Iz radionice: Opisno pisanje – malo ili mnogo?

 

Ovo je čuvena muka mnogih pisaca početnika. Beskrajne kobasice opisnog teksta, i čitalac plav u licu odustaje posle prve strane. Ili neki haiku, prošaran dijalogom? Gde je ovde čuvena mera svih stvari? Kako se ova boljka leči?

Kao i svaka boljka. Uključi mozak. To prvo. A onda malo zanata i mnogo prakse. Kako to izgleda kad počneš da pišeš?

Ne moraš da si moderan

Pisanje, kao i moge druge stvari, često postane žrtva duha vremena (zeigeist) što bi rekli oni modernizovani skorojevići, ili podlegne utiscima novih tehnologija. Sad, ne moraš da odeš u 19.vek pa se tvrdoglavo držiš Tolstoja da bi bio pravi pisac. Ili postaneš novi Bukovski pa ne vadiš onu stvar iz usta. Kao i uvek, ključno pravilo je da budeš svoj. To je ono što dobre pisce izdvaja od ostalih.

U tom smislu, kao pomoć publike, evo nekoliko zanatskih saveta, čisto da imaš odakle da počneš kad kreneš da stvaraš svoje opisne svetove. Da ti se ne desi, kao onom sirotom Mocartu, da mu onaj zadrigli kralj kaže: “Odlično je, samo ima suviše nota. Izbacite par nota tu i tamo, i biće odlična muzika”!

I ne moraš da kitiš svatove

Pisanje opisnih pasaža je ključna zanatska tehnika u svakom pisanju. Neki čitači vole dugačke, opisne pasaže koji povezuju mnoštvo finih detalja svake moguće scene, ili događaja u tekstu. Drugi, opet, mrze deskripciju i žele britki i kratki dijalog, koji pokreće priču.

Kako god da okreneš, a da ne budeš BURIDANOV MAGARAC, i da lipšeš do zelene trave u ovoj večnoj dilemi, tvoje pisanje je samo tvoje; moraćeš sam da otkriješ “pravu meru” opisnih pasaža koji rade za tebe.

Evo nekoliko saveta i sugestija za opisno pisanje koje angažuje, napaja energijom i uzbuđuje.

[section title=””]ekursevi

ISKORISTI PRILIKU – UPIŠI E-KURS! 

E- kursevi su poseban oblik online radionica u kojima možeš da učiš veštine i zanat pisanja potpuno samostalno, bez mentora.

Odaberi temu, upiši kurs i dobijaćeš lekcije i vežbe direktno elektronskom poštom u tvoj Inbox.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/besplatni-sadrzaj/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE OVDE[/button]

[/section]

 

Kada je detaljisanje u opisu “ispravno”

Sasvim je normalno uključiti dugačke opise u rukopis. Sam o treba biti siguran da opisi imaju svoju pravu svrhu. Određene situacije zahtevaju vrlo detalne opise scena, neke čak i mnogo više nego što si prvobitno smislio!

Kada opisuješ više zadataka.

Ponekad detaljni opisi mogu biti vrlo korisni, naročito kada opisuješ karakterne crte likova. Na primer, tvoj lik je muškarac, koji opsesivno zavisi od svog jutarnjeg rituala spemanja za posao. Ili, glavni junak je žena koja provodi veliki deo svog vremena zureći u drveća, koja je podsećaju na njenu majku).

Opis pruža iskustvo akcije.

DUbinski opisi nekakve značajne akcije, uvlače čitaoca duboko u radnju i pružaju mu mogućnost da maksimalno iskusi scene, ili događaje u priči. To se obično postiže aktivacijom svih 5 čula u pisanju. Izaivanje ovih fizičkih senzacija može potpuno obuzeti čitaoca i “uvući” ga u priču, i telom i dušom. O tome sam napisao poseban članak – upotreba čula u pisanju. Ako ovde omaneš, i suviše skromno opišeš ovakve scene koje zahtevaju pun angažman publike, rizikuješ da te čitalac napusti dezorijentisan i razočaran. Naročito ako ga gnjaviš dugačkim pasažima dijaloga.

Kada deskripicija kreira raspoloženje.

Nekada opisivanje može imati višestruku funkciju: dopuštaju da čitalac postane deo scene i kreiraju raspoloženja. Sivi oblaci i ledena magla stavljaju publiku u potpuno drugačije raspoloženje nego sunčan dan sa kristalno plavim nebom. Ono što je važno jeste vešto korišćenje ovakvih opisa, koji mogu dodati vrlo korisna značenja događajima u priči.

Deskripcija za pauze.

Kada tvoji likovi pričaju, malo opisa će ponekad biti neophodno kako bi ukazali da je neko od junaka napravio pauzu, kako bi razmislio šta će odgovoriti sagovorniku. (Na primer: posmatrao je jato ptica kako preleće nebom. A onda reče…)

Kada je opis iznenađujući, neočekivan ili specifičan.

Neke priče, kao recimo “Prokleta avlija” Ive Andrića, su napisane imajući u vidu neobične likove i stuacije u kojima oni žive. U njegovom romanu, likovi žive u specifičnom i koloritnom turskom kazamatu, koji spada u najneobičnije zatvore na svetu. Detaljni i živopisni opisi oživljavaju taj čudan i neobičan svet koji tamo obitava. Bez detljnih opisa, knjiga bi mnogo izgubila na gustini, težini i umetničkom doživljaju.

Kada je skroman opis “baš kako treba”

Neki pisci rigorozno seku sve opise, osim najneohodnijih, kako bi dobili na tempu i “utegli” svoje pisanje maksimalno.

No, bez obzira da li voliš deskripiciju u pričama, ili je mrziš iz dna duše, često postoje vrlo opravdani razlozi za pažljivo preispitivanje količine opisa u tekstu (naročito su početnici skloni kilometarskom škrabanju svega i svačega, u želji da im delo bude “umetničko”, sa beskrajnim detaljisanjem i ponavljanjima). U svakom slučaju, deskripcija zahteva dobro uredničko oko samog tebe kao pisca. Jer, ponekad je manje stvarno bolje.

Ili: jednostavnost je vrhunac prefinjenosti.

Kad ti posrće dijalog.

Ponkad se dešava da pisci dodaju isuviše fizičkih nagoveštaja dok likovi pričaju. Ovaj postupak usporava tempo možda izuzetno atraktivne scene, kreirajući višak neprirodnih pauza, prisiljavajući čitaoca da domišlja i nadgrađuje inače normalan tempo konverzacije.

Kada priroda zove.

Koliko puta si čuo da se čitači žale na na priče i knjige koje počinju sa izuzetno dugačkim opisnim pasažima? Mislim, sasvim je lepo opisivati prirodnu postavku tvoje priče, ali bolje je da odustaneš od ovakvih zanatskih tehnika ako tvoja priča sahteva snažnu i brzu akciju.

Kada pišeš suviše “tvrdo”.

Uvek je dobro da u prvim skicama tvoje priče eksperimentišeš sa otkačenim metaforama i izvrnutim asocijacijama. Ali ako su tvoji opisi sa “one strane ludila”, i ne uklapaju se baš sa stilom i tonom ostatka tvoje priče, možda bi bilo pametno da to sve skratiš i svedeš na razumnu meru.

Seksi scene.

Se dok ne pišeš u žanru koji promoviše detaljne scene seksa (nisi MArkiz de Sad, a ni 50 nijansi nečega), budi jako oprezan u opisima ovakvih aktivnosti tvojih junaka.

Ne mlati praznu slamu

Jednom kada tvoj čitač dobije osnovnu poruku putem podteskta tvojih opisa, (zalazak sunca je divan, ptičice su male pale), razmotri ideju da pređeš na na još neki zanatski element ili tehniku pisanja, kako bi produbio i proširio čitaočevu perspektivu Nema potrebe da se poenta utvrđuje na tri različita načina.

I to je to. Ništa nije onako kako izgleda, zar ne?

 

Ako ti se sviđa, podeli...