Esej iz radionice: Prijatelj

 

(Radionice kreativnog pisanja su ponekad prava riznica talenata pisane reči. Dubravka Ugarković je napisala jedan slobodni eseje, baš tako).

 

Prijatelj – imenica ,muški rod, neko koga volite, ko vam je drag a niste u srodstvu .

Prijateljstvo -reč koja definise odnos između dve osobe koji počiva na uzajamnom poverenju,razumevanju ,ljubavi i iskrenosti .

U savremeno doba ,kada je svaki pojedinac isuviše zauzet virtuelnim svetovoma  ,telefonima, automobilima, selfijima ,lažnom slavom  i naopakim vrednostima teško je naći osobu koja je zaista istinski prijatelj.

Pravi prijatelji  nisu oni koji se jave samo kada to  njima  odgovara  .Nisu to ni oni koji nam dolaze na slavu ,slikaju se sa nama gde god im se ukaže prilika ,učtivo se smeškaju dok klimaju glavom dok im se obraćamo, a neka me Bog ubije ako su čuli i- jednu reč od onoga sto smo rekli .Nisu to ni Oni koji se sa veštinom renomiranog glumca nameste za susret sa nama ,okače  licemerni osmeh kvazi  radosti i skoro te ubede da je njihovo prijateljstvo pravo . Mada…..  teško je odgovoriti tom zadatku prijateljstva ,razumeti potrebe drugog ljudskog bića , biti ponizan i raspoloživ u vremenu kada nam ego i želja za uspehom  diktira izbor prijatelja,saradnika ,poznanika i sve se svodi na dobro sračunatu kalkulaciju ličnog interesa .

Istinski  prijatelji su skromni ,nenametljivi i uvek pripravni da nam se nađu kada  život zakomplikuje svakodnevnicu .Kada nas bije bura ,kada nam vetar  polomi krila i padnemo na dno razbijenih kolena tek tada uvidimo ko su ti malobrojni prijatelji .Oni su sveprisutni u doba nase patnje ,na usluzi čak i onda kada to od njih ne tražimo .Ćutke nam brišu suze ,koračaju pored nas u nadi da će umeti da olakšaju teško breme koje nam se sručilo na leđa .Oni su otelotvorenje anđela u ljudskom obličju . Tihi ,krotki ,puni ljubavi i razumevanja, bez potrebe da se bilo kome hvale za  dobra dela koja su učinili .

Nažalost nema ih mnogo ,u životu kažu možeš imati najviše dva takva prijatelja.

Verujem da je tako . Oni zalužuju  da ih nazovemo svojm PRIJATELJEM ,da ih se setimo u svakoj svojoj molitvi ,radosti ,usponu  jer oni su zapravo naš odraz u ogledalu   i od njih učimo kako da i sami budemo bolji .Kako da postanemo nesebični i požrtvovani .

Zato kada u vaš život uđe neko ko ume da ulepša  vaš dan ,neko ko ume da sluša ,ćuti ,smeje se i plače sa vama cenite njegovo vreme i trud .Uzvratite mu istom merom ljubavi ,radosti  i iskrenosti .Setite se- da i on ima neostvarene snove,nade, uspone i razočarenja baš kao i vi .Da se njegov svet ponekad raspada .Da i njemu treba lepa reč,osmeh ,šoljica tople čokolade i samo ga nežno zagrlite i pokažite mu da je i vama podjednako stalo .

MALO IH JE ,ALI SU DRAGOCENI !

 Dubravka Ugarković 

Ako ti se sviđa, podeli...

Ostavite odgovor