Da li i ti voliš TRI tačke…?

 

Da li voliš da pišeš tri tačke? I ja! Te tačke mogu da budu tako dirljive, mali znaci interpukcije koji govore tako mnogo. Ali. Ako se koriste na pogrešnim mestima, mogu da izgledaju napadno, suviše dramatično, glupo, trapavo, nepotrebno…Zar ne?

Dakle, šta su tri tačke u pisanju?

Tri tačke stavljaju se iza reči i rečenica gde je govor prekinut, pa je nešto ostalo neiskazano i nedorečeno. Tako Stanko odgovara harambaši: — Ja sam… ja sam… (Zbunio se pa prekida i ne dovršava rečenicu.) Nedorečene su i sledeće harambašine rečenice: — Jeste pevaju… ali to je mučan život… — Čekaj, čekaj!… A uhvate hajduka pa ga na svake muke meću…(1)

Ukapirao se ideju.

Kada sediš i pišeš, dođe vreme kada je potrebno da se malo odmakneš od stola, i analiziraš sopstvene apetite za tri tačke, koje tako mnogo u pisanju znače. Jer, ako preteraš sa njima, pisanje počne da ti pati. Ali, ako ih pametno koristiš, žetva u značenju tvojih ideja u kratkim pričama, romanima, poeziji esejima… može da bude vrlo bogata. Naročito kada želiš da naglasiš nešto dramatično u tvom pisanju.

[Tweet “Tri tačke su kao i ljubav…uvek nešto drugo znače, a nisu to što jesu.”]

Kako se koriste ove tačke?

Tehnički gledano, tri tačke u nizu su interpukcijski znak koji označava nedostatak nečega ili pauzu. Za razliku od crte (-), koja je mnogo drastičniji prekid. Trotačke koristimo kada želimo da naglasimo jak emotivni trenutak, konfuziju, nesigurnost, neugodnost (odnosno, kada je trotačka neka osoba, znači da joj je vreme da poseti nekog psihoteraupeuta).

Ono što je zanimljivo sa ovim tačkama jeste da imaju različite oblike kada se koriste. Mogu biti neodoljivo same, mogu da se stave u zagradu, sa razmacima ispred, iza, između, ili bez njih, ili koja god da ti je kombinacija po volji.

Što se primene tiče, tri tačke se često koriste da označe nedostajući tekst u citiranom materijalu, što je prilično zgodna stvar. Na primer, ako nam je potrebno da skratimo citat iz nekog izvora, i navedemo samo najvažnije ideje i misli, tada ćemo izostavljene delove označiti sa tri tačke.

Kod pisanja u prozi, ove tačke se koriste obično kada želimo da trotačku upotrebimo kao govornu figuru, odnosno ostavimo nešto nedorečeno, naglasimo nedoumicu, ili da izgradimo dramsku napetost.

Takođe, trotačke su zgodne i za primenu u dijalogu, kada želimo da označimo nesigurnost, zbunjenost, ili oklevanje kod naših junaka: “Uh, Milane…nisam znala…mislim…da si baš tako…zainteresovan za mene…”.

Ako preteraš sa omiljenim trotačkam, može da se desi da rasplačeš čitaoca (iz raznih razloga). Zato je neko opšte pravilo da budeš štedljiv s njima.

Kada je trotačka loš izbor…

Koliko goda da voliš da koristiš tri tačke u pisanju, i koliko god da one mogu biti odličan zanatski potez, ipak postoje i izvesna ograničenja. Odnosno, situacije kada one mogu biti loš izbor.

Postoje i druge tehnike osim ovih tačaka koje se mogu koristiti da označe pauzu, ili da dijalog i radnju opišu kao nekompletnu. Nevolja je u tome što ove tehnike zahtevaju malo više truda. Suviše često oslanjanje na trotačke može da od pisca napravi “lenjivca” u očima publike.

Kako bi izbegao čestu upotrebu trotački, potrebno je da uložiš vreme i napor da se poigraš sa svojim rečenicama, kako bi pronašao bolju alternativu i moćniji izraz. Na primer:

“Pa ne znam…mislim…kako da kažem…u stvari…zaljubljen sam…u nekog drugog”.

Ova rečenica je prilično mekana. Kada se dogode loše vesti, one ne eksplodiraju kao bomba. One više iscure. Emocionalni udar može da se oslabi ako se koristi suviše trotački u jednom iskazu. Istovremeno previše ovoh tački razvodnjava tenziju u sceni. Zato bi bilo bolje da se rečenica promeni u:

“Ne znam kako da kažem…To je to – zaljubljen sam. U nekog drugog”.

Trotačke u E-mejlovima

Neki ljudi imaju običaj da koriste tri tačke u  mejlovima, kako bi naglasili konverzacijski karakter poruke. Kada se koriste da se pokaže pauza, ili prekid toka misli, onda su one fantastične.

Ali, ako se trotačke koriste suviše često, sve zajedno sa smajlićima, znacima uzvika, velikim slovima, razbacanim svuda po tekstu poruke – onda poruka izgleda kao delo nekog nepismaenog koji je tek naučio da piše. Naročito ako se trotačka doda i još gomila tačaka…………

Nemoj da dozvoliš da ova zgodna interpukcija zauzima mesto pravilnim znacima interpukcije maternjeg jezika. Ako ti je do jezika i pravopisa uopšte i stalo. Kada se pravilno koristi, trotačka ima veliku moć, ali ako se pretera, može da upropastiš svoj stil pisanja, koji će delovati nesigurno i neodlučno.

Zato se što pre spriatelji sa trotačkom. To prijateljstvo ti može doneti bogatu kreativnu žetvu. Možda neće od tebe narpaviti pisca, ali barem će te tačke voleti.

I to je nešto.