Kaput

 

Polovni ljudi u polovnim vremenima. Počelo je sa polovnim automobilima. Pa polovnim ratovima. Za njima su došli i polovni ljudi. I pisci su postali polovni. Najamno roblje mastila i reči.Prodavci besmislica zaogrnutih u visokoparnu umetnost. Narkomani iluzija na društvenim mrežama. Vašar taštine, polupismenih arbajtera koji umesto lekova za mozak konzumiraju iluzije. Tako je počelo… I na kraju se završilo sa mojim kaputom. Naravno, polovnim.

Kao nov je, kaže mi blajhana prodavčica. I dobro vam stoji. Gledam sebe u ogledalu. Neki polovni čovek zuri u mene odande.Liči na mene, samo kao da je malo drugačiji. Uozbiljio se. Vrti se, zagleda, isprobava onaj kaput. Dobar je, skoro potaman, malo duži rukavi…Jel imate i kompas, da ide uz kaput, pitam. Plavuša sa veštačkom inteligencijom, malim sisama i velikim podočnjacima na polovnom licu, postaje ljuta. Jel kupujete ili ne, pita nervozno, drugim okom motreći na ostale isto tako polovne mušterije. Koje su valjda sklone krađi polovnih stvari u radnji s polovnom garderobom. Život bez smisla i moralnog kompasa nije dostojan čoveka, kažem onom u ogledalu koji je, čini mi se, zadovoljan kaputom. Okreće mi guzicu da vidi da li mu dobro stoji i odpozadi. Vidim, ignoriše me, sviđa mu se, srećan zbog prilike dobre i jetine kupovine. Sigurno misli, kad ga jednom kupi, da će biti kao nov u ovom polovnom svetu. U svakom slučaju nov za njega. Glup je, pomislim i dođe mi da ga pljunem, tako samozadovljnog i tupavog.

Hej, kažem malo glasnije. Njih nekoliko u radnji okrenu glave, motre me ispod oka. Ličim na ludaka. Pričam sa ogledalom. Imam hekler u rukavu. Tišina u radnji može da se sečena kocke. I onaj iz ogledala zastane za trenutak i zapilji se u mene, izgleda kao da mu je neprijatno. Kad si polovan, onda prestaneš da živiš i počneš samo da postojiš, lanem mu pravo u lice, trijumfalno se cerim. Kad si već pola čoveka, onda ti je i taj kaput po meri, izazivam i namignem prodavčici da i ona potvrdi moju duboku misao. Ignoriše me i smeška se liku u ogledalu, koji je već zakopčao svu dugmad i maše rukama da proveri da li ga negde steže.

Kao krojen za vas, kaže polovnjača i dodaje mu 20% sniženja na cenu. Polovno i to sa popustom. Zemljo, otvori se.
Ogledalko je neodlučan, trepće, pokušava sebe da zamisli u polovnom kaputu, na nekoj polovnoj književnoj promociji nekog osrednje polovičnog pisca. Ili stihoklepca, što vole sebe da nazivaju pesnicima. Čudo jedno, kako svi svoje polovne živote vole da objavljuju kroz s mukom ceđene kapi polovne poetike…Jedino mora da smisli kako da ostane u kaputu, kad je tako lepog štofa, ili možda…

…Rukave možete da skratite kaže prodavčica, žurna da zaključi ovu mučnu polovičnu kupovinu i da se vrati svom polovnom životu. Onaj iz ogledala zadovoljno uzdahne, baci poslednji pogled na sebe, podigne kragnu zamišljajući vetar i sneg i sopstvenu veličinu u književnoj izmaglici, koja onako polovna, nije ni prava magla.Kupujem, kaže, srećno što se dočepao dobre polovne robe koji će predstavljati pravi dodatak za njegovu polovnu ličnost.

Uđem u kabinu, spakujem moj polovan kao nov kaput i odem na kasu. Dobio sam i pravi umesto polovni popust.Napolju je počeo da duva vetar. Kupio sam kaput na vreme. Zima će biti duga i hladna. To sam negde već čuo, ali ne mogu da se setim…gde. Nije ni važno.

Sigurno će i zima, nadam se, biti…polovna.