Kako da napišeš i objaviš E-knjigu?

 

Sve do pre desetak godina, pisanje, štampanje i objavljivanje knjige bio je san, ali istovremeno i noćna mora za sve pisce. Beskrajno slanje rukopisa relativno malom broju izdavača, moljakanje za sastanak, ubeđivanje i (najčešće) odbijanje rukopisa, je bilo nešto sa čime su se brojni autori redovno susretali. I razlog da mnogi talentovani ljudi jednostavno odustanu od pisanja.

Danas su se vremena drastično promnila. Informatička i digitalna revolucija preko noći su promenile svet. Pa tako i pisanje i objavljivanje knjiga i rukopisa.

Internet, Amazonov Kindle, notepadovi, laptopovi i pametni telefoni izbrisali su granice fizike i mašte, i učinili knjigu i čitanje dostupnijim nego ikada. I pružili šansu mnogim mladim piscima i početnicima da svoju pisanu reč šire (skoro) bez ikakvih ograničenja. Zato, iskoristi priliku i postani pisac, autor i objavi svoju E-knjigu!

Evo kako, čitaj pažljivo!

[Tweet “Vetar ne možeš da zaustaviš. Ali uvek možeš da podesiš jedra”]

Korist od E-knjiga

E-knjige imaju mnogo više prednosti u odnosu na klasičnu štampanu knjigu. Troškovi štampe su drasitično redukovani, remitenda ne postoji, i nema prodajnih troškova.

Ono što je najvažnije, nema gnjavaže sa urednicima i izdavačima, problem sa autorskim pravima, svađe oko cene knjige, i brojnih drugih pratećih poslova koji postoje u klasičnom izdavaštvu. Ovde možeš da budeš 3 u jednom: autor, izdavač i promoter svoje knjige i – samog sebe. I to vrlo efikasno.

Osim toga, možeš sam da praviš reklamnu i marketing kampanju, uz pametnu kontrolu troškova, skoman budžet i skrojenu prema tvojim potencijalnim čitaocima.

Takođe, promocija knjige je maksimalno pojednostavljena, i možeš da obezbediš koliko god hoćeš besplatnih primeraka.

E-knjige su i često kraće po dužini od klasičnih knjiga (ali i ne mora, zavisi od žanra i teme…). Sve u svemu, stvaranje E-knjge je sjajan način da pokažeš svoj talenat svetu oko sebe, i to na jedan jednostavan ali efikasan način.

Kako da napišeš E-knjigu?

Pisanje elektronske knjige se ne razlikuje puno od klasičnog pisanja. Razlike koje postoje odnose se na nešto drugačiji način formatiranja i pripreme rukopisa za digitalni oblik čitanja i dsitribucije. Evo nekoliko najvažnijih stvari o kojima treba da vodiš računa kada planiraš da napišeš i objaviš E-knjigu.

1. Tema

Ako ne pišeš u nekom od klasičnih književnih žanrova (roman, zbirka poezije, kratke priče, zbirka eseja…), biranja teme jeste prvi ključ za dobru elektronsku knjigu. Pravilo je da ovakve knjige budu tematski informativne i profitabilne. Naročito kada su u pitanju saveti, priručnici, i sl.

Mnoge E-knjige su upravo ove vrste, i služe za promociju autora, ili pravljenje novca. Zato je kod odabira teme od velike važnosti imati u vidu tržište za koje pišeš knjigu. Dakle, prvo definiši ciljnu grupu i marketing, a tek onda počni sa pisanjem. U suprotnom, cela stvar će da ispadne da guraš okruglu stvar u kockastu rupu. A to i nije neki poso.

2. Dužina teksta/knjige

Ove ne postoji neko tvrdo pravilo. Imao sam prilike da čitam vrlo zanimljive i korisne e.knjige od svega 5 strana! Tako da najbolji savet je da ne ograničavaš samog sebe po pitanju dužine. Mnogi ljudi ne čitaju ovakve knjige direktno sa ekrana, već ih sačuvaju i odštampaju kako bi ih kasnije čitali natenane.

Ono što je najvažnije kada je dužina u pitanju, jeste da ne ubacuješ u knjigu gomilu nepotrebnog teksta, slika, atraktivnih dizajnerskih finesa i tome slično, samo da bi povećao broj strana. Kaži to što imaš da kažeš na jasan, koncizan, organizovan i čitljiv način. Sa baš onoliko teksta koliko ti treba za to. Ako ti za to treba 100 strane, to je u redu. Isto tako u redu je i ako sve stane na 5 strana. To je to.

3. Naslov

Opet ja o naslovu. Ako si već čitao neke moje tesktove, onda znaš zašto toliko insistiram na tome, naročito kada je komercijalno pisanje u pitanju.

Digitalno tržište širom sveta zasićeno je mnoštvom informacija, tako i da E-knjige različitih sadržaja nisu izuzetak. Iz tog razloga važnost dobrog naslova dolazi do punog izražaja. On mora da na neki način tvoju knjigu izdvoji od ostalih. I zainteresuje čitaoca da je kupi i pročita.

Jednom, dok sam pripremao svoju elekt.knjigu sa savetima za pisanje kratkih priča, imao sam dilemu kako da je nazovem. Bila je to prava muka. Prvo sam smislio naslov “Saveti za pisanje kratkih priča”. Ali, to je bilo predugačko i suviše obično. Posle dužeg mozganja, konačano sam smislio naslov “Kratki saveti za kratke priče”. Naslov je kraći, jezgrovitiji i pisan u copywriting tehnici smišljanja naslova: pamtljiv, zvučan, koncizan i izražava suštinu knjige.

4. Sadržaj

Osim ako tvoje pisanje nije u formi romana, zbirke kratkih priča ili poezije, tema i sadržaj e-knjige zahteva dodatno promišljanje. Zašto? Zato što se ova vrsta knjiga najčešće koristi kao promotivni materijal koji će popularisati tvoje pisanje i tebe kao autora, odnosno autoriteta u nekom polju.

Glavni razlog za ovu situaciju je vrlo teška zaštita od masovnog kopiranja knjige. Iz tog razloga najbolja ideja za korišćenje e-knjige je upravo promocija tebe samog. Književni autori mogu koristiti e-knjigu za promociju svojih dužih dela (pravljenjem odlomaka u fomri e.knjige), ali i početnici za promociju svog pisanja u formi priča, eseja, odabranih pesama za reklamne svrhe.

Ukoliko pišeš priručnike iz raznih oblasti, onda su e.knjige tvoj pravi izbor za sticanje i širenje publike, i mogu značajno povećati saobraćaj na tvom blogu/web sajtu. To bi obavezno trebalo da iskoristiš, pre svega u vidu besplatne elektronske knjige koju ćeš deliti svojim fanovima.

5. Format e-knjige

Najčešći format u kome se pišu i pripremaju e-knjige jeste Adobe PDF format. Ukoliko želiš da prodaješ knjigu na nekom od portala za prodaju knjiga kao što je, npr. Amazon, ili preko svog sajta, elektronsku knjigu je najbolje da spremiš i u “e.pub”, odnosno “mobi” formatu, tako da e lako mogu čitati na tabletima, telefonima, ili elektronskim čitačima kao što je Kindle.

E-knjige se obično pišu i uređuju u standardnim word procesorima kao što je Microsfot Word (Windows i Apple), gde možeš imati punu kontrolu nad formatiranjem teksta. U pisanju i pripremi teskta izbegavaj korišćenje velikog broja slika i ilustracija, jer se one mogu različito ponašati na različitm uređajima, pogotovo ako planiraš da se tvoja knjiga čita na manjim uređajima kao što su tableti i pametni telefoni.

Vodi račua da font bude dovoljno krupan (12-14 pt) i da između redova teksta i pasusa bude dovoljno belina i razmaka kako bi se lakše čitao tekst. I obavezno tamna slova na beloj pozadini. Izbegavaj preterano igranje sa formatima naslova, trudi se da sve bude svedeno i jednostavno, sa glavnom idejom da je tvoja knjiga tu pre svega za – brzo i lako čitanje.

Ovo su samo neka najosnovnija pravila za pisanje i objavljivanje E-knjiga. Ja uvek toplo preporučujem svim piscima da maksimalno iskoriste prednosti i blagodeti modernih tehnologija i upotrebe svu moguću tehniku u promociji i širenju pisanja što većem broju ljudi. Elektronske knjige su prava stvar za to.

To je i razlog zašto saveti kako da napišeš i objaviš e-knjigu postoje kao poseban E-kurs na sajtu Kreativno pisanje. Kurs je namenjen svim piscima, autorima početnicim i blogerima koji žele da napišu i objave elektronsku knjigu, i tu možeš naći detaljne uputstva i savete kako da to i uradiš.

Znanje je moć. Ako imaš šta da kažeš, onda napiši tvoju prvu digitalnu knjigu i podeli je sa nama. Jer, kako mudrost kaže: “Vetar ne možeš da zaustaviš. Ali uvek možeš da podesiš jedra”.

Prosto, zar ne?

Kako se piše lični esej?

 

Od kad su se, pre nešto godina, pojavili blogovi, u obliku pisanja ličnih dnevnika različitih oblika i formata na Internetu, pisanje eseja je doživelo svoju drugu revoluciju. WeBlogovi (otuda ono BLOG), postali su mala digitalna književna forma. Preterano? Možda. Al, tako su rekli i za glupu ideju da je zemlja okrugla, kad je ravna. Hm?

Tako je forma slobodnog eseja zauzela sajber prostor u raznim oblicima. Najčešći je lični esej: ono kad se svako dohvati tastature i pusti da mu misli teku…Nije to loše. Možda će neki od ovih kućnih blogera (u papučama i štiklama) postati i ozbiljni pisci. Ko zna? U svakom slučaju, kvalitet pisanja ovih eseja, od komentara, dnevnika, pa sve do ozbiljnih esejističkih dela, prilično varira.

[Tweet “Smisao je u dobroj plovidbi. Sve ostalo je manje važno.”]

I nije ni malo lako kako to na prvi pogled izgleda. A još manje je pisanje svega i svačega što ti padne na pamet. Jer su onda i rezultati takvog škrabanja više nego očigledni: niko ih i ne čita.

Dakle, šta je važno kod pisanja ličnog eseja?

1. Kratko, ali slatko. Zahvaljući Internetu, dani dugačkih razbacanih eseja su odavno prošli. Moderni čitači su površna publika, uvek u nedostatku s vremenom i strpljenjem. I željom da se sve brzo i odmah konzumira, uživa i naplati. Tako i kultura i umetnos(t).

Uvek kažem mojim polaznicima na seminarima i u online radionicama kreativnog pisanja, da ne pišu eseje koji su duži od 3,500 reči. Još ako si se nameračio da to objaviš u nekom književnom časopisu (valjda ih još ima), ili na nekom ozbiljnom književnom portalu, savet je da esej bude još kraći! Kao i kod kratke priče – manje je više!

2. Iskaži razumevanje za tvoju publiku. Književni časopisi nisu neki komercijalni časopisi na sjajnom, debelom i masnom papiru. Niti su to blogovi ili novine. I publika se razlikuje, prilično. Zato pažljivo razmisli da li pišeš za časopis, dnevne novine ili blog. U ličnom eseju, tvrde činjenice su izuzetno važne.

Štos je u tome da je i autor koji ponudi takve činjenice jednako važan. To je tvoj pogled, tvoj sadržaj, unutrašnji doživljaj, taj jedinstveni glas koji čini da tvoj esej bude živ. Zato baci pgled na omiljene književne časopise, kolumne, blogove i portale za koje pišeš, da vidiš šta publika voli.

3. Angažuj se. Ne moraš da skačeš u vatru i vodu, ali..prati aktuelna dešavanja oko tebe. Eseji su ogledalo života oko nas. Naročito oni koji se bave “vrućim” pitanjima i dešavanjima koja zaslužuju pažnju (ako si tip koji to voli). Takve eseje rado štampaju i čitaju po blogovima.

Zato, ako si u stanju da u svojim ličnim esejima daš svoj lični pogled, ugao gledanja, originalni stav, možda ćeš i postati objavljivan esejista i čitan pisac po blogovima. Možda.

4. Reci mi nešto što ne znam. Koliko si puta čuo kako u pisanju “nema novih ideja”. “Sve je rečeno sa antičkom tragedijom i grcima”. Bla bla. To nije tačno. Onda niko više ne bi napisao ništa. Stvar je u tome da svaki dobar pisac uvek ima nešto da kaže, na svoj jedinstven način. To je i razlog zašto se knjige pišu i štampaju, razlog zašto ljudi čitaju knjige, pišu blogove, itd.

Ali, da bi tvoje pisanje bilo zaista dobro, moraš da zakopaš dublje, da iznenadiš, da osvojiš mnoga značenja, smisao i poentu.Takmičiš se sa mnoštvom drugih pisanja, ideja i sadržaja širom književne sfere, blogova, izdavačke delatnosti i sl. Ako si bolji od većine, onda si na pravom putu!

5. Ostavi ego kod kuće. Ovo je najteži zadatak. Neki ćete voleti, neki neće, a naročito drugi pisci. Egocentrizam usružen sa sebičlukom je grandiozna ljudska osobina. Malo je pisaca koji vole ono što drugi pišu. Izuzetak je kad su ti drugi mrtvi. Tako da to što ti pišeš lični esej, ne nači da svaka druga rečnica mora da bude – o tebi. Niti će iko voleti to da štampa ili objavljuje po blogovima. Zato batali hedonizam udružen sa narcizom, to je formula za propast, pre ili kasnije.

Umesto toga, trudi se da oslikaš širu sliku — pokaži kako je tvoje iskustvo relevantno i za druge ljude – i uvek ćeš dobiti iskrenu podršku drugih. Čak i ako im se ne sviđaju tvoje ideje, ili se ne slažu sa tvojim stavovima.

Ljubav, iskrenost i smisao za saradnju su ključne ljudske osobine potrebne za preživljavanje. Bez obzira što se ponekad osećaš kao da plutaš u orahovoj ljusci u moru gluposti i nerazumevanja.

Smisao je u dobroj plovidbi. Sve ostalo je manje važno.

7 stvari koje ti trebaju da bi živeo od pisanja

 

Ako si pisac, ili si tek počeo da pišeš, verovatno si milion puta do sada čuo sledeću izjavu:

Ljudi ne žive od pisanja. Trebalo bi da nađeš nešto praktično da radiš u svom životu.

Mnogi ljudi koji imaju dara za pisanje, pišu sjajne tekstove za džabe po Fejsu i sličnim društvenim mrežama. Ili su angažovani za bednu siću za razne tekstove koji su im plaćeni nekoliko para po reči. Ili im klijenti nikada ne plate za trud. I suočavaju se sa prezirom i nerazumevanjem profesije pisanja.

A ipak.

Kad pogledaš oko sebe, informativna i digitalna revolucija su za kratko vreme promenile svet. Naopačke. I taj svet je sačinjen od jedinica i nula. Ali i od – reči.

[section title=””]

13SEMINAR: KAKO DA ZARADIŠ NOVAC NA INTERNETU?

Internet može da bude sjajan medij za zarađivanje novca online. Kako da živiš od svog pisanja? Tehnike copywriting-a, pisanje sadržaja, frilens pisanje, online marketing i promocija tvog pisanja.

Jednodnevni seminar, 29.oktobar 2016. Prijavi se i počni! Detalje o seminaru pogledaj OVDE [/section]

 

Tehnologija postoji zato što mi stvaramo reči koje zaslužuju da ih delimo sa drugim ljudima

Tekstovi, video materijali, zvučni zapisi. Sve to zahteva dobro pisanje kako bi se iskazao kvalitet sadržaja i uloženog truda i vremena u stvaranje.

Ako je pisanje tvoja profesija i tvoja strast, možeš da prihvataš bedne poslove, za bedne pare, i bedni tretman.

Ili možeš da izabereš nešto bolje. Zato ŠTO POSTOJI nešto bolje.

U vreme kada sam počeo profesionalno da pišem, primetio sam izvesne važne crte, sposobnosti, znanje i snagu koja postoji između onih dobro plaćenih pisaca, i onih koji vole da pišu, ali nikada nisu dobro plaćeni za to.

Ovih 7 su najvažniji.

#1 Ljubav

Ovo možda izgleda bezveze, kao davno izlizani kliše, ali ako hoćeš da budeš pisac, onda znaš na šta mislim.

Ne postoji zamena za ljubav prema pisanju. Za strast prema oblikovanju reči, mučenju u smišljanju tema i naslova, ushićenju za vreme provedeno u svetu mašte i stvaranja, tumaranju po kući, samoće, i u beskrajnom pisanju i brisanju, jer to još nije onako kako treba.

Ako ne voliš jezik, tvoje teme i sastavljanje reči u neku smislenu celinu, nema smisla dalje da čitaš ovo.

Jer svi bi navedeno moglo da se podvede pod Ludost, Opsesiju i Tvrdoglavost. Što god da izabereš od toga, sve se svodi na zavisnost i žrtve, samo da bi reči tekle. Jer su jedino reči važne.

#2 Stav služenja

Pisati da bi se izrazio kao ličnost, ili pisanje kao rad na sebi i kao vrsta psihoterapije za lične potrebe, može biti izuzetno kreativno i vrhunska umetnost, zarad sopostvenog traganja za istinom i lepotom.

Međutim, čim novac umeša svoje prste, onda publika – čitaoci, slušaoci ili gledaoci – postanu fokus.

Profesionalni pisci imaju stav da oni služe svojoj publici. Služe im istinitim i predivnim rečima. Svakako. Ali i sa jezikom koji ispunjava njihove potrebe, pročišćava i nadahnjuje.

Pisci romana, priča, pesnici, novinari, kopirajteri, svi oni služe svojoj publici. I, bez obzira kako neka rečenica, ili pesma, fantastično zvuče, ako ne služe publici – odlaze u neprovrat.

#3 Samopouzdanje

Uvek me neugodno iznenadi kako su neki dobri pisci jedni od najnesigurnijih ljudi na svetu.

To ne mora da bude tako. Samopouzdanje dolazi kroz rad, vreme i iskustvo, kada postaneš istinski ekspert u svojoj oblasti. Ono dolazi kroz usavršavanje zanata, istraživanjem, i uočavanjem razlike u doživljaju tvoje publike.

Dobar zanatlija je istovremeno ponizan i ponosan.

Ponos i samopuzdanje dolazi tek nakon mnogo mukotrpne prakse – one vrste rada koja te stavlja pred izazove razvoja, rasta i stalnog širenja sopstvenih mogućnosti. A poniznost se sastoji u tome što dobar profesionalnac uvek unapređuje, proširuje, i doteruje svoje – ne znanje. Kao i uvek, uvek je ključ znati koliko ne znaš.

#4 Obuka

Mmogi pisci misle da ako imaju razvijen stil, sopstveni “glas”, čvrst stav o tome gde dođu zarezi i tačke, da mogu biti profesionalni pisci, kopirajteri, blogeri, novinari ili publicisti.

Neće biti tako.

Profesionalni pisci i kopirajteri su istančani kovači reči, ali si u isto vreme i dobri stratezi. Oni vrlo dobro razumeju koja vrsta sadržaja privlači pažnju, kako da se izdvoje od drugih sličnih sadržaja, kako da motivišu čitaoce i kupce (ako pišu za PR,marketing ili reklamnu industriju), i kako da zainteresovanog posmatrača pretvore u kupca, ili čitaoca poslovnih i popularnih sadržaja.

Ova vrsta znanja stiče se samo posebnom obukom, kao što ja radim sa mojim polaznicima online radionica kreativnog pisanja.

#5 Disciplina

Možeš da budeš talentovani pripovedač, kovač reči i strateg, ali ako ne nateraš sebe da provodiš vreme u stolici za pisaćim astalom, i ne proizvedeš neko smisleno pisanje, nikada nećeš stići tamo gde si namerio.

U izvesnoj meri, disciplina je skup navika koje moraju da se neguju. Kao pisac, vrlo je korisno da se držiš nekih svojih rituala, određene radne atmosfere koju voliš (pisanje u određeno doba dana, muzika, kafa, burbon…), kao i da usvojiš naviku da budeš produktivan pisac (dnevna doza pisanja, plan).

Ako želiš da budeš pisac-udarnik, profesionalac sa visokim standardima i profesionilanom etikom, moraš da usvojiš i navike koje se odnose na poštovanje rokova, redovnu poslovnu prepisku, održavanje kontakta sa klijentima, i slične dobre poslovne običaje.

Ako ti je do toga stalo, ne sumnjam da ćeš u tome uspeti.U početku je najteže formirati navike, ali jednom kada sve postaviš kako treba, one će ti pomoći da ostaneš na pravom putu uspeha. I u tome je razlika između navika i snage volje.

#6 Želja za sopstvenim marketingom

Da. Od pisanja romana možda i neki srećnici zarade veliki novac (naglasak je na neki).

Moguće ja de se i u novinarstvu i publicistici takođe napabirči neka pristojna kinta. Naročito ako imaš dobre veze u tim krugovima.

Međutim, najvže šanse da se nešto zaradi još uvek postoje u kopirajtingu, odnosno marketingu, reklami i odnosima sa javnošću. I u poslu profesionalnog blogera. Kao i za pisanje poslovnih tekstova za Internet. Naročito ako dobro poznaješ neki strani jezik (najčešće engleski).

To je veoma interesantan posao pisanja. Može da se dobro zaradi, vrlo je zahtevan, traži dobre istraživačke i komunikacijske sposobnosti, ali pruža veliko zadovoljstvo i bogatstvo raznih tema o kojima je zanimljivo pisati.

Neki pisci misli da je to dosadno. Daleko od toga. Stvaranje dobrog sadržaja (content marketing, na primer), za razliku od 95% gluposti koje se pišu na Netu, može da ti pruži sjajnu priliku da iskažeš svoje sposobnosti i veštine u pisanju priča, istraživanju, kovanju reči, kao putopisac ili istoričar.

Dobar pisac ove vrste, kopirajter, putopisac, istraživač, mora da ima sve ove osobine u kombinaciji sa solidnim poznavanjem marketinga.

Takođe, moraš da imaš i dobru sposobnost da reklamiraš samog sebe. A ovo može biti prilično teško, čak i za one pisce koji uspešno reklamiraju svoje klijente.

Ako ti sve ovo pobrojano prirodno ne leži, nemoj mnogo da se brineš. To nijednom dobrom piscu ne dolazi samo od sebe. Ali može itekako dobro da se nauči. Ja upravo to radim sa mojim polaznicima u radionici za copywriting. Jer, ta znanja se ne uče u klasičnoj školi. Pogotovu ne tako da od tebe naprave dobrog profesionalnog pisca u ovoj oblasti.

#7 Podrška

Jedna od težih stvati života kao profesionalni pisac, je sam put kojim ideš kako bi razvio i unapredio samog sebe.

Ne postoji niko da ti kaže kuda treba da ideš. Nikog nema da ti postavi znake za orijentaciju i opasnosti na putu, nikog da ti isplanira dan i organizuje posao.

Ovo je san mnogih ljudi – da žive od svog kreativnog rada, da rade kada hoće, koliko i kako hoće. To je i najlepša strana života profesionalnog pisca. Ali, istovremeno i – najteža.

Pisanje je usamljenički posao. A može da bude i nepodnošljivo samotan ako nemaš koelge sa kojim će da razmeniš ideje, pitanja, iskustva. Ili da podeliš časove očaja, ali i uzbudljivih pobeda.

Kada nađeš svoje pleme pisaca, to je sjajna stvar. Oni su, veruje mi, jedni od najzabavnijih, smešnih, otkačenih, ljudi koje ćeš ikada imati priliku da upoznaš. I sjajna je stvar biti sa ljudima koji te razumeju i prihvataju. Čak i čudnu kapu na glavi koju voliš da nosiš dok pišeš.

Odakle da počneš?

Gde možeš da dobiješ znanje, veštine, da razgovaraš i razmeniš svoja iskustva i ideje?

Pa, za početak, priključi se nama na sajtu Kreativnog pisanja. Poveži sa onima što slično misle, razgledaj malo razne besplatne stvari na sajtu, demo i besplatne radionice, seminare i predavanja, prouči neke besplatne priručnike i mnoge stručne tekstove na blogu o pisanju i za pisanje. Ako ti se sve to dopadne, uvek možeš da upišeš neku od online radionica i naučiš mnogo zanimljivih i korisnih stvari za tvoje pisanje.

Bilo bi mi drago da budeš sa nama.

Jer, ko zna? Čudni su putevi kojima idemo. Pisanje i pisci postoje za ljude i zbog njih. Ljudi su uvek ključ života. Uloži uvek u sebe i druge, i to će ti se stostruko vratiti.

Dovoljna je samo ljubav. Sve ostalo dođe samo po sebi.

 

Tri tačke…

 

Piše: Tatjana Kaličanin

-Dešava mi se često da zastanem kod jedne misli ili kod jedne rečenice i dalje više ne ide. Stavim tri tačke čekajući i zureći u ekran kompjutera u nadi će se desiti neko čudo koje će mi pomoći da ponovo pišem……Ali nema ničega. Čak ni ideje kako bih nastavila priču koju sam počela pre par meseci…..

Ostavim jednu. Otvorim drugu….Počnem da je čitam. Super je. Dopada mi se. Osećam emocije koje sam tada doživela kako se prepiliću u svakoj rečenici. Sve emocije izviru iz priče. Dolazim do kraja lista. Znam šta bih napisala,međutim slike ostaju samo slike u mojoj glavi.

Prstima šaram po tastaturi. Napišem nešto,pa izbrišem. Igram se se piši-briši sa svojim kompjuterom. Malo razgibavam prstiće spremajući se da napišem nešto „veliko“,nešto čime će svi biti očarani….Spremam se. Ustajem sa stolice kako bih se se pomerila,jer poslednjih sat vremena sedim i zurim u već ispisane reči jedne od mojih priči. Šetam se po stanu gore-dole. Trudim se da osetim bilo kakvu emociju kako bih osetila nešto i počela da pišem,ali „Dođavola!“-uzvikujem. Sledi uzdah i kratak predah od pisanja.

[Tweet “Život se ne završava kada padnemo već tada počinje!”]

Tražim neke đakonije u kuhinji u vitrini gde ih inače držim skrivajući ih od svojih “gladnih očiju”. „Treba mi malo energije! Ufff…ovo je četvrta noć gde pokušavam da napišem bilo šta! AAAAAAAAA!!! Ako nastavim ovako da jedem u dvanaest noću pretvoriću se u loptu!“-uzimam ipak smoki i čokoladu. Stavljam ih pored kompjutera u jednu činiju. Spuštam se na stolicu i približavam se stolu. Gledam u ekran…..Opet tri tačke u glavi mi izgledaju više inspirativno nego bilo koja rečenica koju pokušavam da napišem na ovom belom WORD papiru.

Uzdišem. Ne vredi da forsiram. Stoga puštam svoju omiljenu listu pesama. Otvaram pinterest i facebook. Čitam statuse. Čitam savete za pisce i pisanje. Jedan od tih saveta bio je kako prebroditi blokadu. I naravno na engleskom jeziku. Čitam i čitam…i iščitavam……Opet one tri tačke ! Pomišljam kako je sve tako dosadno,naporno. Zašto mora doći do blokade? Ljuta sam. Ustajem opet i šetam po stanu. Sada već ne mogu da se smirim. Ušli mi neki mali nemiri. I dok se tako šetam po sobi kao neka luda setim se svoje prve priče što mi izmami osmeh na lice. „Bilo je to vrlooo davno. Kako godine brzo prolete!“ Tada sam samo htela da napišem priču kako bih dočarala svoj svet mašte. Volela sam najviše da pišem slobodne teme kod kuće ušuškana u nekom tihom kutku svoje sobe tamo gde me niko neće tražiti. I nisu me tražili! Dok bi na časovima srpskog jezika na zadatu temu u trenu dobila blokadu….Tri tačke su moji omiljeni interpunkcijski znaci u ovom trenutku.

Kako sam volela da odlutam daleko i dotaknem svet koji postoji samo u mašti. Bilo je to tada vrlo naivno i nevino pisanje. Danas je to sasvim drugačije-zrelije,emocionalnije. Jer svi se menjamo tokom godina. Razvijamo se i rastemo. Što je sasvim prirodno,jer nikome nije dato da ostane učauren i zarobljen svojim delovanjem. Neko mi je jedne večeri rekao: „Nije se grad promenio već su se tvoje oči promenile. Ne gledaš na svet istim očima kao kada si bila devojčica.” Upravu je! Tek kada mi je skrenuo pažnju na svoje viđenje moje stvarnosti iz njegove perspektive,shvatila sam koliko sam se promenila. Postala sam ponosna na sebe shvatajući da imam slobodu odlučivanja da svoj život napišem drugačije od svih ostalih.

Jer dragi moji čitaoci,život se ne završava kada padnemo već tada počinje!

Izdignem se iznad deteta u sebi,nasmejem mu se i pružim mu ruku da zajedno krenemo u osvajanje novog sveta.

Te noći sam shvatila da se bolkada kod pisaca ne dešava,jer pisac nema o čemu da piše ili zato što su mu emocije presušile već zato što je zatvorio jedno poglavlje pre svog konačnog kraja…I onda duša sama otvara novo dok staro zatvoreno čeka da se jednog dana ponovo otvori…Po meni u životu se ništa ne zatvara konačno,samo ostaje sklonjeno u stranu. Čak i emocije ostaju u nama zarobljene potisnute nekim drugim emocijama. Sve je u nama! Svet je u nama! I sve od nas samih zavisi koji korak ćemo dalje preduzeti….

Tri tačke…

 


tanja kaličaninTatjana Kaličanin

Diplomirani filolog, pisac i bloger. Od kada znam za sebe pisem price. Pokreću me ljudi koje viđam na ulici svaki dan. Ponekada i mirisi zbog kojih odlutam daleko. I onda započnem priču koju svako od nas ima. Onome kome budemo pričali svoju priču možda oseti da je tebi sličan.  Svi postojimo da bi život sebi i drugima učinili boljim.


 

Voz

 

svakom se jednom desi, ako ima boga,
da ima taj osećaj,
da se seti, prene,
kad ne zna kuda da krene…
dok kroz prozor svog voza gleda,
stanice silne i hladne…
a život pod njim klopara
gvozdenim točkovima i nosi u ništa…

imam osećaj da sam uvek negde kasnio,
mnoge stvari nisam sebi objasnio
vozove tuđe pratio,
dok mi činilo da su mi misli večno grešne,
a onda sam konačno shvatio,i srcem prihvatio,
u pogrešnom vozu – sve su stanice…pogrešne.

i onda fala bogu setim se da treba da siđem s tog voza
i nađem sa u nepoznatom gradu
stanica je pusta
nema prevoza do grada
krenem peške…
noć je i magla
strah me steže, ne znam kud idem i šta će da se desi

i vidim kuću, upaljeno svetlo
i čupavi meda u prozoru
ima crvenu mašnu
i miris kuhinje podseća na moju baku
i smeh
pomislim….
stigoh konačno, a onda –
dobijem jedan čupavi osmeh i sivo oko sa mesecom visoko..

i zvižduk voza u dajini
i onda zauvek znam
taj voz vozi samo za mene.

 

Iz radionice: Opisno pisanje – malo ili mnogo?

 

Ovo je čuvena muka mnogih pisaca početnika. Beskrajne kobasice opisnog teksta, i čitalac plav u licu odustaje posle prve strane. Ili neki haiku, prošaran dijalogom? Gde je ovde čuvena mera svih stvari? Kako se ova boljka leči?

Kao i svaka boljka. Uključi mozak. To prvo. A onda malo zanata i mnogo prakse. Kako to izgleda kad počneš da pišeš?

Ne moraš da si moderan

Pisanje, kao i moge druge stvari, često postane žrtva duha vremena (zeigeist) što bi rekli oni modernizovani skorojevići, ili podlegne utiscima novih tehnologija. Sad, ne moraš da odeš u 19.vek pa se tvrdoglavo držiš Tolstoja da bi bio pravi pisac. Ili postaneš novi Bukovski pa ne vadiš onu stvar iz usta. Kao i uvek, ključno pravilo je da budeš svoj. To je ono što dobre pisce izdvaja od ostalih.

U tom smislu, kao pomoć publike, evo nekoliko zanatskih saveta, čisto da imaš odakle da počneš kad kreneš da stvaraš svoje opisne svetove. Da ti se ne desi, kao onom sirotom Mocartu, da mu onaj zadrigli kralj kaže: “Odlično je, samo ima suviše nota. Izbacite par nota tu i tamo, i biće odlična muzika”!

I ne moraš da kitiš svatove

Pisanje opisnih pasaža je ključna zanatska tehnika u svakom pisanju. Neki čitači vole dugačke, opisne pasaže koji povezuju mnoštvo finih detalja svake moguće scene, ili događaja u tekstu. Drugi, opet, mrze deskripciju i žele britki i kratki dijalog, koji pokreće priču.

Kako god da okreneš, a da ne budeš BURIDANOV MAGARAC, i da lipšeš do zelene trave u ovoj večnoj dilemi, tvoje pisanje je samo tvoje; moraćeš sam da otkriješ “pravu meru” opisnih pasaža koji rade za tebe.

Evo nekoliko saveta i sugestija za opisno pisanje koje angažuje, napaja energijom i uzbuđuje.

[section title=””]ekursevi

ISKORISTI PRILIKU – UPIŠI E-KURS! 

E- kursevi su poseban oblik online radionica u kojima možeš da učiš veštine i zanat pisanja potpuno samostalno, bez mentora.

Odaberi temu, upiši kurs i dobijaćeš lekcije i vežbe direktno elektronskom poštom u tvoj Inbox.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/besplatni-sadrzaj/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE OVDE[/button]

[/section]

 

Kada je detaljisanje u opisu “ispravno”

Sasvim je normalno uključiti dugačke opise u rukopis. Sam o treba biti siguran da opisi imaju svoju pravu svrhu. Određene situacije zahtevaju vrlo detalne opise scena, neke čak i mnogo više nego što si prvobitno smislio!

Kada opisuješ više zadataka.

Ponekad detaljni opisi mogu biti vrlo korisni, naročito kada opisuješ karakterne crte likova. Na primer, tvoj lik je muškarac, koji opsesivno zavisi od svog jutarnjeg rituala spemanja za posao. Ili, glavni junak je žena koja provodi veliki deo svog vremena zureći u drveća, koja je podsećaju na njenu majku).

Opis pruža iskustvo akcije.

DUbinski opisi nekakve značajne akcije, uvlače čitaoca duboko u radnju i pružaju mu mogućnost da maksimalno iskusi scene, ili događaje u priči. To se obično postiže aktivacijom svih 5 čula u pisanju. Izaivanje ovih fizičkih senzacija može potpuno obuzeti čitaoca i “uvući” ga u priču, i telom i dušom. O tome sam napisao poseban članak – upotreba čula u pisanju. Ako ovde omaneš, i suviše skromno opišeš ovakve scene koje zahtevaju pun angažman publike, rizikuješ da te čitalac napusti dezorijentisan i razočaran. Naročito ako ga gnjaviš dugačkim pasažima dijaloga.

Kada deskripicija kreira raspoloženje.

Nekada opisivanje može imati višestruku funkciju: dopuštaju da čitalac postane deo scene i kreiraju raspoloženja. Sivi oblaci i ledena magla stavljaju publiku u potpuno drugačije raspoloženje nego sunčan dan sa kristalno plavim nebom. Ono što je važno jeste vešto korišćenje ovakvih opisa, koji mogu dodati vrlo korisna značenja događajima u priči.

Deskripcija za pauze.

Kada tvoji likovi pričaju, malo opisa će ponekad biti neophodno kako bi ukazali da je neko od junaka napravio pauzu, kako bi razmislio šta će odgovoriti sagovorniku. (Na primer: posmatrao je jato ptica kako preleće nebom. A onda reče…)

Kada je opis iznenađujući, neočekivan ili specifičan.

Neke priče, kao recimo “Prokleta avlija” Ive Andrića, su napisane imajući u vidu neobične likove i stuacije u kojima oni žive. U njegovom romanu, likovi žive u specifičnom i koloritnom turskom kazamatu, koji spada u najneobičnije zatvore na svetu. Detaljni i živopisni opisi oživljavaju taj čudan i neobičan svet koji tamo obitava. Bez detljnih opisa, knjiga bi mnogo izgubila na gustini, težini i umetničkom doživljaju.

Kada je skroman opis “baš kako treba”

Neki pisci rigorozno seku sve opise, osim najneohodnijih, kako bi dobili na tempu i “utegli” svoje pisanje maksimalno.

No, bez obzira da li voliš deskripiciju u pričama, ili je mrziš iz dna duše, često postoje vrlo opravdani razlozi za pažljivo preispitivanje količine opisa u tekstu (naročito su početnici skloni kilometarskom škrabanju svega i svačega, u želji da im delo bude “umetničko”, sa beskrajnim detaljisanjem i ponavljanjima). U svakom slučaju, deskripcija zahteva dobro uredničko oko samog tebe kao pisca. Jer, ponekad je manje stvarno bolje.

Ili: jednostavnost je vrhunac prefinjenosti.

Kad ti posrće dijalog.

Ponkad se dešava da pisci dodaju isuviše fizičkih nagoveštaja dok likovi pričaju. Ovaj postupak usporava tempo možda izuzetno atraktivne scene, kreirajući višak neprirodnih pauza, prisiljavajući čitaoca da domišlja i nadgrađuje inače normalan tempo konverzacije.

Kada priroda zove.

Koliko puta si čuo da se čitači žale na na priče i knjige koje počinju sa izuzetno dugačkim opisnim pasažima? Mislim, sasvim je lepo opisivati prirodnu postavku tvoje priče, ali bolje je da odustaneš od ovakvih zanatskih tehnika ako tvoja priča sahteva snažnu i brzu akciju.

Kada pišeš suviše “tvrdo”.

Uvek je dobro da u prvim skicama tvoje priče eksperimentišeš sa otkačenim metaforama i izvrnutim asocijacijama. Ali ako su tvoji opisi sa “one strane ludila”, i ne uklapaju se baš sa stilom i tonom ostatka tvoje priče, možda bi bilo pametno da to sve skratiš i svedeš na razumnu meru.

Seksi scene.

Se dok ne pišeš u žanru koji promoviše detaljne scene seksa (nisi MArkiz de Sad, a ni 50 nijansi nečega), budi jako oprezan u opisima ovakvih aktivnosti tvojih junaka.

Ne mlati praznu slamu

Jednom kada tvoj čitač dobije osnovnu poruku putem podteskta tvojih opisa, (zalazak sunca je divan, ptičice su male pale), razmotri ideju da pređeš na na još neki zanatski element ili tehniku pisanja, kako bi produbio i proširio čitaočevu perspektivu Nema potrebe da se poenta utvrđuje na tri različita načina.

I to je to. Ništa nije onako kako izgleda, zar ne?

 

Početničke greške u kratkoj priči

 

Iako se reč greška u kreativnom pisanju uvek može dvosmisleno tumačiti, naročito iz ugla pisca, postoje neke uobičajene slabosti koje često viđam u u kratkim pričama. Mnogi su skloni da ove slabosti odmah proglase kreativnom inovacijom, muzom, nadahnućem, a one koji na slabosti, ili greške ukazuju, zlobnim kritičarima, impotentnim škrabalima, duhovnom bedom, i tome slično. Jer, zaboga pisanje se ne uči, već se pisac rodi, ili ne rodi.

Možda. Ja ipak spadam u one koji misle da se zanat pisanja može naučiti, i da uz prirođeni talenat daje prave rezultate. Pisanje je ogromni rad i podrazumeva mnoga znanja. Tamo, gde je neznanje sreća, glupo je biti pametan. Ali je ipak bolje upaliti sveću, nego proklinjati mrak.

Svi mi pravimo greške i one se, hvala bogu uvek događaju. To je prirodni deo svakog kreativnog procesa. Naročito kod pisanja. I naročito kada su u pitanju pisci-početnici. Da li ste skloni da pravite ovakve greške? Procenite sami.

[Tweet “Gde je neznanje sreća, glupo je biti pametan. Ali je bolje upaliti sveću, nego proklinjati mrak”]

Početničke greške koje se često prave

1. Pojava i delovanje nebitnog lika u priči.

Pisci su posmatrači. Možda se ne nalazimo uvek u sred neke akcije, ali smo uvek tu prilično upetaljni, na ovaj ili onaj način. Kao rezultat, mnogi pisci ubacuju u priču likove koji nisu centralni za priču, već sporedni karakteri. Nekad oni otmu priču glavnim likovima.

To loše utiču na radnju, smanjuje intenzitet emocija, razvlači priču nepotrebno na sporedne koloseke. Tako izgubiš fokus i razvodniš priču. U prevodu: postaneš dosadan.

REŠENJE: igraj se malo sa tačkom gledišta u tvojoj priči. Eksperimentiši kome ćeš dati centralnu priču. Možda te iznenadi rezultat, kad shvatiš da to nisi ti, pa čak ni tvoj glavni junak.

[section title=””]ekursevi

ISKORISTI PRILIKU – UPIŠI E-KURS! 

E- kursevi su poseban oblik online radionica u kojima možeš da učiš veštine i zanat pisanja potpuno samostalno, bez mentora.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/besplatni-sadrzaj/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE OVDE[/button]

[/section]

 

2. Suviše komplikovani zaplet.

Kratka priča koja hoće da liči na roman, prestaju da bude kratka priča. Onda postane suviše pretrpana, nerazvijena i podseća na nedonošče bez inkubatora. Srce priče (ili fokus) se izgubi u beskrajnim sporednim zapletima.

REŠENJE: udubi se malo u sebe i istraži sopstvene motivacije i ono što stvarno hoćeš. Šta želiš od svoje priče? Jednom kada utvrdiš srce priče, odbaci sve ono što je nebitno i dozvoli čitaocu da iskusi suštinu tvog pisanja.

3. Držiš se ideje ko pijan plota.

Ponekad pisac padne u napast da se uskogrudo i pošto-poto drži jedne jedine ideje u svom delu, da se prosto zaglavi do guše. Stalno ponavlja jedno te isto, kao pokvarena ploča i toj ideji podredi likove, dijalog, postavku…Pa u se priča pretvori u pamflet. Ili izraste u vrhunsko duboko osmišljeno delo. Hm.

Ipak, da bi bilo ovo poslednje, moraš da budeš strašno oprezan i da dozvoliš da tvoja priča “diše”. Da iznijansiraš stvari i da im daš dublja značenja. U suprotnom, priča će ostati plitka, ravna i nerazvijena.

REŠENJE: Ako primetiš da ti se priča vrti u krug, i samo jedno te isto pišeš, razmisli o opciji da uvedeš u priču “suprotnu stranu”, ili neke elemente i likove koji će da rade suprotno interesima glavnog junaka. One će mu postavljati brojne prepreke na putu do cilja. Ili, neka tvoja suštinska ideja priče dođe iz nekog sasvim novog i neočekivanog pravca.

4. Slab naslov priče.

Smišljanje dobrog naslova nikada nije lako. Da bi se izborili sa ovom mukom, mnogi pisci se trude da naslov bude što kraći, jedna ili dve reči najviše. Kao na primer “Travnička hronika”, “Tvrđava”, “Veliki rat” i sl.

Često se pisci trude da ovakve naslove namerno atraktivno “pakuju” (obično bez mnogo veze sa temom), kako bi njihov rukopis dobio dodatnu težinu kod urednika i izdavača, i delovao merketinški “podoban” za objavljivanje.

REŠENJE: Pozovi u pomoć pojačanje. Zamoli prijatelje da pročitaju rukopis. Čitaj im reči, fraze i rečenice naglas. Možda se idealan naslov upravo nalazi negde duboko skriven u tvojoj priči!

5. Suviše dugačko.

Suviše mnogo slova (nota, kako reče onaj kralj Mocartu. Izbaci nešto od toga i biće savršeno). Generalno gledano, pisanje dugačkih priča je mnogo lakše nego pisati kratke priče. U tome je sva muka i suština kada su kratke forme u pitanju.

Takođe, dužina same priče, kao što sam to ranije napisao u jednom tekstu o kratkoj priči, često može da bude veliki nesporazum sa izdavačima i urednicima književnih časopisa.

REŠENJE:Ako ti je cilj da svoju kratku priču zaista i objaviš, potrudi se da je napišeš ispod 3,500 reči. Naravno da ovo ne mora da bude gvozdeno pravilo, ali je praksa pokazala da književni časopisi i izdavači generalno ne vole kada su kratke priče duže od te mere.

Kada greška nije greška u kratkoj priči?

I sad, lako je biti pametan na kraju i reći (a pisci to obožavaju), da kada je kratka priča u pitanju, i to dobra priča, pravila ne postoje. Aha. Naravno. Kao i u umetnosti uopšte. Tako čak i oni bez imalo talenta, uvek imaju neki pojas za spasavanje pa vole da kažu kako je “sve relativno”.

Štos je u tome da oni nisu ukapirali da se Ajnšatjnova teorija može odnositi na fiziku, ali sa umetnošću nema nikakve veze. Zato ne može da bude relativno.

Nevolja je u tome da, ako si muzičar recimo, pa kreneš falš da sviraš ili ti je kompozcija lomljenje klavira na sceni, onda je to VELIKA umetnost. A kad naškrabaš neku glupost, to je izgleda još lakše da postane JOŠ VEĆA umetnost.

Kada je pisanje u pitanju, i kada se pozivaš na neka pravila, najbilje je da gledaš šta moderna publika voli, koja “pravila” sama prepoznaje u pisanju modernih autora. I koje “greške” uopšte ne voili. Pa onda ih i ti primeni u svom pisanju. Ili ih krši do mile volje.

Tako ne možeš da pogrešiš, barem ako imaš ambiciju da budeš štampan i čitan DANAS. Šta će biti za 100 godina ili večnost….ko zna?

 

 

Male sitnice, VELIKO pisanje

 

Piše: Ivana Živanić

Istraživanje kao stil života ne podrazumeva samo put oko sveta za 80 dana. Istraživanje je put u središte sopstvenih želja i talenata. To razmišljanje sasvim slučajno me je dovelo do neka tri pravila koja su me definitivno navela da se pokrenem u pravom smeru.

Prvo spomenuto pravilo je: Ako ne kreneš za onim što želiš, nikada to nećeš ni imati.

Drugo pravilo: Ako ne pitaš, odgovor će uvek biti NE.

I treće, jednako fascinantno, pravilo glasi: Ako se ne pokreneš, uvek ćeš biti na istom mestu. Kao kada se odjednom probudiš i osvestiš nešto, a onda kreneš u lov na željeno. Na tom putu vredi se pridržavati nekih “zlatnih“ pravila pa možda još nekom budu zanimljivi i od koristi:

Imaš talenta, smisla, volje…to je super, na pravom si putu

Kada u sebi osetiš neku pritajenu želju da uvek nešto pišeš, kada nesvesno čitaš tekstove i zamišljaš potajno kako bi ti to napisao, onda je to zov koji ti poručuje da se otisneš u kreativne vode umetnosti zvane pisanje. Samo je bitno da prepoznaš taj zov, da bi mogao da te vodi pravim putem. Nemoj ga zanemariti.

Kada se jednom pokreneš, pola posla je urađeno

Čim počneš da istražuješ, uvek ćeš nailaziti na nove ideje, korisne informacije i linkove, ljude koji ti mogu biti zanimljivi i od pomoći na tvom putu istraživanja mogućnosti kako postati što bolji pisac. U svemu tome pronaćićeš nešto što će ti odgovarati i čemu ćeš želeti da se posvetiš i radiš na tome. Uz nezaobilazni kvalitet rada (koji se vrlo brzo otkrije, za to se ne moraš brinuti) važno je ostati uporan, dosledan i pun pozitivnog očekivanja.

[Tweet “Ako ne kreneš za onim što želiš, nikada to nećeš ni imati.”]

Jasno definisan cilj gde želiš biti odvešće te baš tamo

U čitavu avanturu si se i upustio jer si nekada imao nejasnu viziju da želiš baš tim da se baviš, makar to bi i neobavezni, opuštajući hobi. Sa svakim narednim korakom, klikom miša, usvojenom informacijom, bićeš bliži svom cilju. Možda je to želja da uspešno vodiš blog, pišeš knjige ili za neke novine, bitno je da znaš da imaš potencijala za to i da veruješ da možeš da ostvariš to, a sa svakim naporom koji učiniš da što više saznaš o željenom, bićeš i bliži cilju.

Požitivna očekivanja, entuzijazam u radu, volja i trud su dobitna kombinacija za uspeh

To je već postalo klasika. Svi vole i poštuju nečiji trud, kvalitet, informisanost i lepo ponašanje. Kao i u svemu, najvažniji je ispravan stav. To će otvoriti mnoga vrata, između ostalog, i ona kroz koja ti želiš da prođeš.

Bez obzira na okolnosti, uvek postoji nešto odakle bi mogao početi

Možda je vreme pogrešno, ili ga je premalo ili si zatrpan obavezama, svima si potreban…Ali srećna je okolnost što imamo naprednu tehnologiju pa nam je sve uglavnom dostupno. Ako ti neka misao, ideja proleti glavom, uvek možeš da potražiš nešto više o njoj čak i na vlastitom telefonu. Inspiraciju ti mogu doneti svakodnevni kontakti, odnosi koje imaš, novine koje samo usputno pročitaš. Mogućnosti su neiscrpne, samo zastani malo, pogledaj, napravi plan i pokreni se !

[section title=””]ekursevi

ISKORISTI PRILIKU UPIŠI E-KURS! 

E- kursevi su poseban oblik online radionica u kojima možeš da učiš veštine i zanat pisanja potpuno samostalno, bez mentora.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/besplatni-sadrzaj/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE OVDE[/button]

[/section]

 

Um je važan saradnik na tvom putu do pisca

Iako većina ljudi zanemaruje moć i dejstvo sopstvenog uma, ipak je on taj koji diktira pravila igre. Najbolje je rasterećeno pristupiti svom planu: Ok, mogao bih pisati…što da ne. Hajde da vidimo šta se može učiniti po tom pitanju…najbolji je način. Nema velikih očekivanja, nema velikih otpora u ovakvom pristupu. Kada imaš potpunu sigurnost u svoj intelekt, mogućnosti, potencijale, imaćeš i pozitivna očekivanja, a tvoj um će te voditi pravim putem da i dođeš do toga.

Desiće se da ne ide uvek sve kako si planirao… Pa šta ?! To te samo jača i izgrađuje U

vek će biti iritantnih ljudi, situacija, okolnosti. To neka te ne zabrinjava. Iz svega nešto učiš. Čak i to može biti izvor neke dobre ideje i inspiracije za nešto. Iz svake situacije izvuci najbolje i nikada, ali nikada nemoj da odustaješ ! Da bi ostvario svoj san i radio (tj.pisao) ono što želiš, nema prepreka. Svi mogu biti mentori, od svakog nešto novo naučiš i neka onda ide svojim putem. A ti ćeš još i biti zadovoljan sobom jer si dobio i na samopouzdanju.

Uvek imaj lepo mišljenje o sebi

Pisci su većinom umetničke duše. Imaju dar da iskažu sve ono što drugi ne mogu. Talentovani idealisti kako ih neki nazivaju. Pa zar neko ko ima takve vrednosti može da ima loše mišljenje o sebi ili manjak samopouzdanja ?! Poštovanje ti neće niko pokloniti. Moraš sam da ga imaš. Kao i sa stavom, najvažnije stvari počinju sa tobom.

Ako ipak osetiš da imaš otpor prema svemu i misliš da ti to ne možeš, razmisli zašto tvoja mašta kreira sva ta negativna očekivanja

Podsvest je čudo. Ako si ikada posumnjao u sebe, svoje vrednosti i kvalitete to će se vratiti kao bumerang da te progoni sve dok ga ne osvestiš. Zato posveti malo vremena sebi i svom unutrašnjem stanju. Tamo uvek imaš nešto zanimljivo da otkriješ što će ti pomoći da svoju energiju usmeriš na ostvarivanje svojih ciljeva, a ne na njihovo blokiranje.

Kada i dalje ne ide kako želiš, pusti…To će ti obezbediti pozitivno razrešenje tvojih nedoumica  

Uvek kada se isforsira nešto ili čak kad sami sebe isforsiramo da nešto moramo odraditi u nekom vremenskom roku, obavezno neće ići ništa po planu. Tada uradi ono što najbolje možeš u datom trenutku, obično to bude dovoljno. Onda umiri svoj duh, opusti se i kada okolnosti počnu da se slažu, prepoznaj ih i deluj!

P.S. Ove, na prvi pogled tako obične, sitnice nastale su u momentu kada je sve izgledalo nemoguće. Suočavanje sa problematičnim siutacijama i otvorenost za promene naterali su me da se zapitam nad ovim smernicama i da ih isprobam u praksi. Iako deluju kao nešto prilično apstraktno i ne puno primenljivo, vrede uloženog truda.

Caka je u tome da se shvate opušteno i da se primenjuju kao u igri (a ne kao u grču) Afirmativan stav prema promenama čini da se pokrenemo u željenom pravcu i pokažemo da je to što umemo, najbolje što je Svet ikada video!

 


ivana zivanicIvana Živanić, voli da piše eseje, kratke priče i da rečju opiše sve ono što je zanima. Bavi se lekturom, uređivanjem stručnih i kreativnih tekstova. Voli i brine o životinjama sa kojima je u posebnoj vezi. Živi i radi u Novom Sadu.

 


 

Čupavi pajac

 

sinoć kasno, dok su petlovi spavali,
moj prijatelj boje ćilibara,
opet mi na uvo šapat pušta…
i pita
koliko boli ljudska duša ima?
guram ga od stola,
jer da pitanje znam,
nikada ga ne bi reko
i svoju sudbinu proreko
u oku tama spava
ponekad iskri, al retko
život mi šupalj pominje neko.

ustadoh jutros, na levu nogu
kao i proteklih dana, koje više ne brojim
veći ih se samo bojim…
i gledam u kutiju što sam je dobio
ne znam kad ni gde
a u njoj čupavi pajac
što me sivilom oka vreba
i zove me da mi kaže šta mi treba
a ja neću, ni zvuk da pustim
kutiju da zaboravim hoću…
ali taj pajac opruge čudesne ima
iz kutije viri, ne da mi mira
u dušu me dahom i pogledom svojim dira…

hoće da me uzme, vidim rešio je moćno
a lepo mu kažem, pajacu vajni
tvoji su snovi bajni
o duši lepo zboriš, nemoj da progovoriš…
jer ako zineš i čuda o ljubavi kažeš,
u mom oku će tame nestati, i vreme će za mene stati
i šta ću da onda da radim, u sebe da gledam
što boli kao da mi srce čupaš
i nosiš daleko, gde nikoga nema
osim tebe, mene, i šarenih snova…
i sve što ostane, biće samo pesma ova.

Kutiju sam otvorio besan, iz nje iskoči
pajac presan,
uze mi dušu britko, u oku mu živa vatra
poneo me daleko, tamo gde duša uvek cveta
gde vreme stoji i niko nikom ne smeta…
prijatelju, kaže ćilibar, spasa ti nema
sipaj me još malo, da ti bude lakše duši,
koja za tebe uvek ima zečije uši
pogleda me sneno, i skoči u čašu
dadoh mu dve kocke leda, da mu bude zima
al srce mi za pajacom žudi, i vidim…
prijatelju moj, nema mi drugog puta,
odoh tamo gde onaj pajac luta.

 

 

Šta pisac (ne)treba da ima na radnom stolu?

 

Ljudi obično zamišljaju kako svi oni koji nešto pišu (pisci i oni ostali), imaju neka svoja tajanstvena radna mesta, velike pisaće astale za pisanje, brda olovaka, knjiga, papira i tome sl. Kao mali hramovi u kojima su oni apsolutni bogovi svog kreativnog univerzuma. Što znači da je pisanje po kafanama i salvetama, uz dupli vinjak, manje popularno. I to je tačno. Barem delimično. Ali, da li će flaša burbona pored pisaće mašine napraviti od tebe Hemingveja?

Svako od nas verovatno što-šta drži na svom pisaćem stolu: tu su kompjuteri, tableti, tablete (za glavobolju), telefoni, papiri, spajalice, olovke, dečije žvrljotine, slike, ostaci od ručka…I to je ok. Sve dok je tebi lepo i imaš svoje mrvljive muze za inspiraciju na dohvat ruke.

Ali…dok su neke od stvari ok, jer za tebe predstavljaju pravi podsticaj za opuštenu kreativnost, postoje i one koje za potencijalnog pisca predstavljaju smrtnu opasnost. Preterujem? Možda. Ali, evo nešto iz mog iskustva, a ti ćeš se možda pronaći u tome.

Dakle, kako bi trebao da izgleda “idealan” radni sto jednog bića što piše?

[Tweet “Flaša burbona pored pisaće mašine neće od tebe napraviti Hemingveja.”]

 

Šta izbaciti?

Sat. Biti posmatrač protoka vremena znači buljenje u vreme koje ti sporo protiče i nikako da istekne kako treba. To budi nervozu. Zato, ukloni sat sa svog radnog stola. Ionako za tvoje pisanje i slavu imaš svo vreme ovog sveta.

Savetujem i da uzmeš stiker i da njime prekriješ ugao kompjuterskog ekrana gde obično stoji onaj digitalni časovnik. Koncentriši se samo na tvoje pisanje – i bićeš iznenađen kako ti je vreme brzo prošlo, i šta si sve uspeo da naškrabaš u međuvremenu!

Mobilni. Ako si neki karakter, onda ćeš sam sebi zabraniti pozive, cimanje, FB, Tviter i SMS poruke dok sediš i pišeš. To je sasvim sigurno jedna od najtežih stvari na svetu. Jer, često prekidanje uz ovaj besmisleni multitasking, može da te potpuno onesposobi za pisanje.

Nećeš moći da sročiš čak ni jedan običan mejl kumu sa spiskom gostiju za dolazeću slavu. Ili ćeš sricati i gutati slova u mesendžeru, tako da će druga strana misliti da razgovara sa nekim pračovekom iz doba Jure.

Pretrpanost. Onaj spisak svega i svačega s početka posta. Neki ljudi vole da rade u haosu, dok drugi traže čist, uredan, spartanski prostor, koji ne dopušta ništa između pisca i olovke (tastature). Ja spadam u ove druge. Suviše stvari oko mene odvlači mi pažnju i ubija koncentraciju. Naročito jer volim da slušam muziku dok pišem. Ćilibar i dve koce leda su tu uvek rado viđeni gosti.

Ali ipak, probajte ono što vam najvše odgovara i to je najbolji recept. Moja drugarica voli da piše dok na glavi nosi pletenu kapu šarenih boja. Ima nas raznih. Štos je da se ne okružite onim što vas nervira, ili ne pripada vašem duhovnom svetu.

Papirići i poslovni papiri…Računi, pisma, beleške, izveštaji iz laboratorije, podsetnici-stikeri i slična poslovna galanterija, nema mesta na stolu kreativnog pisanja. Ako sređujete račune za struju, ili proveravate nivo holesterola, ne možete da ljudski pišete nešto što valja. Pogotovo što to u vreme ove bede odmah iznervira.

Maknite to sve na neko drugo mesto, stavite kapu na glavu, ili omiljenog plišanog medu na astal ispred sebe, i pišite. I razgovarajte s medom…ponekad.

 

[section title=””]ekursevi

ISKORISTI PRILIKU – UPIŠI E-KURS! 

E- kursevi su poseban oblik online radionica u kojima možeš da učiš veštine i zanat pisanja potpuno samostalno, bez mentora.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/besplatni-sadrzaj/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE OVDE[/button]

[/section]

 

Šta je poželjno na astalu?

Čaša vode, grikalice, kafa. Pre nego što počneš da pišeš, kafa i voda su korisne stvari da podrže tvoju kreativnost. Naročito za one koji pišu noću, ili rano ujutro kao ja. Može i ratluk. Opet, za one koji vole nešto jače, preporuka je da ne preteruju, jer iz alkoholne izmaglice svašta može da se izrodi.

Ova “hrana za glavu”, poput pića, grickalica i tome slično je vrlo korisna, daje šećer, diže adrenalin, i korisno služi da te odvrati od čestog ustajanja do frižidera, što drastično smanjuje koncentraciju na posao koji te čeka (pisanje).

Tajmer. Znam, znam, rekao sam na početku da ti sat ne treba. Ali, ipak, neka vrsta tajmera je korisna jer mnogi pisci umeju da pišu tek kad imaju čvrste rokove. Pa onda zapadnu u vremenski tesnac. Ovo je inače moćna stvar za produktvinost.

Dakle, podesi tajmer na jedan čas, recimo, i probaj da za to vreme ostaneš koncentrisan na pisanje, i obećaj sebi šta ćeš sve da napišeš za to vreme. Nećeš verovati, posle izvesnog vremena i vežbe, kako ti se drastično povećava produktivnost. Ovo uvek pali, bar kod mene!

Raspoloženje, atmosfera. Ja uvek koristim muziku. Volim da slušam muziku dok pišem, naročito instrumentale, džez, ili filmsku muziku. Ova vrsta muzike je odlična za inspiraciju: emocije koje muzika izaziva, vrlo brzo mogu da te prenesu u tvoje sopstvene svetove mašte, na krilima inspiracije.

Isto mogu da posluže i razne stvari i stvarčice, kao onaj plišani medved, neka fotografija, slika…Na primer, ako pišeš roman sa srednjevekovnom tematikom, okruži se plaštovima, grbovima, mačevima, i sličnim stvarima iz epohe. To uvek bude korisno kao dodatna inspiracija.

 

Šta ako sve ovo ne funkconiše?

Onda moraš da preduzmeš drastične mere. Rezerviši mesto u biblioteci ili kafiću koji voliš, pa radi neko vreme tamo. Ili idi na selo kod rodbine, pa živi kao pustinjak neko vreme. Izlazak iz poznatog prostora može da bude vrlo lekovit.

I, ako primetiš da ti nekih dana pisanje ide mnogo bolje nego nekih drugih dana, ne brini se. Kvalitet uvek pobedi kvantitet!

Kako su izgledali pisaći stolovi nekih drugih (poznatih) pisaca?

Nemam pojma, nije ni važno. Tvoj sto za pisanje je samo tvoj.

I tačka.

 

[section title=””]

Želiš da usavršiš pisanje?

darko-profil-3-cb-150x150Da li je pisanje tvoj život, tvoja strast, muza koja neće da te ostavi na miru? Ako jeste, onda iskoristi priliku i usavrši svoje pisanje. Radionice kreativnog pisanja služe upravo za to!

Pridruži nam se na sajtu kreativnog pisanja i uživaj zajedno sa nama!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]