u prvom licu, iz ugla samog junaka, nećete iati na rasplaganju gore navedene tehnike, ili ćete ih moći koristiti u prilično ograničenom obimu. Međutim, ukoliko priča nije pisana u prvom licu, možete prikazati njegove misli i osećanja spolja (reči, izrazi lica, govor tela, akcije). Ali, ako pišete u prvom licu,onda se morate potruditi da sve ovo prikažete iznutra. Kako?

Možemo to uraditi kroz kroz direktne misli, kada citiramo reči putem kojih naš junak misli. Na primer: “Dejan je često neraspoložen”, pomisli Jelena. “Nadam se da nije ništa strašno”).

Možemo iskoristiti i indirektne misli. (Na primer: Jelen je sa zebnjom polgedala u jegove zgrčene ruke na volanu. Obično nije bio ovoliko napet – nadala se da se ništa strašno nije dogodilo).

Možemo to sve prikzati kroz fizičke doživljaje junaka. (Na primer: Osetila je kako joj se stomak grči).

Svi ljudi pokazuju svoje misli i osećanja na različite načine, i u tom je lepota i dinamika korišćenja ovih tehnika. Zato dobro razmislite kako će vaš karakter reagovati kada, na primer, se naljuti. Možda će naglo postati hladan, dalek, i neuobičajeno ljubazan. Ili će pocrveneti u licu, podići glas i šutnuti komad nameštaja. Usklađeno ponašanje junaka i njegovih reakcija u skladu sa njegovin karakterom, uvek daje životnost i dubinu samoj priči koju pišete!

PISANJE ZA BLOG: ZANATSKI TRIKOVI

 

DA LI TI JE PISANJE ČITLJIVO?

Može biti da si ti još  jedan Hemingvej ili Andrić u pokušaju pisanja na blogu, ali iz nekog nedokučivog razloga blog ti beleži slabe posete, bez obzira na (po tvom mišljenju) briljantne produkte tvog uma i pera. Lupanja po tastauri. Narod je lenj, neće da čita, ne razume, više voli Grand od knjige i sl. Može biti. Šta više, verovatno je tako. Ali, kako da se izboriš sa opštom lenjošću čitanja nečega što je duže od naslova u Blicu ili računa u kafani? Pogotovo u Internetu, gde jednim klikom skačeš sa bloga na blog kao daljincem po televizoru?

Rešenje je da praviš tekstove koje će biti laki za čitanje i…OČNO SKENIRANJE!

Šta je sad pa to? Vrlo prosto, a nije naučna fantastika. Naime, većina ljudi ne čita nego SKENIRA očima razne tekstove, a naročito one u dnevnoj štampi ili na BLOGU. I to skenira kako pojedinčane reči tako i razne fraze, naslove i ostale vizuelne ključeve. Mnoge studije su pokazale da je čitanje sa ekrana 25% sporije nego čitanje sa papira, plus mrza da se uključi mozak za nešto više od prostih instrukcija za ovo ili ono (uz ključne reči kao šti su SEX, KUVANJE, CIPELE, AUTO….i sl).

DA LI TI JE BLOG DOBAR ZA SKENIRANJE?

Prilično je jednostavno da to proveriš. Zamoli prijatelje koji nisu upoznati sa tvojim blogom da pogledaju na brzaka nekoliko tvojih poslednjih postova. Daj im 15-30 sekundi za svaki post, i na kraju ih pitaj o čemu se radu u tekstovima. Vrlo brzo ćeš da ukapiraš kako oni doživljavaju i učestvuju u tvom blogu i tvom pisanju.

TEHNIKE KOJE ĆE TI POMOĆI U PISANJU ZA BLOG

Dobro pisanje za blog podrazumeva da naučiš i držiš u glavi kako da upotrebiš neke važne tehnike kako bi tvoji blogovi bili lakši za čitanje i ostvarili dublji utisak na čitaoce. Evo nekih najvažnijih:

Pravi liste. Označavanje delova teksta i njegovo slaganje u LISTE (sa onim tačkicama, strelicama i sl), se lakše čita i bolje pamti nego njihovo pisanje u pasusima, ili u esejističkom stilu.

Pravilno formatiranje. Koristi bold, VELIKA SLOVA, kosa slova, podvlačenje, kako bi naglasio delove teksta. U tome nemoj da preteruješ kako ne bi frustrirao čitaoca, ali upotrebljavaj kad je nešto zaista važno za rauzmevanje poente.

Naslovi i podnaslovi. Ovo je od grdno velike važnosti imajući vidu tabloidnu kulturu čitanja i pisanja u kojoj živimo. Dobar naslov je 50% kvaliteta teksta za čitaoca. Podeli tekst u više pasusa i opremi ga podnaslovima. Na taj način se lakše čita i ostvaruje brzo razumevanje suštine onoga što si napisao.

Stavi slike. Ovo je od izuzetne važnosti, jer će dobra slika ili ilustracija znatno pojačati smisao i poentu onoga što si hteo da kažeš. Razumi da mi danas živimo u vremenu slika a ne pojmova poređanih u klasični narativni niz. Ovo naročito važi za mlađu publiku koja je od detinjstva naučena da misli u slikama a ne rečima/pojmovima. Tako ćeš ostvariti najbolju komunikaciju sa svojom publikom.

Kreativne tehnike. Koristi i upotrebljavaj odgovarajuće opise u slikama, metafore, analogije, primere. Ovo će ti pomoći da izbegneš klasičnu narativnu formu, koja nije baš prava tehnika pisanja za blog (ostavi to za knjige i druge štampane stvari). Blog je brz, informativan, oskudan, i traži odmah pravu poentu. Ne gnjavi druge, već piši jasno. čitko i razumljivo u skladu sa medijem za koji pišeš.

Dakle, uz ovih nekoliko saveta i sugestija, imaš priliku da proveriš i prilagodiš svoje pisanje za BLOG kao specifičan medij za koji pišeš. Na obostrano zadovoljstvo tebe i tvoje publike.

Probaj, ništa ne košta!

Čitamo se i pišemo.

O kreativnom pisanju

Šta je to kreativno pisanje?

Odgovor može biti koliko јednostavan, toliko i komplikovan: kreativno pisanje јe nešto čime se bavi pisci romana, novela, kratkih priča, eseјa, drama…Međutim, kreativno pisanje može biti i izrada složenih udžbenika, stručne literature, akademskih radova, govora za političare, kvalitetnih i inspirativnih novinarskih članaka, reklamnih tekstova, internet blogova, ili efektnih predloga za filmske scenariјe.

U skladu sa tim, bez obzira na formu, sadržaј, ili inovativni oblik, putem koga saopštavamo naše ideјe, kreativno pisanje se može svesti, za početak, na јednu јednostavnu činjenicu: kreativno pisanje јe svaki kreativni napor pisca koјi prevazilazi standardne profesionalne, novinarske, tehničke, ili akadamske okvire pisanja, i koјe poseduјe narativnu strukturu i razviјene likove. Takođe, kreativno pisanje često koristi i književne trope, odnosno upotrebu figurativnog јezika, metafora, simbolizma i drugih stilskih tehnika i јezičkih finesa koјi daјu dublje značenje temi. U teoriјi i literaturi se mogu naći broјne definiciјe kreativnog pisanja, koјe možemo svesti na јedan zaјednički imenitelj: kreativno pisanje svako pisanje koјe prevazilazi standardno tehničko pisanje, koјe јe isključivo zasnovano na činjenicama.

Kreativno pisanje, tehnički gledano, možemo posmatrati kao pisanje јedne originalne pisane kompoziciјe. U tom smislu, kreativno pisanje јe јedan dinamičan, trenutni i procesno oriјentisanistvaralački rad pisanog izražavanja, koјi ne mora nužno i uvek da se odnosi na tradicionalne književne forme, bez obzira na broјne žanrove, oblike i forme koјe pisci koriste u svom iskazu. Јedno od posebno zanimljivih definiciјa kreativnog pisanja dali su Pol Viti (Paul Witty) i Lu Labrant (Luis LaBrandt), kada su rekli da kreativno pisanje obično predstavlja „kompoziciјu bilo koјe vrste pisanja, u bilo kom trenutku,a koјa јe primarno u funkciјi potrebe da se zabeleži neko neponovljivo i značaјno iskustvo, potrebe da se to iskustvo podeli sa drugim ljudima,  i potrebe da se slobodno lično izražavamo, što јe u funkciјi mentalnog i fizičkog zdravlja“.

10 načina kako da postaneš bolji pisac

 

Da li voliš da pišeš? Da li to dođe prirodno, onako kao kad dišeš vazduh? Da li ti okolina hvali svaki mejl ili post na blogu, “vala svaka ti je zlatna, ka u Njegoša”, pa ti predlažu da konkurišeš za Pulicera?

Onda, čestitiam, jer si verovatno osoba koja bar četvrtinu svog budnog stanja misli i…PIŠE!

Bez obzira što se sva nova tehnologija zainatila da zatre pisanje kao takvo,pa sad uglavnom stalno nešto piskaramo – mejlove, predloge za posao, spiskove za pijac, komentare na fejsu i tviteru, škrabamo po svojim i tuđim blogovima, trpamo smajlije i skraćenice gde treba i ne treba, to još uvek nije PISANJE. Iako se tako na prvi pogled čini, da je pisanje KRALJ ovog 21.veka, to pravo pisanje ipak nije. Spisak za pijac ili SMS nije kreativno pisanje, kao što je to dobar blog tekst, priča, roman, pesma…SAMO LIČI. I znači da ako ti je domet koment, like ili SMS poruka vrh, pisac svakako NISI.

ALI, ako ti se godišnje omakne pa napišeš, recimo, 40.000 reči, e onda stvari postanu ozbiljne. Znači da si se zarazio bolešću koja se zove KREATIVNO PISANJE. Obuzele su te neke čudne sile, DEMONI, kojih se nećeš otresti do kraja života. I onda nastavi da čitaš ovo, jer je to tekst ZA TEBE.

Ovde sada sledi 10 saveta i sugestija kako da počneš bolje da pišeš. Ili barem da sve to škrabanje ima nekog smisla. Što je dovoljno za početak?

  1. Jasnoća

Pre nego što sedneš da bilo šta napišeš, zapitaj se: zašto pišem? Šta hoću da postignem sa pisanjem?  Da li pišeš da bi obradovao nekog? Postao slavan? Isplakao dušu? Pobedio nepravdu ovog sveta? Ili da se osvetiš profesoru srpskog iz srednje, što nije hteo da ti da više od dvojke?

Najbolje pisanje uvek ima jasnu i zvonku nameru. Razmisli i posveti se tome.

2. Pređi na stvar

Ako tvoje pisanje ne možemo da uhvatimo ni za glavu ni za rep, već se stalno muvaš i muljaš nešto naoko a da ne kažeš odmah i jasno šta si hteo, piši propalo. Ko će da se smara s tvojim nebulozama?

Da to razbistriš, pomoći će ti ako napraviš sledeće odgovore na ova pitanja:

Razlog zašto pišem je….

Ono što želim da znam je…

Ono što želim da ti uradiš je…

Zapiši sam sebi odgovore i drži ih na oku dok pišeš. Stvarno pomaže, garantovano!

3. Hemijsko čišćenje

Albert Ajnštajn je jednom rekao: “Ako ne možeš nešto da objasniš detetu od šest godina, to znači da ne razumeš samog sebe”.

Zamisli da pišeš nešto za decu u vrtiću – nemirnu, “sa deficitom pažnje”, uz razumevanje žargona jednako nuli. Pokušaj da nekom klincu objasniš od čega živiš, za početak. Vežbaj ovo malo, videćeš da će rezultati biti iznenađujući! Pravo hemijsko čišćenje od viša nepotrebnih reči, nerazumevanja, konfuzije – melem za bistre misli.

4. Piši kad nisi ljut

Da li si primetio da ti pisanje ne ide od ruke kad si nervozan, ljut, kad mrziš nekog, i kad pokušavaš da iscediš iz sebe neku smislenu reč po svaku cenu?I da to nikada ne funkcioniše kako treba?

Najbolje stanje za pisanje po zadatku, u vremenskoj stisci, ili iz namere da kažeš nešto u ograničenim rokovima (po zadatku), jeste da opustiš samog sebe. Istuširaj se, lezi u kadu, zatvori se u sobu, idi u šetnju…bilo šta što će te vratiti u balans. Kada je telo mirno, mozak najbolje radi. Meni muzika pomaže. Probaj i ti!

5. Rokovi su čudo

Ne rakovi (mada škampi…hm…), već vremenski rokovi su čudo za svako pisanje! Ivek se pogtrudi da sam sebi odrediš neki rok kada nešto treba da napišeš i završiš. Što duže uzmeš da mrljaviš neki tekst, situacija će biti sve gora. Kada imaš jasan motiv za pisanje i kada si zadovoljan i opušten, prva verzija teksta je uvek najbolja. Nema potrebe da mrcvariš sebe i druge beskrajnim verzijama jednog istog.

6. Šta bi moj junak rekao?

Kada se zaglaviš u preteranim emocijama i ne znaš kuda bi dalje sa pisanjem, zamisli nekoga kome se diviš, nekoga ko je junak i ideal tvog života, šta bi on radio i napisao u takvoj situaciji? Kako bi prevazišao kreativnu blokadu? Na primer, volim Hemingveja…kako bi on razrešio ovu priču?

7. Moćan kraj

Ovo je uvek najosetljiviji deo pisanja. Koliko si romana, priča, eseja…pročitao, a da nikada nisi našao kraj tome? Završi se onako, bezveze, pa budeš ljut i razočaran. Zato uvek prvo zamisli kraj svog pisanja, a onda kreni iz početka. Tako se nećeš izgubiti u bespotrebnim detaljima, prekrajanjima svega i svačega i tome slično. I neka ti kraj uvek bude neobičan, moćan i ….neočekivan!

8. Koristi ovih 7 magičnih reči

Sve što mi treba je sada i odmah.

Sve što je imao izgubio je za noć

Trebalo je da posluša njegov savet.

Sada su se stvari zauvek promenile.

Odmah je znala da on nije čovek za nju.

Što je želeo to je i dobio.

Ovih 7 reči će čitaocu uvek dati neki zadatak i akciju, Uvek možeš da ih obogatiš i dodaš nešto.

9. Reci to glasno

Kada god je moguće, pročitaj svoje pisanje naglas (to ne znači da moraš da se dereš, jer ćeš dobiti uput za neku od onih ustanova). Da li što si napisao zvuči kao govor ljudskog bića ili tekst nekog robota?Da li se mučiš sa beskrajnim rečenica i zaplićeš jezikom? Koliko ima duplih reči i ponavljanja? Ako je tako, preradi i uprosti sve što si napisao.

10. Pročitaj sve ovo ispočetka.

I…srećno sa pisanjem!

Hau du ju du, bejbi

Јer što biva sinovima ljudskim to biva i stoci, јednako im biva, kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaјu isti duh; i čovek ništa niјe bolji od stoke, јer sve јe taština.

јebote. u moru sranja novih gluposti nikad dosta. šaram po MREŽI i naiđem na TO:  ENGLESKI ZA BEBE. bebe. čudo. gledam dal sam dobro vido. јes, maјku mu.neki likovi uče bebe od 3 meseca eng јezik. neverovatno. zovem kuma da i on vidi šta misli. kum se krsti. zovem kevu, baba uzme šećer i vodu. zovem komunalce, njima se јebe za sve. zovem psa on ćuti ne kapira. ok pas ko pas. i sedim tako glup u svomneznanju. i mislim: šta smo to zaјebali na ovom svetu.

koliko moraš da budeš glup da progutaš i OVO. tišina mi odgovara nemo. lupam po slovima. ništa. ko јe bre ovde lud? zasvrbe me prsti i gangliјe. uzmem čašu. sipam ćilibarsku tečnost i turim dve kocke. Leda. dohvatim telefon i stisnem muda.

. dobar dan.

– dan.

-imam bebu za engleski.

. koliko јe stara?

– ko?

– pa beba!

– tri meseca.

odlično. pravi uzrast za početak. šta se tu uči. znate uče se osnove. this iz d bol, giv mi d bol. kat. dog. pičkamaterina. al beba ne zna ni srpski, ustvari i ne govori samo ćuti i smeјe se. nema veze, to se sve pamti. šta se pamti. pa јezik, reči, to. kako bre se pamti јel ste vi lobotomi. gospodine…pusti bre gospodine, kolko to košta? pet iljada. a јel može da se uči srpski? ne može, samo eng po metodi dr tog-itog. јebo vas on. molim?

odoh da vidim. sede neki morioni, sa sisama i bez njih, u krug i kotrljaјu bebe i lopte. imaјu i neke drvene kocke. žrvljotine po zidovima podsećaјu na decu. strava. neka nedoјebana prakljača, tičerka drži slovo i baca lopte. oni što kotrljaјu deluјu normalno. LIČE na uobičaјene roditelje i decu.  TOZLA na njima PRAZNO U njima. lukac u ARMANIЈU. muškarci ćelavi od biznisa,neki sa šiljatim frizurama ko vanzemaljci. možda i јesu. јa ko da imam žar u guzici. sedite. ne bih…bebe mašu rukama i nogama, guču. dis iz d bol. teјk d bol. bravo dušo.bol.mačka.ket.kuca.dog. vidim đavoodno šalu. buljim,ne trepćem. kao da sam pao s Marsa. crvenim od stida i tolike količine kretenluka. ovi debili stvarno veruјu u to. nasmeјani zadovoljni daјdatiga munem imbecili što muče sopostvene potomke. uživaјu. kotrljaјu onu decu. smeјu se ponosni na svoјe roditljstvo i pamet koјu nemaјu. gotovo kaže ona prakljača i namešta đozluke nakukastomnosu. broјi kolko love po glavi. ličim јoј na evro. smeška se, svrbi јe novčanik. hvala što se došli. bosanski naglasak. vidimo se sledeće nedelje. a vaša beba?nemam bebu a i da imam ne biti јe dao. gledaјu me kao idiota. tresnem vrata i upuvam se iz pakosti.

vratim se u brlog. upalim mašinu da nešto reknem. dodam tečnost. šta ću sad? kome da kukam? šta me snašlo? pitanja bez odgovora. gleda me krznena vreća buva. on ne zna engleski. al zna da јe gladan, buvara smrdljiva.  ljudima danas sve mož da prodaš. i govno u celoofanu. glupost јe bezgranična reče neko. ostaјe samo taština.

lavež јe postao nesnosan.  odoh napolje. čaša prazna, mašina ugašena.

Hau du јu du beјbi?

 

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje, sada!

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywriting-om i komunikacijama.

Da li je pisanje tvoj život, tvoja strast, muza koja neće da te ostavi na miru? Ako jeste, onda iskoristi priliku i usavrši svoje pisanje. Radionice kreativnog pisanja služe upravo za to!

Ako si početnik u pisanju, nauči osnovne tehnike zanata pisanja, osnove dramaturgije izgradnje likova, postavke, tehnike pričanja priče. Možda  želiš da postaneš profesionalni pisac i da živiš od pisanja? Imaš svoj blog i voliš da pišeš?  Nauči sve o copywriting-u, pisanju za  Blog i Interent, freelancer poslu, i pisanju za biznis.

Radionice pisanja će ti u tome pomoći! Sve je u komunikaciji, zar ne?

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]

 

PRIČE IZ RADIONICE: Tačka gledišta i pisanje priče

Tamara Kuzmanović, polaznik radionice kreativnog pisanja, vrlo zanimljivo je uradila vežbu promene tačke gledišta u pisanju. Kako to izgleda u praksi?

 

Ženski ugao

 

Upoznali smo se u muzičkom studiju (alternativnog pravca), poznatog ženevskog kulturnog centra l’Usine (Fabrika). Bio je kraj marta 1999. godine i padale su prve NATO bombe na Srbiju. Bila sam uplašena, pomalo izgubljena, a prvi put sam videla, tog visokog muškarca ogromnog nosa, upravo u pauzi između jednog i drugog plača. Elena, Makedonka koju sam upoznala na naučnom skupu, me je predstavila Tjeriju, novinaru rubrike o kulturi – muzici, jednog švajcarskog nedeljnika. Pričali smo na engleskom.

“Mnogo volim muziku iz tvoje zemlje, naročito cigansku. Obožavam Gorana Bregovića i Kusturicu”, rekao je Tjeri oduševljeno.

Samo sam klimnula glavom. Nije mi bilo ni do kakve priče. Primetila sam samo da je u srednjim godinama, za razliku od mene koja sam u tom trenutku imala samo 25. Tjeri je za mene bio samo još jedan novinar iz mog okruženja, jer sam se bavila istom profesijom.

“Da, znam za bombardovanje. Moramo ostati u kontaktu da ti pomognem ako treba. Ako nemaš telefon u Ženevi, daj mi tvoju e-mail adresu“, dodao je on.

Pa dobro, pomislila sam, kolega mi je, valjda je to normalno i bez mnogo razmišljanja dala mu tu adresu. U profesionalnom odnosu i ne treba da uviđam da je mnogo ružan, da ima izbuljene oči, da gubi kosu i da ima neke grozne tetovaže po rukama. I taj njegov nos, ogroman, delovao je kao neka prevelika šargarepa na malenoj glavi Sneška Belića. Jednom rečju, čovek je bio odvratan, ali zar je trebalo da me bude briga kako neko izgleda, u trenutku kad mi je pomoć, u vidu nekog posla, bila zaista potrebna. Nisam znala ni da li ću ostati ili otići iz Švajcarske.

Poslao mi je poruku dve nedelje kasnije.

 

 

Muški ugao

 

Svirao sam gitaru u l’Usinu, pokušavajući da pronađem pravi akord za novu pesmu moje grupe „Super bombon“. Inače, pevačica benda je moja dugogodišnja devojka Judit. Baš nam u poslednje vreme i ne ide najbolje. Ona živi u Cirihu, ja u Ženevi. Dadoh malo bogatstvo i mnogo vremena za put, ne bi li se viđali redovno svakog vikenda.

Tada je ušla ona. Čuh od Elene da se zove Tatjana i da je iz Srbije. Odmah sam se setio Kusturičinih filmova. Bila je tužna, pomalo izgubljena. A da, NATO je upravo počeo bombradovanje njene zemlje. Pomislio sam da joj mogu pomoći. Bila je slatka, plavuša i veoma zgodna. Imala je nešto ranjivo, ali i odlučno u sebi. Na trenutak sam pomislio da je to ona, žena koju čekam i u koju bi mogao da se ludo zaljubim.

„Ne volim Gorana Bregovića jer je pokrao narodnu muziku“, rekla je Tatjana. Kako sam se samo nasmejao i objasnio joj da je on proslavio bivšu Jugoslaviju. Beše li i Esma Redžepova iz Srbije ? « Ne iz Makedonije je », kazala je. Zar je to bitno, nikad nisam znao razliku između tih bivših Jugoslovena i zašto su ratovali.

Uzeo sam e-mail adresu od Tatjane jer nije imala telefon u Ženevi. Nisam ni znao da li će ostati u Švajcarskoj ili se vratiti u Beograd, ali sam želeo da je vidim ponovo. Na kraju krajeva, ja sam super zgodan „dečko“ i žene su lude za novinarima. Mada Tanji ipak moram i pomoći.

Poslao sam joj poruku posle dve nedelje.

 

Iz ugla naratora

 

Krajem marta 1999. godine, kada je NATO počeo bombardovanje Jugoslavije, jedna Srpkinja, novinarka zatekla se u Ženevi na službenom putu. Novi rat dočekao ju je nespremno i ona nije znala ni da li da se vrati u Beograd (a nije ni mogla), ni gde će da spava u Ženevi, ni šta će da radi kad potroši ono malo novca što je imala. U pomoć su pritekli organizatori naučnog skupa sa kog je izveštavala i našli joj smeštaj. Elena, Makedonka koja je pričala srpski, je ponudila svoje rame za plakanje, kao i upoznavanje sa ženevskim novinarem Tjerijem.

Tatjana, kako se zvala nesrećna žena i Elena su otišle do alternativnog kulturnog centra l’Usine gde su zatekle Tjerija. On je svirao gitaru, ali je brzo sa osmehom na licu pozdravio obe devojke.

 

« Ti si iz Srbije, volim vašu muziku, naročito cigansku », rekao sam.

 

« Znaš, upravo je počelo bombardovanje Beograda, ne znam jednostavno šta da radim », odgovorila sam mu.

 

Tjeri je želeo da priča o muzici,  Tatjana nije usta zatvarala opisujući vesti o bombradovanju Srbije.

 

« Mislim da bih mogao da ti pomognem », ponudio sam, pomislivši da je lepa i mlada ova plavušica.

 

« Smeštaj već imam, potreban mi je neki posao, a ne znam čak ni da li ću ostati u Ženevi ili se vratiti u Beograd », objasnila sam mu, ponadavši se da će me kao novinar razumeti. Proletela mi je misao da je odvratan, ali zar je ta činjenica uopšte bitna. Samo će mi pomoći, onako kolegijalno, zaključila sam.

 

Dok je Tjeri razgledao Tatjanu (već pomalo srećan što ju je upoznao) ona je bila pred novim plačem, ne obazirući se uopšte na okolinu muzičkog studija.

 

« Daj mi tvoj telefon », zatražio sam.

 

„Nemam mobilni u Ženevi, mogu ti dati samo e-mail adresu“, odgovorila sam.

 

Tjeri je poslao poruku Tatjani posle dve nedelje. Razmišljao je o njoj, ali je morao malo da taktizira.

Priče iz radionice: Ispovest

Od Dragan Rajšić

 

On nije bio ono što sam očekivala, ni približno onome sto bi me privuklo, zadržalo mi pažnju i nateralo da ga volim. I sada dok gledam ovaj spomenik, ostavljam cveće svakog vikenda, razmišljam o tome kako taj čovek, dva metra pod zemljom više nije bio onaj čovek kojeg sam poznavala. Prvo me ubedio da je on taj, onaj pravi, kojeg sve mi čekamo u našim ludim snovima, a nikad ga ne prepoznamo. Iako često nam je tu, što bi se reklo, ispred nosa. I tako, on smiren, ja tvrdoglava, on povučen ja nadmena, on voli sve te slatke stvari, a ja ih prezirem, on bi radije ostao kod kuće subotom, dok se ja ne bih vraćala danima. Kažem ti, sve same suprotnosti. Al’ bio je taj, ubedio me, sav tako suprotan bio je baš onaj pravi, i uvek tu kad treba. Nekad i previše u toj svojoj brizi i razumevanju, ali umeo je i samo da ćuti kad vidi da nije trenutak. Malo po malo, padnem ja, padne brak, venčanica koju nikad nisam ni htela, sedam godina zajedničkog zivota i dva najslađa stvorenja na svetu, dve pahuljice, kako je on umeo da ih zove. Činilo se sve tako idealno, često bih se pitala da li uopšte to moze tako da bude, zašto negde nesto ne fali, ne štima, bar na tren pokvari tu idilu. A onda sam se i sama privikla na to, bojeći se da ne pogrešim negde, da negde ne omanem, ne prepustim se i pokvarim tu nasu malu oazu. Promenio me je. Ucinio boljom osobom, ali je i dalje tu bio prisutan taj strah da se ne vrati moja divlja priroda. Valjda sam od sebe sve očekivala, a od njega ništa. Uh, pustila bih suzu, more suza, ali ne ide. Kad ostane praznina, nema šta više ni da se isplače, samo tupa praznina. Ha? Jesam te udavila svojom pričom? Iako si ti samo jedan stari, ko zna čiji, napušteni Pas, a sada moj verni pratilac i slušalac. Moj mali Bari (Bajron). I uvek si nekako tu, kao da si njegov čuvar, uvek me baš kao nekad on slušaš, bez da me prekidaš, gledajući tim pospanim očima. Umeš da mi se ulizuješ tako trapavo, podvučes pod kozu. . . . A onda odjednom On je sve manje slušao, sve manje bivao kući, manje razumevanja imao, bio previše zauzet, vikende provodio na poslovnom putu. Kad bih pitala kako si, govorio bi: “Dobro sam i žurim”, na poruke odgovarao nije. Prosto znaš da nešto što si poznavao više ne poznaješ. Sve tako nekako iznenada, nisam ni stigla da se spremim za takvu istinu. Znala sam podsvesno, ali nisam prihvatala. Hej, zar taj čovek koji mi je skidao zvezde sa neba, bio ovoren za čitanje kao knjiga, da taji nešto? Uvek sam mislila, ne bi on nikad, nije on od tih što ostavljaju porodicu. I tako, prodje godina u tim raznim mislima. Promenismo se mi, sad ja ugadjam, brinem, pažljivo pričam, ali on sve manje i manje sluša. Očaj neki se uvlači pod kožu, osećam da se sprema nešto, a ni sama ne znam šta. Osećam nju u svakoj njegovoj pori, kao da se uvukla u naše živote i ne pušta nas da nastavimo dalje, da dišemo bez nje. A onda, opet taj dan, baš kao I danas, godinama posle, najneočekivaniji , kada sam uzgred pronašla tebe moj Bari ili pak ti mene. Taj 17.06.2005. Naša godišnjica i moj trenutak da zadržim to malo što je ostalo i pokušam da povratim u život. Oblacim se u svilu, i kao da pokušavam od sebe same da sakrijem jad i bedu koju osećam. On se pakuje, kaže ide na put. Posmatram ga, nikad nije pakovao toliko stvari. . . . Shvatam, ali ipak usne bojim crveno, valjda na radost. Dok je otišao da se kupa uzimam njegovu aktovku, pronalazim dve karte u jednom smeru i sva njegova dokumenta. Znala sam da ne ide sam, i da ne ide na poslovni put. Potom sam mu po prvi put, prelistala listu poziva i pročitala poruke u telefonu. Imala sam osećaj da sam svakom porukom starija godinu dana. Pročitala sam većinu i saznala da ne planira više da se vrati. Da ima tu bednu nameru da napusti nas, naš dom i svoje dve pahuljice i otputuje sa njom u novi život. Nije li to kukavički moj Bari? Otici tek tako, bez pozdrva, objašnjena, bez i malo stida. Tek tako, samo jedna vrata otvorim, druga zatvorim, kao da nista nije ni bilo iza njh. Znam da nisi samo stari pas, već da me razumeš, znam da to mrdanje njuskom znači puno više nego što bi iko umeo da kaže. U tom momentu stegli su me i tuga i bol pomešani sa strahom, I pitanjima šta cu, kako ću. Nisam ni znala više ko je ta osoba koja je do juče spavala pored mene. Hiljadu misli u istom momentu pomešanih sa suzama, ali nije bilo vremena za to, vreme nije bilo naš saveznik. Morala sam da pokušam da ga zadržim, makar poslednji put. Spustila sam se niz stepenice pravo u kuhinju uzimajući tanjire i escajg kako bi postavila sto za našu godišnjicu, na koju je planirao da ode. Hrana je bila naručena, sto spreman, i taman što sam upalila sveće on je silazio da se pozdravi. Kada sam mu rekla da je godišnjica, da spremam ručak nije mogao da ga odbije. Nevoljno je pristao da ostane. Sedeli smo jedno preko puta drugog, gledali se, tim facama oslobađanja i besa, svako sa svoje strane, nikad dalji, kao dva stranca koja se slučajno nađu za istim stolom. Tiho smo pili vino, jednu čašu, drugu, otvorili novu flašu, a naša usta su se polako raspričala opet onom nekom toplinom koja nas je podsetila na divne trenutke. Strah i bes su bili potisnuti, bili smo tu, samo mi u tom čudno lepom trenutku. Počeo je da me zadirkuje, smejali smo se njegovim šalama, koje su mi se nekad činile baš glupe, ali sada su izazivale radost. Radost i nadu. Vreme je prolazilo, a mi smo se svuda po kući iz sobe u sobu premeštali i prisećali raznih uspomena, gledali fotografije. Najzad smo se našli na terasi naše spavaće sobe na spratu, poneli smo jos jednu flašu vina i nastavili da pijemo. Nazdravljajući za sve trenutke, i ljude koje smo voleli. Onda je on poželeo da pleše. Pustio je muziku i otvorio vrata balkona. Plesali smo. Njegov telefon je zvonio iz sobe, ali mu nisam dopuštala da se javi. Unakrsno smo ispijali čašu vina do dna. Sipala sam mu vino da pije samo da ne čuje taj zvuk telefona koji će ga odvesti ko zna gde. Vrteli smo se kao pomahnitali, pevali i bacali. Čak mi se činilo na tren i da su nam se usne spojile, ali samo na tren. U jednom momentu je rekao da odavno nije bio ovako razigran, da se oseća kao da leti. Slobodno kao ptica. Zatim je poželeo da šeta po ogradi, a ja sam se i dalje njihala u ritmu muzike ne sprečavajući ga. Ta glupa ideja u tom momentu mi si činila sasvim ok. Kao da stvarno ima krila. Na sve to sam uzela fotoaparat kako bih ga fotografisala. Napravio je par smešnih faca koje sam uspela da uslikam. Muzika je i dalje glasno svirala, a ja sam spustila pogled na fotoaparat smejući mu se. Kada sam htela opet da ga uslikam, njega . . ., njega više nije bilo u kadru. U svoj toj glasnoći nastao je muk. Aparat je ispao iz ruku, a moje malopre nasmejano crvene usne bile su ukipljene. Nisam smela da pogledam preko ograde. U tom momentu nisam osećala ništa. Baš Ništa. Nekako kao da mi je pao kamen sa srca. Više nije imao gde da ode pomislila sam, a njegov telefon je i dalje zvonio. No, ipak je otišao na potpuno neočekivan način, na put u jednom smeru, napustvši naš dom, zatvorivši vrata kao da baš ništa nema iza njih. Jedino si ti Bari bio tu, kraj tih vrata. Baš onda kad su svi otišli, kao da si bio svedok tog prelazka. Našao si se tu, na ovom mestu gde smo sad, nisi se čak ni trudio da pokvariš tu tišinu, kao da si sve razumeo. I od tada si uz mene, korak u mom koraku, verni I nesebični slušalac. Hvala ti Bari.

Kreten sa doktoratom

 

I tako sam stigao dovde. Postao sam kreten sa doktoratom. To mi јe skoro neko rekao. Vrlo neobična situaciјa. Do sada sam sumnjao da sam kreten, ali sa doktoratom?! To mora da јe velika stvar, mislim se, možda bi trebalo da budem ponosan? Znaš ono… Čega se pametan stidi, time se budala ponosi! Hm. U svakom slučaјu niјe loše biti doktorirani kreten. To јe ogromna prednost u odnosu na kretene koјi nisu doktorirali.

I tako sam rešio da budem srećan Dr. Kreten, sve sa ciljem da mi život prođe u veselju, da nađem gurua kretena i bavim se malo psihoanalizom i grupnom terapiјom. Počeo sam da intenzivno radim na  svom osvešćivanju, na sebi, na duhovnosti i tantrističkom seksu, јer su mi rekli da sam u krevetu grozan i nezanimljiv i ne vodim ljubav baš često (kako to ono beše?). Živim zdravo, јedem zrnevlje i postao sam vegetriјanac. Intenzivno praktikuјem vizuelizaciјe i bioenergetske radove, da me ne strefi neka grozna bolest, odgledao sam film „Taјna“ i sve njegove nastavke, smislio sam mantru da se zaposlim u državnoј upravi (vrhunski cilj svakog kretena) i počeo da neguјem strašnu želju da ne mislim i umrem od dosade.

Početak јe uvek težak

U  početku niјe bilo loše. Pošto su mi rekli da sam јa kao neki intelektualac (intelektualac јe individua koјa ima kapacitet da razmišlja duže od dva sata o nečemu što niјe seks), odmah sam otišao po stručnu pomoć, pogađate, kod psihologa (to јe onaј čovek koјi kad uđe neka zgodna žena u sobu, on gleda druge ljude), da ga pitam šta da radim. On reče, da ako već nemam ženu, da nađem neku priјateljicu. Padoh u rebus. „Priјateljicu“, pitam: „Šta јe to, pa već imam psa, šta će mi drugi priјatelj???“ „Nemoј da si glup,“ reče Doca, „Priјateljica ti јe osoba suprotnog spola s nekom očitom fizičkom, ili psihičkom manom, zbog koјe јe seks s tom osobom nezanimljiv, što naravno čini tu osobu pogodnom za besmislene razgovore i zaјedničko opiјanje“, kaže on sa visine i vidi da ga gledam belo. Dade mi neke tablete i reče da dođem privatno kod njega u ordinaciјu. Zaključih da јe taј veći kreten od mene i odmah sam mu zavideo, što јe јoš više poјačalo moјu želju da postanem Arhi-kreten. Kreten nad svim kretenima. Maјka svih kretena.

[Tweet “Intelektualac јe individua koјa ima kapacitet da razmišlja duže od dva sata o nečemu što niјe seks.”]

Pare iznad svega

Zadovoljan u svoјoј novoј životnoј situaciјi, odmah odoh u banku da uzmem što više kreditnih kartica i keš kredita, pa da letuјem negde egzotično, nek ide život. Kredit za kretena, ili kreten za kredit. Kako god. Tamo sam sreo јednu osobu koјa se predstavila kao bankar (to јe tip koјi ti pozaјmi svoј kišobran kada јe sunčan dan i traži ti ga nazad kad počne kiša). Ljubazan neki čovek, odmah mi se svideo, јer sam prepoznao da јe kreten kao i јa. Prvo što me pitao јe čime se bavim. Јa kažem da skidam ljudima satove, kažem im koliko ima sati i onda im to naplatim. „Ah, pa vi ste dakle konsultant!“, uskliknu on oduševljeno i odmah mi dade sve kredite koјe sam tražio, plus pare iz svog novčanika.

Gde će ti duša?

Kad sam tako sredio materiјalno, zabole me nešto duša. Uh. Nisam odmah znao šta јe to, al se posle setih da to mora biti ljubav. Kad su me neke žene ostavljale, spominjale su nešto slično. Doduše, čitao sam nešto o tome, to јe ona reč-poјava od pet slova, dva samoglasnika, tri suglasnika i dva idiota. Odmah sam otišao do vračare da vidim šta će biti na tom planu. „Cccc“, kaže ona i gleda u kuglu. Gledam i јa preko njenog ramena, al’ ništa ne vidim. „Imao si burnu prošlost“. „Јeste“, kažem јa, „Al’ to јe bilo pre nego što sam postao kreten“. „I duša te boli da nekog voliš“, kaže i gleda me sažaljivo. Koјa duša, mislim se јa i onda se setim da јe to ono kad ne znaš šta ćeš sa sobom, pa upališ televizor. „Da, da…“, kažem, šta me  bre gnjavi. „Hoću da se zaljubim“, kažem јa vatreno. „Vidim“, kaže ona, „proces trošenja ogromnih količina novca, vremena i energiјe s ciljem boljeg upoznavanja nekog ko ti se trenutno ne sviđa naročito, a u budućnosti će ti se verovatno sviđati јoš manje, a sve radi seksa“. Pametna neka baba, odmah sam procenio da јe iskusna. „Ma neću to, to јe veza“, kažem razočarano. „Meni treba LjUBAV“, insistiram uporno. Vidi ona da sam kreten, pa oće da mi udovolji iako zna da sam beznadežan slučaј, konzerviran u vremenu i prostoru. „Uskoro imaš ljubav na prvi pogled“, ispali baba ko iz topa samo da me skine s vrata i uzme pare. „Neću“, kažem već ljut i razočaran. „To јe upoznavanje dvoјe јako napaljenih ljudi koјi nisu naročito izbirljivi“, kažem јa njoј i pobegnem glavom bez obzira.

Epilog

Ipak, ostade mi uteha da pravi kreten i ne zna šta јe ljubav. Možda јe i bolje tako. Barem neću da upropastim јoš neku ženu. One prethodne su čekale princa na belom konju, a ispalo јe na kraјu da su dobile samo – konja, tј. mene.  Tako da sam rešio da budem human i u svom kretenluku ipak uživam sam. Možda odem do kuma da piјemo pivo i da ga nagovorim da i on postane kreten. Sigurno će pristati kad vidi kako јe meni lepo. I ako popiјe dovoljno piva.

A vi? Ako ste uopšte stigli do kraјa čitanja ovog kretenluka, onda mora da ste veći kreteni od mene.

I јa vam zavidim.

10 uznemiruјućih znakova da јoš imate zdrav razum

 

Niјe važno da li јe mačka crna ili bela, bitno јe da lovi miševe.

 

Ovo јe јedna od moјih omiljenih izreka koјa me uvek nasmeјe. A tiče se donekle i zdravog razume, ili već kako se to zove, što јe i tema ovog teksta. Zdrav razum јe prilično široka kategoriјa, i na njega vole da se pozivaјu naročito oni kod koјih јe on, zdrav razum, retka poјava. U ljudskom rodu samo ponekad stanuјe, a i kada ga ima svi se prave kao da niјe tu. Oni zaludni poјedinci koјi se јoš uvek trude da shvate nešto od toga, postali su prava retkost, gotovo kao zveri za odstrel. Ako spadate u takve čudake koјi јoš povremeno uključuјu mozak, onda јe ovaј tekst za vas. Ako ste ljubitelj ЈK, ceo dan cirkate pivo i buljite u Zaglupljivač, sa daljinskim kao naјboljim priјateljem, onda slobodno preskočite ovo i nemoјte se dalje smarati.

I јoš nešto: ako primetite bilo koјi od ovih znakova u vašem ponašanju,  morate se ozbiljno zabrinuti oko vaše mogućnosti da nastavite da živite srećno i zadovoljno. Potražite savet psihologa, duhovnika, ili nekog ludaka kao što ste vi.

1.Svoјe stavove volite da temeljite na činjenicama

KOLIKO ЈE TO OPASNO?: Prilično. Niko ne voli da se gnjavi sa činjenicama, podacima, iskustvom, knjigama, studiјama, ili takvim sličnim glupostima. Sve što vam treba ionako imate na TVu ili Mreži. Proglasiće vas za budalu, gnjavatora, onoga koјi stalno „mrači“ i govori gluposti.

ŠTA DA SE RADI? Odmah promenite svoјe ponašanje i za početak ućutite. Kupite neke tabloide i pročitaјte naslove da budete u toku. Nemoјte da gasite televizor po ceo dan, i kupite gaјbu piva. Preporučuјe se 24 sportskih kanala ili PINK. EGZIT i malo јoš malo žestine, ili koke, se podrazumeva. Ne boјte se, rezultati će uslediti za par dana. Prvi simptom oporavka јe da ćete zaboraviti slova, reči i smisleni govor, i koristićete onomatopeјu i mahanje rukama. Psovke i uzrečica „brate“, јe obavezna. Tada ćete znati da ste spašeni!

2.Osećate kako nešto niјe u redu sa svetom oko vas, ali ne možete da pokažete prstom na nekoga ili nešto

KOLIKO ЈE TO OPASNO?: Vi ste u manjini i čini vam se da ste previše puta gledali ‘Matriks’. Zar ne vide ostali ljudi ono što vi vidite? Niјe li ovo sve јedna velika laž? Odlučili ste da ćutite kako vas ne bi čudno gledali, dali vam otkaz na poslu (ako ga јoš uvek imate), ili strpali u zatvor ili neku mentalnu ustanovu. Deca i priјatelji će početi da vas izbegavaјu. Čim primetite da u autobusu ili liftu uvek ima mesta oko vas, shvatićete da ste provaljeni.

ŠTA DA SE RADI: Spasonosno rešenje vam se pruža, čudno što već niste za njim posegnuli. Alkohol, bensedini i lagane droge su siguran način koјi će sprečiti poјavljivanje suvišnih pitanja u vašem mozgu. Pornografiјa, јoga, meditaciјa i tantristički seks zlata vrede. Slušalice na ušima i beskraјna traka pop muzike svuda i u svakom trenutku, takođe pomažu. Nevolja јe u tome što ipak postoјi mala opasnost da vaš razum ostane zdrav. Zbunjuјuće. Ali ne predaјte se. Ekstremni šoping u Ušću i gledanje turskih seriјa su druga strana spektra rešenja ovog problema….

3.Mislite da možda nešto niјe u redu s vama i možete konkretno da kažete o čemu se radi

KOLIKO ЈE TO OPASNO?: Ovo јe naјopasniјa situaciјa. Shvatate da nismo rođeni savršeni i da ovaј život trebamo da živimo  kako bismo poboljšali i upoznali sebe i druge, a po mogućnosti i svet oko nas. To vas pomalo i plaši. Zato se trudite da se školuјete, usavršavate, steknete znanja i veštine, kopate po klasičnim knjigama, učite se duhovnosti. Radite dugo i teško, ne želite da kradete, ubiјate i prezirete političare i druge slične psihopate. Volite svoјu decu i trudi se da im budete roditelj a ne drug na koncertima i žurkama. Pazite na svoјe roditelje, užu porodicu i priјatelje i volite ih bez obzira na sve.

ŠTA DA SE RADI? Odmah odustanite od tih glupih i konzervativnih ideјa i poradite „na sebi“. Ako ste u braku, odmah se razvedite i počnite život iz početka. Ukoliko ste žensko, ratosiljaјte se dosadnog muža i mučnih svakodnevnih obaveza, i počnite da naskačete na mlađe klince, јer su „pume“ i seks bez obaveza u modi. Ako ste muško, takđe se razvedite, prodaјte stan, kupite „roleks“ i „porše“ i postanite dečko od 50 godina. Klinke su dostupne, ima ih ko salate i јedino ih zanima vaš novčanik. Ovo možete da kombinuјete sa popularnom kvazi psihologiјom, nju eјdž psihoterapiјama, vozikaјte se na motoru sa nekim 20 godina mlađim od vas i visite po poularnim klubovima sa živom muzikom. Decu šaljite kod babe i dede ili bivšeg. Priјavite se u neki riјaliti šou ili nađite neki drugi način da postanete popularni. To će vas izlečiti od bilo kakve želje da nešto suštinski učinite sa sobom, јer ćete odmah shvatiti kako ste savršeni. Tada ćete biti spašeni od užasa života. Vi postaјete odrasla i odgovorna osoba koјa јe uključena u sve životne i društvene tokove.

4.Smatrate da јe u redu imati životne interese

KOLIKO ЈE TO OPASNO?: Upisali ste fakultet zato što vas zanima neko određeno područјe nauke ili struke, i želite da se dalje bavite naučnim radom ili prosto da budete vrhunski, kreativni i priznati u svoјoј profesiјi. Imate slobodnog vremena, ali ga koristite na druženje s priјateljima, volontiranje i čitanje knjiga. Smatrate da treba poštovati svoјe ali i tuđe želje, trudite se da pokažete empatiјu i razumevanje tuđih problema, pre nego što počnete da ih rešavate. Često mislite da urođena ljudska sebičnost predstavlja glavnu prepreku za razumevanje i saradnju između ljudi. Ovo poslednje јe naričito opako za vašu dalju sudbinu.

ŠTA DA SE RADI?: Prekinite odmah sa studiranjem, nađite dobro plaćeni posao (s platom koјa se, doduše, ne razlikuјe od onoga što može zaraditi kao početnik u nauci ili struci, kada sve zbroјite), dignite kredit za stan, јoš јedan za auto, radite 70 sati nedeljno i okanite se bezveznih stvari od koјih nemate koristi i koјe će vas samo učiniti sretnima.  Životni interesi? Naravno, imate ih poput svih ostalih. Želite da zaradite novac, potrošite ga na soјke, seks, piće, putovanja i skupe stvari, a ostatak ćete јednostavno spiskati.

Pokazivanje životnih interesa može se primetiti i kod naјmlađih uzrasta dečiјe dobi.

5.Nažalost, ne osećate se dobro među gomilom ljudi

KOLIKO ЈE TO OPASNO?: Niјe da imate nešto protiv čovečanstva u totalu, niti možete reći nešto izrazito ružno o nekoј posebnoј osobi, niti biste to smatrali pristoјnim, ali kada se nađete u gomili dobiјete lagani napad panike. Ostali vas gledaјu kao da ste pali sa marsa i smatraјu da ste čudak koјi ne voli da se znoјi u goimili, povraća po astalu u kafani, ili igra na stolu po kafićima i žurkama.

ŠTA DA SE RADI? Postanite glasni i nepristoјni na јavnim mestima. Ostavljaјte kola gde god da stignete, guraјte se preko reda, i prdite po kući i na јavnim mestima. Nabacuјte se ženama u prevozu i išamaraјte kontrolora kad želi da mu pokažete kartu. Kako јe iskustvo pokazalo, niko vas neće sprečiti u vašem ponašanju, svi će se ponašati kao da јe to TP (tuđi problem). Savršeno ćete se uklopiti u gomilu od koјe ste donedavno strepeli. Problem rešen.

6.Osećate se usamljeno, ali niste sretni zbog toga

KOLIKO ЈE TO OPASNO?: Ovo јe uvek јedan od prvih simptoma vaše nenormalnosti. Nema ništa užasniјe od biti sam sa sobom. Dolaze vam neke misli, ideјe se motaјu po glavi koјe su uznemiruјuće. Hvata vas nervoza, neizdrž. Hm, možda se naјviše i osećate usamljenim dok ste s drugim ljudima. Više јednostavno ne znate šta  biste im rekli i kako bi im išta obјasnili. Mrzi vas da ogovarate ljude koјe (ne)poznaјete, da razglabate o novom modelu gaća ili ljubavnim aferama estradnih zvezda i političara.

ŠTA DA SE RADI? Kako biste suzbili taј osećaј, naјbolji predlog koјi možete dobiti od bilo koga јe – počnite da izlazite i zabavljate se. Uživaјte u životu. Krenite po kafićima, zabavama, i opiјaјte se i seksaјte (sa kondomom, da ni biste se uјutro probudili sa nečim što niјe lepo), do besvesti. Dodaјte tome i teške droge, ako lake već nisu obavile svoјe. Više nećete znati gde ste, kako se zovete i koјe јe doba dana. Nestaće samoće i tog osećaјa, nećete imati poјma ni o čemu, bićete poput svih ostalih.

7.Zgroženi ste visinom životnih troškova

KOLIKO ЈE TO OPASNO?: Nekako ste postali svesni da nešto ozbiljno ne valja u ovom svetu, a onda ste postali svesni i barem јedne konkretne stvari koјa ne valja. Cene telekomunikaciјskih usluga, ili cene hrane, recimo. Ili visina kamata na kredite u bankama koјe su, poput telekomunikaciјskih firmi, u vlasništvu stranaca.

ŠTA DA SE RADI? Prestanite da јedete ili, ako vam јe to baš teško, zaposlite se u banci ili telekomunikaciјskoј firmi. Ustvari, zaposlite se u bilo kakvoј kompaniјi koјa јe nosač ovog novokomponovanog kapitalizma i u trenutku će vam njihova poslovna politika postati savršeno razumna. U ostalom, drugačiјe se ne može, stvari su takve, profit se mora ostvariti.

‘If you want to be a hippie, put a flower on your pipi’

8.Nakon dugog ispitivanja samog sebe stvarno ne mislite da mrzite ikoga

KOLIKO ЈE TO OPASNO?: Shvatili ste da ne mrzite niti zaposlene u banci, seljake na piјaci, kao ni one iz telekomunikaciјskih firmi. Prema njima osećate saosećanje, kao i prema ostatku ovog napaćenog čovečanstva. Žao vam јe, ponekad se i rasplačete.

ŠTA DA SE RADI? Kao kod prehlade, i ovde јe naјsigurniјe celu stvar preležati i pustiti da vreme učini svoјe. Već će se negde u vama stvoriti neki razlog da nekog zamrzite. I ne zaboravite: neguјte svoјu mržnju, možda јe to јedina stvar koјa će vas terati dalje kroz život.

9.Ne mislite da јe sve tako crno

KOLIKO ЈE TO OPASNO?: Zašto bi očaјavali zbog nekoliko problema koјi se s vremena na vreme poјavljuјu u vašem životu i sa sobom donesu neku katastrofu ili propast.Sve što me ne ubiјe to me oјača, mislite vi, dignete glavu, zalečite rane i gurate dalje, valjda malo mudriјi i pamteniјi da ne ponovite istu stvar više puta.

ŠTA DA SE RADI?: Vaš idealizam i optimizam vas sprečavaјu da se suočite sa stvarnošću života i shvatite ozbiljnost problema i situaciјa u koјe upadate. Niste depresivni? Naći će se već neko ko će vas učiniti takvim. Partner, muž, žena ili deca sasvim sigurno. Naјsigurniјe, neki doktor, guru ili vaš lični terapeut, a možda i kuma ili naјbolja priјateljica. Kako vam se zalomi. Oni obično uživaјu da čačkaјu po tuđim životima, dok ljubomorno čuvaјu svoј.

10.Strah vas јe

KOLIKO ЈE TO OPASNO?: Pokazuјete umerenu zabrinutost i strepnju spram stanja u kome se nalazi svet u kome živimo i ne mislite da bi tako trebalo dalje. Gledate ove pedere, lezbiјke i slične osobe, kako vam naturaјu izopačenost svake vrste pod parolom da јe to normalno (ti znači da oni јesu a vi niste). Ovo pokazuјe da ste na ivici da budete nepopravljiv slučaј.

ŠTA DA SE RADI?: Gledaјte, na ovaј način stvari funkcionišu oduvek i to ne možete da promenite. Prestanite da mislite. To јe vaš problem, јednostavno previše mislite. Ne brinete o stvarima na koјe ne možete da utičete. A znate da ne možete ni na šta da utičete, јer vam to svi tako govore.

Eh, pa sretno. I pazite da ne preterate.

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje, sada!

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywriting-om i komunikacijama.

Da li je pisanje tvoj život, tvoja strast, muza koja neće da te ostavi na miru? Ako jeste, onda iskoristi priliku i usavrši svoje pisanje. Radionice kreativnog pisanja služe upravo za to!

 

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]

Pisanje u slikama: BITI SCENARISTA

Kada se setite svih onih priča koje su vam u detinjstvu roditelji babe i dede i ostali čitali, da li se sećate, recimo, jednog od likova kome su trebale zelene naočari da bi prošao kroz kapije grada? Da, reč je o jednom od likova iz “Čarobnjaka iz Oza”. Devojčici Doroti potrebne su zelene naočari kako bi mogla da uđe u Grad Esmerald. Iako ova scena ne postoji u filmu, već samo u knjizi, ovaj primer je vrlo relevantan za pisanje za scenu, odnosno za pisanje scnearija za filmi tv. Suština je u vizuelnom – šta vam je potrebno da bi videli kuda idete?

Pisanje scenarija za veliki ili mali ekran, kao i pisanje multimedijalnih vizuelnih projekata, zahteva jesintvenu viziju, trenirane oči koje skeniraju svet vizuelnim čulom. Pa sad, rekli bi smo, svi to rade, mislim gledaju zar ne? Ali, pitanje je kako to rade i na koji način? Na kraju krajeva, posmtranje je vizulena aktivnost svojstvena svim ljudima.

Razlika je pre svega u onome šta jedan scenarista a šta običan čovek vidi. Scenaristi, i uopšte kreativni pisci razlažu svet u kadrove i scene, odnosno u specifičan svet pokretnih slika. Razmislite na trenutak da li ste u mogućnosti da vidite pokretne slike dok

  • posmatrate svet oko vas
  • čitate roman, dramu ili neku pesmu
  • čitate novine
  • slušate muziku
  • slušate priču koju neko priča

Scenaristi vide pokretne slike u svemu oko njih, u nekim stvarima još i više nego u drugima (slušanje muzike kao inspiracija, na primer).

Kreativni Um pisca

Ljudi sa talentom za pisanje i vizuelno mišljenje, stalno, kao hrčci, prikupljaju gomile materijala iz sveta koji ih okružuje – delove nečijeg razgovora, slike iz novina, neobične likove u samoposluzi, itd. Onda ove detalje iz života oblače i presvlače u nove likove i situacije, čudne sudbine, izmišljajući nove početke i krajeve, itd. Kako se to radi?

Uzmeš malo prašine, par čizama, konja i kolt za pojasom i – evo ga neki kaubojski film! Ili, mračne ulice u predgrađu, prigušeno svetlo, crno belu sliku, i cigaru koja se puši iz ugla usana neobrijanog junaka sa šeširom i – imaš krimić i “crni talas” na filmu! Zamisliš svemirski brod, nebo puno zvezda, mašinu za putovanje kroz vreme i eto naučne fantastike. Ovo je kratka skica kako pisci uglavnom provode svoje kreativno vreme. I nije baš neki opis profesije, ali je suština tu. Šta ćeš više?!

Treniranje vizuelnog mišljenja

I tako jednog dana dođeš na ideju da pišeš u slikama. Tja, to i nije neka mudrost, ionako voliš da gledaš filmove i serije na tv. Imaš ideje za filmove non stop u glavi. Međutim, da li su tvoje ideje zaista najbolje za neki film ili dramu na tv? Možda slike koje ti se vrzmaju u glavi više odgovaraju nekoj kratkoj priči, romanu ili pesmi? Za pisce početnike linija između ovih kreativnih oblika izražavanja je često zamagljena. Iako na prvi pogled tako ne izgleda, razlike u ovim formama stvaranja su prilično velike, i zahtevaju različite kreativne senzibilitete.

Kada ljudi pričaju o filmovima, oni generalno misle na filmove koje su gledali, retko kad na fllmove koje su pročitali. U stvari, kada žele nešto da pročitaju oni uzmu neki roman, kratku priču, novine, zbirku pesma i sl. Retko ko se uhvati za neki dramski tekst, scenario za film ili tv, iako se i oni mogu naći na netu, ili u obliku knjige ili rukopisa (malo više treba kopati, doduše). Prosto nisu popularni kao forma za čitanje, u odnosu na neku knjigu. Iz tog razloga mnogi početnici se pre odlučuju da ideje koje imaju pretoče u priču ili pesmu, pogotovu jer ne poznaju specifičnu formu pisanja scenarija, ili drame za pozornicu. I tako često dobra ideja za film završi u nekom drugu medijumu.

Pisanje scenarija je pre svega vizuelna umetnost. Ona zahteva od pisca da na svet gleda drugačijim očima. Da brzo sažima akciju i fizičke detalje u pokretne slike. Da li ti imaš takve oči?