Da li umeš da pišeš “lepljive” postove?

Ima jedan izraz koji se odomaćio među blogerima a zove se – “lepljivi postovi”. Šta je to? To su kvalitetni tekstovi koji se rado čitaju i koje tvoja publika deli naokolo u velikim količinama. E sad, nije ono narodski ko muve na g..no, ali tu negde. Fora je u tome da ti je tekst dobar i popularan. E sad, kako da se to napravi?

Već sam hiljadu putao rekao i napisao koliko je za tvoje pisanje na blogu važan sadržaj onoga što pišeš. To svi melju na internetu da su već dosadili i bogu i ljudima. Ali je frapantno koliko malo blogera zaista kvalitetno piše i ima kvalitetan sadržaj na svojoj strani. Neverovatno. Međutim, kad bolje razmisliš i nije. Ne mogu svi da budu dobri pisci, to je činjenica.

Lepljivi tekstovi odaju da li je neko dobar pisac ili nije.

Kada te zasvrbe prsti da nešto naškrabaš na internetu, postoji mnogo načina da to uradiš i tako komuniciraš sa svetom oko sebe. Možeš da objaviš post, da tvituješ, komentarišeš po tuđem blogu ili na fejsu, već šta god. Možeš da staviš neki selfi, video snimak, dobru fotku…

To je sve infografika koja koja ti omogućava da koristiš ono što je najbolje od teksta i vizuelnih alata. Ona ti pruža priliku da uradiš dve stvari:

1. Da napraviš da tvoje ideje budu “lepljive”
2. Da ti sadržaj bude zarazan i deljiv na sve strane

Kako se postaje “lepljiv”?

Prvi princip je – jednostavnost. Jesi primetio koliko blogera voli da razglaba,naširoko i nadugačko? Posle dva pasusa više nemaš pojma zašto si tu stigo i šta to uopšte čitaš? Šta ovaj oće od tebe? Takvih je gomila, naročito kad komentairšu društvene teme već hiljadu puta prežvakane.

Ili kad su umetnici, naročito oni koji pišu poeziju. Ne znam šta je to sa poezijom i ljudima, ali sve neki veliki pesnici koji čuče naokolo i vrebaju svojih 5 minuta slave.

Oni drugi što nisu pesnici, ili pisci u pokušaju, strašno vole da su pametni. Pravi biseri (tuđe) mudrosti. Takvi uvek vole da se frljaju sa mudrim izrekama, pokušavajući da popune sopstvenu rupu u mozgu. Bezuspešno.

Zato, ako hoćeš da ti tekstovi budu lepljivi, ti radi – sve suprotno!

Piši jednostavno, kratko i jasno. Kratkim rečenicama i još kraćim pasusima. Zapamti, jedna od ključnih karakteristika loših pisaca su beskrajni pasusi zbrkanih ideja, uz poneku tačku i zarez.

Drugi važan princip je – neočekivanost. Budi nepredvidiv. Iznenadi nas nekim radikalnim stavom, drugačijim od proseka većine. Počni sa nekom tvrdnjom, zaključkom i brani ga žestoko. Ako uzdrmaš žabokrečinu mediokriteta oko tebe, uradio si pravi posao. Zato piši kad stvarno imaš nešto da kažeš, a ne da popuniš beli papir!

Najbolji način da rasturiš rulju i privučeš pažnju je da pišaš uz vetar. Ali kad stvarno imaš argumente i rezon za tako nešto! Ponekad je dovoljno da kažeš istini, ali pazi da ti se ne olupa o glavu!

Treći princip je – kredbilnost. Piši o onome u čemu si najbolji i što najbolje poznaješ. Nemoj da si svaštojed, takvi su 90% onih što pišu i bloguju o svemu i svačemu. I čitaju ih familija i isti takvi kao što su oni (ne čitaju, već lajkuju da bi i njih lajkovali). Pa im blogovi izgledaju kao dosadne razglednice.

Da bi te ljudi čitali i verovali u to što pišeš, a što je najvažnije da bi te redovno pratili, nemoj da pišeš iz sujete, već im pruži priliku da nešto nauče, osveste, saznaju nešto novo. Tako se postaje ekspert. I tako ih lepiš za svoj pisanje.

Četvrto – emocije. Ovo je mnogo važno. Iskaži neke emocije, bes, ljutnju, sreću, smeh. Nemoj da si ko kuvana noga. Ako pišeš ravno, takva će ti i publika biti. Nigde nikog na vidiku, osim onih iz interesa, pomenutih malopre. Džaba sva pamet ako nema emocija. Pamet, logiku i intelekt ionako koristi vrlo mali broj ljudi.

Zato piši iz ličnog iskustva, strasno, pokaži da si ljudsko biće i onda nema greške. Ljudi se lepe na emocije ko muve na onu stvar. Provereno.

Pet. Pričaj priče. To je i suština pisanja. Priče. Bajke. Čudesne priče. Priče uvek plene pažnju i motivišu ostale iz čopora na akciju. I služi da se uči po modelu. Zato su priče od ključne važnosti kod pisanja lepljivih postova. Pričaj ih obliku svog doživljaja, nekog zanimljivog i uzbudljivog događaja u nečijem životu, uvek stavi neku pouku, da nešto novo doživimo i naučimo. Zato su priče vanvremenske i dugovečne. I prvi zakon kreativnog pisanja.

U radionici za copwriting upravo učimo ove zlatne principie pisanja za blog. Jer pisanje za blog jeste čudesna kombinacija kreativnog pisanja i marketinga.

Ovo nije lako. Zato se i zove kreativno pisanje, za razliku od praznog mudroslovlja većine pisaca u pokušaju. I uči se kao i sve drugo: najviše iz talenta i iskustva, a onda i uz par zanatskih pravila.

I onda postaneš…lepljiv.

 

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje, sada!

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywrting-om i komunikacijama.

Da li je pisanje tvoj život, tvoja strast, muza koja neće da te ostavi na miru? Ako jeste, onda iskoristi priliku i usavrši svoje pisanje. Radionice kreativnog pisanja služe upravo za to!

Ako si početnik u pisanju, nauči osnovne tehnike zanata pisanja, osnove dramaturgije izgradnje likova, postavke, tehnike pričanja priče.

Želiš da postaneš profesionalni pisac i da živiš od pisanja? Imaš svoj blog i voliš da pišeš?  Nauči sve o copywriting-u, pisanju za  Blog i Interent, freelancer poslu, i pisanju za biznis. Radionice pisanja će ti u tome pomoći!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]