Književni agent

 

 

Pre neki dan nešto počne da zvoni. Taman sam utonuo u drugu čašu ćilibara sa kockom leda i počeo nešto da škrabam u pokušaju da se iz toga izrodi neki tekst. Dva minuta da shvatim da zvoni izgleda telefon. Još pola minuta da ga nađem. Još deset sekundi da pogodim ono zeleno sa slušalicom.

Da? graknem, besan jer se led prebrzo topi u burbonu. Dobro veče kaže fin muški bas sa one strane. Jeste vi taj i taj? A ko ste vi? Ja sam (nerazumljivo jer mi je spao telefon sa uveta)…agent. Kakav bre agent, mucam sad već unezvereno i merkam gde su mi pas, dokumenta i ključevi od kola, spreman za brzo nauštanje situacije.

Srce lupa ko ludo.  Zamišljam specijalce kako uleću kroz prozor, bljeskanje šok bombe, razvaljivanje ulaznih vrata, bacanje mene na pod, vezivanje lisicama, okupljen komšiluk, moja uplakana deca koja ne mogu da dođu na dodeljen vikend kod tate, naslovne u sutrašnjim novinama u rubrici hronika…

Opet onaj fin bas me vrati strpljivo u stvarnost. Književni agent, kaže on. Jel?, pitam ja sad već još više uplašen, jer mislim da u pantalonama krije rep, u cipelama kopita, a pod kapom rogove. Došao bih po tekst, kaže ljubazno. Tekst, promucam, očajnički pokušaj da smirim drhtanje glasa. Nemam nikakav tekst. Vaš rukopis, opet on fino,blagoglagoljivo, ko da razgovara sa imbecilom. Nemam nikakav rukopis. Imate, opet on uporno. Mi to znamo.

Nešto se slomi u meni. Prsne opna u mozgu. Curi život iz mene dok mi prsti ne mrdaju da začepe rupe. Ko to mi, kažem, a cvilim. Književni agent, ispali bas najdubljim mogućim tonom. Shvatim, i pomislim da je kucno moj čas. Pa nisam ni pisac, mislim grozničavo.

Cvokoću mi zubi. Mora da je to samo zlo u obliku ..agenta. To je onaj što piscima krade dušu. Sodoma i Gomora. To je onaj koji je sam nesposoban da išta napiše, ali za koga pišu drugi. On traga za rukopisima, malo ih koriguje da bi ostavio utisak da je koristan, pokazuje ih izdavačima, i naplaćuje procenat od autorskih prava. Služi i kao književni gonič, naročito ako je neka tema u trendu. Bedak. Gađenje i prezir mi začepe grlo. Odzvoni malo duža tišina, čuje se samo šuštanje mobilne veze.

Imam tekst, kažem. Dođite sutra.

I spustim slušalicu.