Blog kao terapija

Da li smatrate sebe osobom pod stresom? Da li se male stvari tokom dana čine kao da ih se ne može kontrolisati? Ako imate bilo kakve osećaje u tom smislu, dopustite mi da kažem … izgleda da imamo mnogo toga zajedničkog.

Ovde sam da vam podignem duh i pokažem vam zašto je blogovanje terapijsko. Samo pomislite, ako vas sitnice uznemiravaju ili ako mislite da stvari ne idu svojim putem … šta obično radite? Pa, oni od nas koji su obično vezani za naše računare vole blog. Zašto? Jednostavno, zato što pisanje, a naročito isanje na blogu može biti vrlo terapeutsko.

Blogovski terapeut

Možda se pitate zašto pišem ovaj post? Ne ulazeći u detalje, danas sam imao porodičnu hitnu situaciju koja me je zaista pogodila. Srećom, sve je u redu, ali stvari su mogle biti gore. I to je razlog zašto pišem ovaj post. Osećam da je blogovanje divan izlaz i odličan način da se ukloni stres (koji sam doživeo danas) i da se osećam slobodno. Ovaj post je primjer da ja pobjegnem iz stvarnog sveta i stupim u interakciju s ljudima koji dele slične interese kao i ja.

Šta može biti bolje od toga da se vaš normalni rutinski dan stavi na policu još neko vreme i napišete samo ono što vas zanima? Mislim da je pisanje za blog ultimativna medicina. Ako još uvek sumnjate da ulazak u blogosferu može biti terapeutsko, evo nekoliko razloga zašto je to tako.

Internet je jedino mesto gde ste vi svoj šef. Slobodni ste da pišete šta god želite u publiku koju želite. Ne postoje pravila o tome šta možete da postavite (u najvećem delu) i u tom trenutku dok pišete, osećate mir.

Spomenuo sam to ranije, ali svima nam je potrebno da se povremeno bavimo stvarnošću, jer svakodnevni život može biti stresan, neki više od drugih. Međutim, bez obzira da li stvari u vašem životu ne idu onako kako ste planirali, kada sednete i pišete, recite mi … šta osećate? Većina ljudi bi rekla mirno, fokusirano, zainteresovano. Može postojati mnogo drugih stvari koje osećate, ali to bježanje od stvarnosti dozvoljava nekim za samoću dok uživate u poslu koji ste sastavili.

Mnogi ljudi ne uživaju u onome što rade, ili nisu zadovljni poslom…

Pa, većina ljudi nije, ali kada radite na postu na blogu …da li ste se ikada osećali srećnijim radeći na nečemu što je VAŠE?

To je velika slika koju pisanje na blogu nudi… mogućnost da radite „za sebe“, jer možda nećete imati tu mogućnost negde drugde. Za mene je to najbolja terapija koju mogu ponuditi sebi. Sposobnost da se kaže „ovo je moje“ je veliki osećaj i nešto što osećam da bi svi trebali da daju sebi. Napravite nešto vaše, tako da se možete opustiti i otrgnuti od ropskog posla koji radite za preživljanje.

Probudite kreativno dete u sebi

To vam možda ne bi imalo smisla, ali zapamtite kada ste bili mlađi i osećali ste se bezbrižni i sve što ste hteli da uradite je da se “igrate”. Blogovanje vam daje priliku da to učinite u drugačijem kapacitetu. Kada pišete postove, onda se “igrate”. Vaša publika su vaši prijatelji (odobreni, ne svi). Možete da se sretnete sa ljudima koji se osećaju važnim i onima sa kojima hoćete da razmenjujete misli i ideje.

Blogovanje vam omogućava da razmišljate kao dete. Tu možete pisati u bilo kom obliku koji vam odgovara i ne
morate da pružite razloge zašto pišete. Zapamtite, niko ne pita decu zašto rade ono što rade. Ako to nije terapija za vas, ne znam šta je.

Ovo može zvučati pomalo otrcano, ali da bi “terapija” funkcionisala ili da bi nešto bilo terapeutsko, verujem da treba da se uključite u ono što će vam pomoći kao pojedincu.

Pisanje na blogu je jedan izlaz i funkcioniše za mene, ali to ne mora biti vaša “terapija”. Međutim, osećao sam da je blogovanje savršeno za ovaj scenario, s obzirom da je većina ljudi ovde na Kreativnom pisanju i Terapiji pisanjem uživa u pisanoj reči i pokušava da se opet “igra”, pronađe smisao u životu i razvije svoje duhovne i lične potencijale.

Ako se osećate kao da vam je potrebna utičnica i niste sigurni kako da je pronađete, pokušajte da pišete o onome što najviše volite.

Povežite sa sljudima koji su slični vama i stvarajte svoje svetove. Blog i Internet u sjajno mesto upravo za tako nešto. Ostvarite svoje potencijale, poradite na svom duhovnom putu, lečite pisanjem sebe i druge….Rezultati će se brzo videti.

Pisanje može biti fantastična terapija za svakog od nas, a pisanje na blogu je jedan od pravih načina da to i ostvarite!

Kako da neguješ sebe pisanjem?

Da li je pisanje oblik ludila, za tzv. “normalni” svet? Za one što te čudno gledaju kad te pitaju šta radiš, a ti kažeš da pišeš.

A onda zaključe: idi bavi se nečim konkrentim, ko sav normalan svet!

Sediš, pišeš, razgovaraš sa svojim likovima, krvariš po papiru…

Kakva je to čudna potreba? Umesto da blejiš u kafiću, dernjaš se u čoporu na utakmicama, kolješ one koje ne misle kao ti, pljačkaš i otimaš da bi punio guzicu hranom koja te pretvara u zombija i gutaš sranja neeog samozvanog gurua o o zdravom i večnom životu?

Ne. Ti si odabrao da izađeš iz kaveza. Ne pristaješ da ti životna filozovija bude “u se, na se, poda se”, kao što živi 90% ljudksih bića.

Svedeni na proste ćelijske organizme, večno roblje u tuđem Matriksu.

Ti si odabrao da pišeš. Stvaraš. Slova su tvoja hrana za um i telo. Reči su strune svemira. ODabrao si da budeš ljudsko biće koje samo stvara svoje svetove.

Jer znaš da je uzrok smrti rođenje, da je sve što je u velikom to je u malom. Da Univerzum ima svoje zakone i da je realnost ono što ti želiš da ona bude.

Kiš je rekao da je odabrao da piše jer mu je dosadno da živi u ovoj realnosti. I tuđim besmisenim materijalnim matriksima. I to je prava stvar kod pisanja: pisac sam pravi svoje svetove. Svoju realnost.

Postane vrlo zanimljivo kada ovu našu “realnost” posmatraš na malo drugačiji način. “Očigledno” je da je sve oko nas stvarno i da sve što nam se dešava ima realan uticaj na nas i da je teško da vidimo bilo šta drugačije od stvari koje opažamo svojim čulima.

Mi svet oko sebe doživljavamo preko svojih pet čula i zato mislimo da je to što vidimo, čujemo i osetimo ono što se stvarno dešava. Pri tom, ne razmišljamo mnogo zbog čega se te sve stvari dešavaju i kako možemo da promenimo to što se dešava oko nas.

Seti se kad si bio klinac. Gledao si mađioničare i iluzioniste. Razum ti govori da je nemoguće da bude stvarno to sve što oni izvode, ali čula ti govore da se to ipak dešava. Ljude seku na pola testerom, zgrade nestaju, ljudi lete, sneg pada u zatvorenoj hali… To su sjajni trikovi da zavaraju naša čula i kada ne bismo imali pređašnje iskustvo, rekli bismo da je to stvarno i da nikako ne može da bude trik.

Zato volimo bajke. Prva i poslednja veza sa Univerzumom u kome je moguće sve što poželiš. A onda te drugi okuju i bace u sopsotvene matrikse, svet materije i pohlepe, praznine, u lance.

Ako je sve što znamo o stvarnom svetu do nas došlo preko čula, onda mi možemo i sami da stvorimo svoj stvaran svet. Mi sami možemo da šaljemo električne impulse našem mozgu i tako da stvaramo nove stvarne situacije. Tu do izražaja dolaze naše imaginacije, odnosno kreiranje nove realnosti.

Počni da stvaraš. Da pišeš. Da praviš svoje svetove. Pišeš svoj blog.

Ti si jači od matriksa i možeš da utičeš na buduće događaje u matriksu. MOžeš da napraviš svoje matriks, svoj sveti. I da on postane stvarnost.

Posmatraj “stvarne” događaje kao da čitaš knjigu. Radnja se dešava likvovima u knjizi, Situacija može da bude teška i dramatična. A da li reaguješ na te događaje? Da li ustaneš, pa se svađaš sa likom koji je načinio neku nepravdu? Da li pokušavaš da preokreneš situaciju? Da li se pravdaš? Da li do besvesti pokušavaš da odbraniš svoje mišljenje? Naravno da ne. Ti si pasivni posmatrač. Možda eventualno zaplačeš ako te ta situacija dotakne na nekom dubljem nivou. Ali nema one strasti i želje da odreagujete, da se branite, da napadate, da se nervirate, da brinete. To su događaji koji se dešavaju nekim drugim likovima, pa neka se oni brinu.

Isto tako možete da se ponašate u životu. Posmatrajte događaj. Ne reagujte, pogotovo ne kao do sada. To je samo matriks. To nije stvarno. Svi ti događaji su rezultat onoga što smo mi poslali u matriks. Ljudi se prema nama ponašaju onako kako smo mi poručili da se ponašaju. Sreća, novac i zdravlje nam dolaze onako kako očekujemo.

U radionici samorazvoja i pisanja, upravo radimo to. Otkrivano i pišemo svoje svetove.

Zato neguj sebe. Piši i stvaraj bolji svet. Za sve nas.