Prilog mora da umre

ISKUSTVA IZ RADIONICE KREATIVNOG PISANJA

 

U radionici kreativnog pisanja, često sa “đacima” polaznicima radionica uđem u moju omiljenu raspravu kada stignemo do dela kada se pišu kratki prozni tekstovi – kratka priča ili pripovetka. Rasprava krene oko toga da li pisac u pisanju treba da se drži nekih pravila ili ne. Doduše, nisam od onih zaluđenih piskarala koji misli da svaka priča  mora “da ima otvaranje u prvoj rečenici koje grabi pažnju” po svaku cenu, ili da mora da uvek postoji obavezan preokret i obilje metafora, na primer. Zato što mislim da insistiranje ma ovim pravilima sasvim sigurno ne garantuje da će samim tim priča “da radi”. Pored toga, jasno je da postoje brojna dela, priče i romani koji uopšte ne slede ova pravila. Iako je korisno znati da ove zanatske cake postoje, đaci uvek trebaju da su svesni kada i kako mogu da ih koriste, ali sasvim sugurno ne u obliku univerzalnog recepta koji će garantovati dobru priču.

 

Međutim, ah, uvek jedno međutim! Ipak postoje dva “pravila”, koja im uvek preporučujem da koriste prilikom pisanja. Ova pravila su: Pokaži umesto da govoriš”, i “Prilog mora da umre”! Zašto baš ovo? Iako nisu baš neka originalna pravila, vrlo je korisno da ih pisci u radionici upoznaju i primenjuju, jer mogu biti izuzetno korisni. I pogađaju pravo u metu!

 

Za pravilo “pokaži umesto da govoriš”, često, kao primer, koristim rečenice u kojima pisac govori šta treba da se radi, i tražim od polaznika da ponovo napišu rečenicu na način koji će pokazati istu informaciju. Na primer, “čovek je besan” uvek može da postane “čovek je stiskao pesnice do krvi, šišteći kroz zube”. Na taj način pisac otpakuje emocije i pruža čitaocu priliku da sam vidi priču koja se odvija pred njim.

 

Što se tiče “priloga koji moraju da umru”, uvek se trudim da im obratim pažnju na važnost glagola u pisanju. Tako, na primer, “Brzo je trčao”, uvek bolje da postane “Udario je sprint”, ili “vikao je glasno” može da postane “Vrištao je”. Jednom kada polaznici radionice potencijala koje ova dva pravila donose njihovom pisanju, brzo napuste priloge u rečenicama i dodaju punu snagu akcije glagolima što daje dinamiku i dubinu njhovom pisanju.

 

Zanimljivo, zar ne?