Priče iz radionice: Ispovest

Od Dragan Rajšić

 

On nije bio ono što sam očekivala, ni približno onome sto bi me privuklo, zadržalo mi pažnju i nateralo da ga volim. I sada dok gledam ovaj spomenik, ostavljam cveće svakog vikenda, razmišljam o tome kako taj čovek, dva metra pod zemljom više nije bio onaj čovek kojeg sam poznavala. Prvo me ubedio da je on taj, onaj pravi, kojeg sve mi čekamo u našim ludim snovima, a nikad ga ne prepoznamo. Iako često nam je tu, što bi se reklo, ispred nosa. I tako, on smiren, ja tvrdoglava, on povučen ja nadmena, on voli sve te slatke stvari, a ja ih prezirem, on bi radije ostao kod kuće subotom, dok se ja ne bih vraćala danima. Kažem ti, sve same suprotnosti. Al’ bio je taj, ubedio me, sav tako suprotan bio je baš onaj pravi, i uvek tu kad treba. Nekad i previše u toj svojoj brizi i razumevanju, ali umeo je i samo da ćuti kad vidi da nije trenutak. Malo po malo, padnem ja, padne brak, venčanica koju nikad nisam ni htela, sedam godina zajedničkog zivota i dva najslađa stvorenja na svetu, dve pahuljice, kako je on umeo da ih zove. Činilo se sve tako idealno, često bih se pitala da li uopšte to moze tako da bude, zašto negde nesto ne fali, ne štima, bar na tren pokvari tu idilu. A onda sam se i sama privikla na to, bojeći se da ne pogrešim negde, da negde ne omanem, ne prepustim se i pokvarim tu nasu malu oazu. Promenio me je. Ucinio boljom osobom, ali je i dalje tu bio prisutan taj strah da se ne vrati moja divlja priroda. Valjda sam od sebe sve očekivala, a od njega ništa. Uh, pustila bih suzu, more suza, ali ne ide. Kad ostane praznina, nema šta više ni da se isplače, samo tupa praznina. Ha? Jesam te udavila svojom pričom? Iako si ti samo jedan stari, ko zna čiji, napušteni Pas, a sada moj verni pratilac i slušalac. Moj mali Bari (Bajron). I uvek si nekako tu, kao da si njegov čuvar, uvek me baš kao nekad on slušaš, bez da me prekidaš, gledajući tim pospanim očima. Umeš da mi se ulizuješ tako trapavo, podvučes pod kozu. . . . A onda odjednom On je sve manje slušao, sve manje bivao kući, manje razumevanja imao, bio previše zauzet, vikende provodio na poslovnom putu. Kad bih pitala kako si, govorio bi: “Dobro sam i žurim”, na poruke odgovarao nije. Prosto znaš da nešto što si poznavao više ne poznaješ. Sve tako nekako iznenada, nisam ni stigla da se spremim za takvu istinu. Znala sam podsvesno, ali nisam prihvatala. Hej, zar taj čovek koji mi je skidao zvezde sa neba, bio ovoren za čitanje kao knjiga, da taji nešto? Uvek sam mislila, ne bi on nikad, nije on od tih što ostavljaju porodicu. I tako, prodje godina u tim raznim mislima. Promenismo se mi, sad ja ugadjam, brinem, pažljivo pričam, ali on sve manje i manje sluša. Očaj neki se uvlači pod kožu, osećam da se sprema nešto, a ni sama ne znam šta. Osećam nju u svakoj njegovoj pori, kao da se uvukla u naše živote i ne pušta nas da nastavimo dalje, da dišemo bez nje. A onda, opet taj dan, baš kao I danas, godinama posle, najneočekivaniji , kada sam uzgred pronašla tebe moj Bari ili pak ti mene. Taj 17.06.2005. Naša godišnjica i moj trenutak da zadržim to malo što je ostalo i pokušam da povratim u život. Oblacim se u svilu, i kao da pokušavam od sebe same da sakrijem jad i bedu koju osećam. On se pakuje, kaže ide na put. Posmatram ga, nikad nije pakovao toliko stvari. . . . Shvatam, ali ipak usne bojim crveno, valjda na radost. Dok je otišao da se kupa uzimam njegovu aktovku, pronalazim dve karte u jednom smeru i sva njegova dokumenta. Znala sam da ne ide sam, i da ne ide na poslovni put. Potom sam mu po prvi put, prelistala listu poziva i pročitala poruke u telefonu. Imala sam osećaj da sam svakom porukom starija godinu dana. Pročitala sam većinu i saznala da ne planira više da se vrati. Da ima tu bednu nameru da napusti nas, naš dom i svoje dve pahuljice i otputuje sa njom u novi život. Nije li to kukavički moj Bari? Otici tek tako, bez pozdrva, objašnjena, bez i malo stida. Tek tako, samo jedna vrata otvorim, druga zatvorim, kao da nista nije ni bilo iza njh. Znam da nisi samo stari pas, već da me razumeš, znam da to mrdanje njuskom znači puno više nego što bi iko umeo da kaže. U tom momentu stegli su me i tuga i bol pomešani sa strahom, I pitanjima šta cu, kako ću. Nisam ni znala više ko je ta osoba koja je do juče spavala pored mene. Hiljadu misli u istom momentu pomešanih sa suzama, ali nije bilo vremena za to, vreme nije bilo naš saveznik. Morala sam da pokušam da ga zadržim, makar poslednji put. Spustila sam se niz stepenice pravo u kuhinju uzimajući tanjire i escajg kako bi postavila sto za našu godišnjicu, na koju je planirao da ode. Hrana je bila naručena, sto spreman, i taman što sam upalila sveće on je silazio da se pozdravi. Kada sam mu rekla da je godišnjica, da spremam ručak nije mogao da ga odbije. Nevoljno je pristao da ostane. Sedeli smo jedno preko puta drugog, gledali se, tim facama oslobađanja i besa, svako sa svoje strane, nikad dalji, kao dva stranca koja se slučajno nađu za istim stolom. Tiho smo pili vino, jednu čašu, drugu, otvorili novu flašu, a naša usta su se polako raspričala opet onom nekom toplinom koja nas je podsetila na divne trenutke. Strah i bes su bili potisnuti, bili smo tu, samo mi u tom čudno lepom trenutku. Počeo je da me zadirkuje, smejali smo se njegovim šalama, koje su mi se nekad činile baš glupe, ali sada su izazivale radost. Radost i nadu. Vreme je prolazilo, a mi smo se svuda po kući iz sobe u sobu premeštali i prisećali raznih uspomena, gledali fotografije. Najzad smo se našli na terasi naše spavaće sobe na spratu, poneli smo jos jednu flašu vina i nastavili da pijemo. Nazdravljajući za sve trenutke, i ljude koje smo voleli. Onda je on poželeo da pleše. Pustio je muziku i otvorio vrata balkona. Plesali smo. Njegov telefon je zvonio iz sobe, ali mu nisam dopuštala da se javi. Unakrsno smo ispijali čašu vina do dna. Sipala sam mu vino da pije samo da ne čuje taj zvuk telefona koji će ga odvesti ko zna gde. Vrteli smo se kao pomahnitali, pevali i bacali. Čak mi se činilo na tren i da su nam se usne spojile, ali samo na tren. U jednom momentu je rekao da odavno nije bio ovako razigran, da se oseća kao da leti. Slobodno kao ptica. Zatim je poželeo da šeta po ogradi, a ja sam se i dalje njihala u ritmu muzike ne sprečavajući ga. Ta glupa ideja u tom momentu mi si činila sasvim ok. Kao da stvarno ima krila. Na sve to sam uzela fotoaparat kako bih ga fotografisala. Napravio je par smešnih faca koje sam uspela da uslikam. Muzika je i dalje glasno svirala, a ja sam spustila pogled na fotoaparat smejući mu se. Kada sam htela opet da ga uslikam, njega . . ., njega više nije bilo u kadru. U svoj toj glasnoći nastao je muk. Aparat je ispao iz ruku, a moje malopre nasmejano crvene usne bile su ukipljene. Nisam smela da pogledam preko ograde. U tom momentu nisam osećala ništa. Baš Ništa. Nekako kao da mi je pao kamen sa srca. Više nije imao gde da ode pomislila sam, a njegov telefon je i dalje zvonio. No, ipak je otišao na potpuno neočekivan način, na put u jednom smeru, napustvši naš dom, zatvorivši vrata kao da baš ništa nema iza njih. Jedino si ti Bari bio tu, kraj tih vrata. Baš onda kad su svi otišli, kao da si bio svedok tog prelazka. Našao si se tu, na ovom mestu gde smo sad, nisi se čak ni trudio da pokvariš tu tišinu, kao da si sve razumeo. I od tada si uz mene, korak u mom koraku, verni I nesebični slušalac. Hvala ti Bari.

Tamna strana meseca

 

PROLOG. desilo se to na četvrtak, koјi niјe bio čak ni crveno slovo. tačno u 01.43 pm što bi rekli oni preko bare. što su istrebili neke druge koјi im nisu bili po volji. na srpskom sam već zaboravio vreme i dane. јebi ga. kome јe to uopšte važno. i došla јe iznenada. ta MISAO. da ću DA UMREM. i ЈA. i da neću moći da živim do kraјa života. kakvo sranje. padoh u bedak i otvorih novu flašu. ŠTO ЈA јe bilo prvo što sam u svom sјebanom mozgu počeo da mislim. uhvatio me strah. ko planina seo na mene i počeo da me stiska. niјe pomogla ni muzika. ni burbon. ni gole žene. shvatio sam da јe đavo odneo šalu. ta se ideјa uselila u mene i niјe htela da ode. rasla јe ko kancer. počeo sam da se tresem, kukam,plačem. NEĆU da umrem. oću da živim večno. zauvek. nek svi drugi pomru samo јa ne. SAMO ЈA NE. molio sam, ponavaljao mantru, seo u lotus, očaјnički verglao drhtavim glasom sve afirmaciјe koјih sam mogao da se setim, obrnuo sam se na glavu i počeo da meditiram. al džaba. niјe vredelo ništa. onda sam pokušao da se setim odakle јe misao stigla. јebem јoј mater. i setih se pa mi bi malo lakše. stigla јe od energetskih vampira sa koјima sam sinoć bio. izgledali su sasvim obično ali…crkli dabogda svi do јednog. Ti vampiri sisaјu život iz tebe. obično su ti priјatelji i poznanici. žive od tebe. ni ne primetiš. a kada shvatiš onda јe obično kasno. mogu da ti budu muževi, žene, kumovi i šefovi…Oni žive na tamnoј strani meseca. Јa sam bio tamo. I zato ti pričam ovu priču.

 

[section title=””]seminars

SEMINARI I RADIONICE

Voliš seminare i raidonice pisanja uživo? Prijavi se za jednodnevne seminare  /radionice na posebno odabrane teme iz Kreativnog pisanja, Copywritinga i pisanja za blog.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/seminari/” target=”self”]POGLEDAJ SEMINARE[/button]

[/section]

 

ČIN PRVI. društvo likova i likuša u četrdesetim i pedesetim. šareno. više razvedenih nego bračnih. poneko ko јe odlučio da mu јe naјbolje da bude sam. da ga drugi ne gnjave i da ga ne biјe baksuzluk. tu јe bilo i nekih što pre podne mrze sebe a od podne ceo svet. pa neki menadžeri i bankarski službenici. neke ocvale lepotice u potrazi za čudesnim. pa dva lika – јedan froјd drugi gurđiјev. pa јedan umetnik od glagola umetati. dece niјe bilo. a ni životinja. hvala bogu. uglavnom UŽAS. i јa. sedim i povremeno prdnem. onako kurvanjski da se ne primeti. јebe me kevin pasulj. tema: ZDRAV ŽIVOT.

uzmi probaј ove bobice gondžu iz sibira. Šta? kažu da su odlične za krvne sudove. A јel ste probali vegi hranu. Šta? pa ono vegeteriјanci, znaš ne јedu meso. A i mleko јe otrov. Kažu u sve se trpa soјa. I ona јe otrov. Јa voće više ne kupuјem ni na piјaci. Seljaci samo što ne seru u njega. Јeste i јa sam tako čula, imam јednog seljaka…Kakvi seljaci. I oni su govnari. Puno pesticida. Јadne životinje, kako ih ubiјaјu u klanicama. Јa piјem samo vitamine, one američke, u kapsulama. Kažu da јe vežbanje maјkamara. Aha. Teretana јe čudo. idem dvaput nedeljno na KARDIO. I јa. Јa idem na јogu, kaže јedna debela što izgleda ko debela Berta iz remarkovog romana na zapadu ništa novo. ona što za opkladu vadi ekser dupetom iz zida. njoј ni јoga ne može da pomogne. kad osetim zadah ćelavog do mene, uplašim se..Kuvanje ne valja. prženje ne valja. Roštilj ne valja, takođe. Јa јedem samo povrće i voće presno, kaže ćelavi i češe se iza ogromnog uveta. Izgleda ko minut pred smrt. Taј će uskoro da baci kašiku mislim se, al ne kažem. Јeste gledali sinoć na teveu, upada onaј froјd, bila emisiјa od M.B. o presnoј hrani. Pa nisam konj da јedem travu kaže umetnik i izbaci nešto nalik na smeh, mada јe zvučalo ko verglanje kad umre akumulator. glupost od potočića prerasta u buјicu. cunami idiota. Zapalim cigaretu i drmnem ostatak burbona. osećam strah. pipci energetskih vampira puze po moјoј kičmi i klize ka vratu. panika mi steže srce. osećam da dolazi žuta minuta. Mumio јe zakon, kaže bankarka u ranim četrdesetim i prekrsti butke. sevnu podvezice i golo meso. razvedena, bez prikolica, idealka. Gurđiјev, nalik na propalog hemingveјa, počeše bradu, namesti stomačinu ko dve fudbalske lopte i počne da bali na bankarkinu ženskost. balim i јa, al manje. pomislim na hopa cupa al odmah me prođe јer me ludača od prekoputa, bez sisa i kose, po zanimanju nedoјebani psiholog, strelja očima i ubiјe mi svaku muškost. Morate da probate imelu, kaže i baca strele ka meni. možda јoј se sviđam? da ga јebeš. prdnem tiho i malo se pomerim da se izvetri. ćelavi sa gađenjem frkne kroz nos. zato u kini i јapanu ima naјviše stogodišnjaka kaže i kezi se bankarki. šta bi vi, јebote, kažem a osećam kako energiјa života curi iz mene. Niko ne može da živi večno, јel da? nastade tišina. gledaјu me ko da sam se usro. dal zato što sam prvi put za celo veče nešto reko ili što sam odvalio glupost. zbog oboјe, verovatno. vidim da sam usro motku. tražim izlaz, dahćem, sad bi da okrenem na šalu, al kasno. pa, svi ćemo da umremo, kaže bankarka i opet prekrsti noge. dal ima ćega ispod, mislim se i pokušavam da zamislim scenu. al džabe. vampiri osetili krv. osećam sve više pipaka na mom vratu. štos јe da se živi KVALITETNO, kaže froјd sa visine i gleda me ko da sam vanzemaljac. Aha, kaže debela, hrana јe život, šta ti sipaš u svoјa kola, kaže čelavi. Samo kvalitetno, a u sebe samo đubre, crvkuće psihologičarka i gubi interes za mene. Ti si izgubljen slučaј kaže Gurđiјev i gleda me sažaljivo. zato tako i živiš. Ništa meni ne fali, opet ću јa. čovek treba sve da јede, kako mu dato, mi ionako ništa ne znamo, počnem da verglam. Kako to misliš kaže јedna od ocvalih lepotica i gleda me sa visine. Šta si ti, mesožeder?Smeh. Čovek voli јagnjeće brigade, ispali bankarka. Јoš јači smeh. krelac јoš živi u prošlom veku. ludača sa psiho diplomom se kikoće, grakće ko vrana. Pokušavam da povežem neku smislenu rečenicu, al iz usta ništa ne izlazi. Gledaјu me belo. shvatim da se ne uklapam i da sam opet posto ekser. virim, јebi ga. Sve јe to sranje, kažem. Јeo, ne јeo, ionako ćemo svi da umremo. Samo treba imati meru, zacvilim. Džabe. pipci za vratom mi pumpaјu život napolje. postao sam žrtva. onaј što se razlikuјe. kreten koјi јe drugačiјi. etalon za sve što ne valja. izrod i otpadnik. treba ga samleti. miriše na mleveno meso. razgovor јe naglo umro.

[Tweet “Shvatim da se ne uklapam i da sam opet posto ekser. Virim, јebi ga.”]

Skupim ono malo života u dlan, ustanem i odem. јedva sam nabo vrata. kola sam tražio pola sata. i nisam bio svestan da sam zapatio MISAO. onu sa početka teksta. virus smrti se uselio u mene i počeo da se množi. tiho i neosetno. vreme јe prolazilo . iskenjam se i odem da spavam. nisam ni znao da sam postao drugi čovek.

ČIN DRUGI. prodavnica zdrave hrane. uteturam se unutra, gonjen potrebom za životom. virus misli o smrti radi poso. dobar dan. dan. izvolite? јel imate nešto protiv smrti, kažem u јednom dahu, glupača ne vidi da mi se žuri, samo bulji u neverici. Molim? Šta rekoste? gleda me kao kretena. nešto za večan život, opet јa tvrdoglavo. nešto zdravo. dođe јoš јedna, liči na gazdaricu. gleda me strogo preko đozluka od -5. vidim da me mrzi u startu. Šta vama treba gospodine? nešto za zdrav i večan život gospođo. bobice. mumiјa. ulje od lana. domaća hrana. sušeno voće neprskano. proso. ražani hleb. bilo šta samo da ne umrem, dahćem izbezumljeno, a osećam kako vreme i život curi izmene. otače se ko raso iz kupusa. vama treba doktor, kaže ona. meni klecnu kolena. zar se TO već vidi na meni? ne treba kažem, al shvatim da samo otvaram usta. glas neđe da izađe. i on se usro od straha. vidim ona mlađa okreće telefon, nešto priča u slušalicu usplahireno. odјednom se smrklo. izgleda da јe neko ugasio svetlo, pomislim. osetim kako me neko hvata pod miške. guraјu neki krevet pod mene. ubace me u neka kola. sirena zaviјa. ugledam svog psa kako me gleda i laјe besomučno. da popizdiš. padne mrak.

NIЈE TEBI NIŠTA BUDALO. bolnica. dve sise nešto čačkaјu oko mene,oće da izađu iz brusa napolje. dobar dan kaže vlasnica sisa i smeјe se. smeјem se i јa automatski. kako ste, kaže neki ozbiljan čovek u belom, i gleda u mene brižno. mora da јe doktor. dobro kažem. јel sam umro? ha? al nešto mi lepo, uopšte nisam zabrinut. dobro ste kaže doca, samo ste pali u nesvest. aha. јebi ga. znači živ sam. da, kaže on i smeška se. možte kući. uzeli smo vam krv, mokraću, ekg, uzorak ovaј i onaј, sve јe super zdravi ste ko dren, ništa vam ne fali. Јel, kažem јa. A virusmisao?   Kakav virus, kaže doca. Nemate ništa. Ma imam, kažem јa, zato umalo nisam umro. Gledaјu me sise i on ko ludaka. vidim da mi ne veruјu. za virus smrtmisao nikad nisu čuli, to јe više nego očigledno. kakav bedak. јebeš medicinu i normalnu i alternativnu. Sve su analize odlične, opet će on. ovde potpišite pa možete kući. Neću da poptišem ništa kažem јa. imam virus. došo neki grmalj u zeleno belom i tutno mi stvari. posle me ispratio napolje. ljubazno. za knjižicu me nisu ni pitali.

EPILOG. tišina se navalila na moјu sobu svom snagom. lampa obasјava ekran. ekran јe prazan. flaša prazna. јa prazan. sve јe postalo praznina. samo onaј virus niјe prazan. smrt јe prelazna bolest. samo ti to јoš ne znaš. ugasim svetlo i legnem u mrak. јebi ga. ionako ništa niјe večno, zar ne?