Da li su ti ukrali reč na interentu?

 

Kako da se zašitiš od ove pošasti? Krađa i prepisivanje ideja, tekstova, pesama, priča, postova pa i celih romana na internetu je postala prava epidemija. Kopira se, plagira se, otima i pljačka autorstvo na veliko. I malo. Skoro sam dobio sledeće pismo jednog mog polaznika online radionica za pisanje i pratioca sajta:

“Poštovani prof. Tadiću, intenzivno radim na mom novom romanu, (do sada sam napisala pet poglavlja), i mislim da imam temu i ideju baš originalnu. Glavni likovi su mi jaki, i mislim da ovakva priča zaista nije napisana ranije. To me raduje i vrlo sam uzbuđena pisanjem. Skoro sam pročitala vaš tekst o originalnim i svežim idejama za pisanje, i sviđaju mi se saveti ali me interesuje sledeće:

Moja knjiga još nije završena, ja sam pisac početnik i to mi je prvi roman, ali sam neke delove objavila na mom blogu i bojim se da mi neko ne ukrade ideju, što mi se inače već dešavalo ranije. Interesuje me kako mogu da objavim i zaštitim neke delove romana od krađe, ali i druge tekstove na mom blogu? Za sada je samo dvoje ljudi čitalo rukopis, i nisam ga pokazivala nikom drugom, osim par inserata koje sam objavila. Roman nije završen, a ne bih htela da se neko drugi služi i zakiti mojom idejom. Imate li neki savet u vezi toga?”

I ovo nije prvo pismo slične sadržine koje sam dobio u poslednje vreme. Dakle, pitanje je pravo: može li se autor zaštiti od krađe njegovog dela i na koji način?

Objava o autorstvu je na prvoj liniji odbrane

Nisam advokat, niti imam neka specijalna znanja u zaštiti intelektualne svojine. Verovatno bi pravni savetnici imali drugačiji pgoled na celu ovu stvar. Pored toga, uplitanje advokata u celu priču bi verovatno prilično zakomplikovalo stvari, imajući u vidu domaće zakone o autorskim pravima (koji uopšte nisu loši, ali se teško sprovode u praksi).

Suviše panike i paranoje, opet, mogu biti i prilično kontraproduktvini i zakočiti pisca u stvaranju. Zato mi je cilj da stvar pojednostavim, i podelim informaciju šta možete da uradite ukoliko vas zadesi intelektualni lopovluk, a da vas neko ne premlati u mraku i otme vam novčanik.

Zaštitu svog pisanja i intelektualne svojine (autorsko pravo) možete napraviti na 3 načina:

  1. zaštita vaše ideje
  2. zaštita neobjavljenog dela
  3. zaštita objavljenog dela

Sve ovo možete uraditi zvanično u agenciji za zštitu autorskih prava Republike Srbije. I to je jedini i najbolji način u legalnoj pravnoj proceduri koju je propisao zakonodavac u ovoj oblasti.

Dakle, u autorskoj agenciji možete zaštiti svoju ideju od svake neovlašćene upotrebe i možete lopove goniti sudskim postupkom. Kako će se to na kraju i kada završiti je sasvim druga priča.

Međutim…

Zaštita ideja

Ali morate znati da zaštita ideja kao ideja ide vrlo teško u praksi i teško se dokazuje krađa. Pa čak ni zaštita naslova dela. Zašto?

Zato što sasvim sigurno postoji gomila drugih ljudi koji imaju slične ideje; kada malo bolje pogledate oko sebe to se stalno dešava. Ne kažem da treba da reklamirate svoje ideje na blogu, društvenim mrežama, ali uvek postoje velike šanse da neki vaš pratilac na mrežama, neki pisac, izdavač, urednik ili potpuni stranaca može da…

  1. ukrade vašu ideju
  2. promoviše i realizuje vašu ideju bolje od vas
  3. da je uspešno proda

… I to će verovatno i da se desi. I nije vredno da se o tome mnogo brinete . Ne možete se zaključati u kutiju. Podelite ideje sa svoim prijatlejima, šaljite izdavačima rukopise, promovišite vaš rad na blogu i društvenim mrežama. Sve dok ne postanete poznat i dobro plaćen pisac, male su šanske da ćete postati meta lopova.

Zaštita neobjavljenih rukopisa

Vaš rad ne mora da bude formalno zaštićen da bi bio objavljen, i ne morate da stavljate zaštitni znak za kopirajt na vaš rad (to je jedna zastarela funkcija u međunarodnom autorskom pravu još iz 70tih godina).

S obzirom da je vaš rad već zaštićen od trenutka kada je napisan, po univerzalnom međunarodnom i domaćem autorskom pravu, samo stavljanje pisanih upozorenja i copywright oznaka na rad vas sigurno neće zaštiti od krađe celine ili delova. Čak i kada pronađete da je neko ukrao vaš rukopis ili njegove delove, uvek možete naknado formalno zaštiti rad u autorskoj agenciji.

U svakom slučaju, da bi ste pokrenuli formalne pravne procedure za zaštitu vaših autorskih prava, evo šta sve mora da se desi:

  • Nekom mora da ukrade vaš rad
  • Neko mora da ga pripremi spakuje u formi pogodnoj za prodaju (tako da neko treba da plati za taj rad)
  • Publika mora da ima način da može da plati za to
  • u međuvremenu lopov mora da se potrudi da bude dovoljno nevidiljiv a da ipak napravi novac na osnovu onog što je ukrao

Većina ljudi ne gleda na neobjavljene radove kao ne neki profitabilan zlatni rudnik. Potrebno je prilično truda da bi neko profitirao na nekom rukopisu (naročiro ako je napisan od strane neobjavljenog autora ili pisca početnika), zar ne?

Zaštita objavljenih radova

Ovde stvari često mogu da skliznu u filozofsku debatu. Mnogi veruju da je pokvarensot u kraduckanju tesktova i rukopisa na malo mnogo veća nego klasična piraterija – krađa celih rukopisa, romana, zbirki….Zašto? Zato što klasična piraterija mnogo vše pogađa poznate i popularne autore, nego one koji nisu poznati. Tako da se od ovih prvih kradu cela dela, dok kod manje poznatih poneka ideja, pasusu, pesma, u mraku, tiho, sa nadom da niko neće da prepozna lopova.

Očigledno je da se ovo kraduckanje, plagijatorstvo i klasična piraterija nikada neće iskoreniti. Tako je bilo, a po svemu sudeći i biće dok je sveta i veka. I tu nikakvi zakoni, softveri za plagijate i komisije ne pomažu.

Da bi doskočili ovoj široko rasprostranjenoj praksi, mnogi poznati, ali i manje poznati autori, probali su da doskoče davajući neke svoje tesktove publici – za džabe, potpuno besplatno! Paolo Koeljo je jedan od njih, ili Dmitrij Gluhovski, čiji je prvi roman “Metro 2033” potpuno besplatno objavljen na interentu! Autori ovakvih poduhvata čak tvrde da im ovakvim potezima makreting i publicitet nikada nisu bili bolji!

Kreativno zajedništvo

Dakle, svi mi koji pišemo i objavljujemo svoja dela, priče, romane, pesme, eseje, smo uvek i na prvom mestu autori svojih dela, i nesumnjivo je da nas dosta dobro štite lokakni i međunarodni zakoni u autorskim pravima i intelektualnoj svojini.

Ući u trag krađama i kraduckanjima, a zatim to svoje pravo isterati na sudu, kazniti počinioca i dobiti odštetu je često dug i nezivestan proces. I zato mnogi, naročito nepoznati autori, često odustaje od ove borbe.

Ja, sa druge strane, sve više prihvatam ideju o “Zajedničkoj kreativnosti”. Šta to znači? Evo, ukratko:

Ideja o univerzalnom pristupu istraživanjima, obrazovanju i kulturi je postala moguća pronalaskom Interneta, ali naši pravni i društveni sistemi ne dozvoljavaju uvek ovakvu ideju. Autorsko pravo stvoreno je mnogo ranije, pre pojave Interneta, i jako je teško uzimati zdravo za gotovo i legalno izvoditi akcije koje nam se čine sasvim prihvatljive na Mreži: kopiranje, preuzimanje, uređivanje i objavljivanje na Internetu. Trenutna postavka autorskih prava zahteva izričito odobrenje, dobijeno unapred, bez obzira da li ste učenik, nastavnik, naučnik, bibliotekar, istraživač, političar ili običan korisnik. Da bi se ostvarila ova vizija o univerzalnom pristupu i zajedničkoj kreativnosti, pontrebno je da neko omogući besplatnu, javnu i standardizovanu infrastrukturu, koja će omogućiti ravnotežu između realnosti Interenta i realnosti zakona o autorskim pravima. Taj neko je “Zajednička kreativnost”.

Ja na svom blogu objavljujem besplatno stručne tesktove, bez obzira što vodim plaćenu školu pisanja. Mislim da sam nekako postigao ovu ravnotežu, barem u minijaturi.

A vi?