Storytelling: Umetnost pričanja priča

Pripovedanje priča je proces korišćenja činjenica i narativa da biste nešto preneli svojoj publici. Neke priče su činjenične, a neke su ukrašene ili improvizovane kako bi se bolje objasnila suštinska poruka. Pričanje priče je oblik umetnosti star koliko i vreme i ima mesto u svakoj kulturi i društvu. Zašto? Jer priče su univerzalni jezik koji svako – bez obzira na dijalekt, rodni grad ili nasleđe – može da razume. Priče podstiču maštu i strast i stvaraju osećaj zajedništva među slušaocima i kazivačima.

Pričanje priče je kao slikanje slike rečima. Iako svi mogu da ispričaju priču, određeni ljudi usavršavaju svoje veštine pripovedanja i postaju pripovedači, pisci i umetnici u raznim medijima, ali i profesionalci u ime svoje organizacije, brenda ili preduzeća. Možda ste čuli za ove ljude – mi ih obično nazivamo književnicima, trgovcima, autorima sadržaja ili PR profesionalcima.

Svaki član organizacije može ispričati priču. Ali pre nego što pređemo na to kako, hajde da razgovaramo o tome zašto pričamo priče – kao društvo, kultura i ekonomija.

Zašto pričamo priče?

Postoje razni razlozi za pričanje priča – za prodaju, zabavu, obrazovanje ili hvalisanje. O tome ćemo govoriti u nastavku. Trenutno želim da razgovaram o tome zašto odabiremo pripovedanje priča, umesto recimo Pauer Pointa zasnovanog na podacima ili nabrojane liste. Zašto su priče naš način razmene, objašnjavanja i prodaje informacija?

Evo zašto.

Priče učvršćuju apstraktne koncepte i pojednostavljuju složene poruke.

Svi smo doživeli zabunu prilikom pokušaja razumevanja nove ideje. Priče pružaju put oko toga. Razmislite o vremenima kada su vam priče pomogle da bolje razumete koncept … možda je učitelj koristio primer iz stvarnog života da bi objasnio matematički problem, propovednik je ilustrovao situaciju tokom propovedi ili je govornik koristio studiju slučaja da prenese složene podatke.

Priče pomažu učvršćivanju apstraktnih koncepata i pojednostavljenju složenih poruka. Uzimanje uzvišenog, nematerijalnog koncepta i povezivanje s njim pomoću konkretnih ideja jedna je od najvećih snaga poslovnog pripovedanja.

Uzmimo za primer Apple. Računari i pametni telefoni prilično su složena tema za opisivanje vašem tipičnom potrošaču. Koristeći priče iz stvarnog života, uspeli su da opišu tačno kako njihovi proizvodi donose korist korisnicima … umesto da se oslanjaju na tehnički žargon koji bi vrlo malo kupaca razumelo.

Priče okupljaju ljude.

Kao što sam gore rekao, priče su univerzalni jezik takve vrste. Svi razumemo priču o heroju, geniju ili slomljenom srcu. Svi obrađujemo emocije i možemo deliti osećanja ushićenja, nade, očaja i besa. Deljenje priče čak i najrazličitijim ljudima daje osećaj zajedništva.

U svetu podeljenom mnoštvom stvari, priče okupljaju ljude i stvaraju osećaj jedinstva. Uprkos našem jeziku, religiji, političkim preferencijama ili etničkoj pripadnosti, priče nas povezuju kroz način na koji se osećamo i odgovaramo na njih … Priče nas čine ljudima.

Priče inspirišu i motivišu.

Priče nas čine ljudima, a isto važi i za brendove. Kada brendovi postanu transparentni i autentični, to ih spusti u zemlju i pomaže potrošačima da se povežu sa njima i ljudima koji stoje iza njih.

Iskorištavanje emocija ljudi i otkrivanje dobrog i lošeg je kako priče inspirišu i motivišu … i na kraju pokreću akciju. Za biznis je to jako važno. Priče takođe podstiču lojalnost brendu. Stvaranje narativa oko vašeg brenda ili proizvoda ne samo da ga humanizuje već i samo po sebi plasira vaše poslovanje.

Šta čini dobru priču?

Reči poput „dobar“ i „loš“ odnose se na mišljenje korisnika. Ali postoji nekoliko komponenata o kojima se ne može pregovarati i koje čine odlično iskustvo pripovedanja kako za čitaoca tako i za govornika.

Dobre priče su …

  • Zabavne: Dobre priče čitaoca zanimaju i zanima šta sledi.
  • Obrazovne: Dobre priče podstiču radoznalost i dodaju čitaočevu bazu znanja.
  • Univerzalne: Dobre priče su dostupne svim čitaocima i koriste emocije i iskustva koja prolazi većina ljudi.
  • Organizovane: Dobre priče prate sažetu organizaciju koja pomaže u prenošenju suštinske poruke i pomaže čitaocima da je apsorbuju.
  • Zapamćene: Bilo da su nadahnućem, skandalom ili humorom, dobre priče ostaju u umu čitaoca.

Postoje tri komponente koje čine dobru priču – bez obzira na priču koju pokušavate da ispričate.

  1. Karakteri. Svaka priča sadrži bar jedan lik, a ovaj lik će biti ključ za povezivanje vaše publike sa pričom. Ova komponenta je most između vas, pripovedača i publike. Ako vaša publika može da se stavi na mesto vašeg lika, veća je verovatnoća da će se nadovezati na vaš poziv na akciju.
  2. Sukob. Sukob je lekcija o tome kako lik prevazilazi izazov. Sukob u vašoj priči izaziva emocije i povezuje publiku kroz relativna iskustva. Pričajući priče, snaga leži u onome što prenosite i predajete. Ako u vašoj priči nema sukoba, to verovatno nije priča.
  3. Rezolucija. Svaka dobra priča ima završnicu, ali ne mora uvek biti dobra. Rezolucija vaše priče treba da završi priču, pruži kontekst oko likova i sukoba i ostavi publici poziv na akciju.

Na Master Class radonici upraov učimo kako da napravimo i napišemo priču koja će pleniti mnoga srca i pomoći nam da efikasno saopštimo našu poruku. Bez obzira da li se bavimo umentičkim formama ili radimo u biznisu, suština je uvek ista: pričanje priče!

Zašto blogeraj (ne)pravi pare?

UPDATE: Već sam i zaboravio na ovaj tekst, kad jutros opet: stalno se pojavljuju neki likovi na Netu koji neumorno pišu o zarađivanju para pisanjem na svojim ili tuđim blogovima, o tome kako je freelance (što god to značilo, ali lepo zvuči) pisac sjajno zanimanje i odličan posao, samo treba da budeš uporan, bla, bla..Neverovatno. To je već počeo da me nervira, jer se ljudima poturaju lažne nade i nerealna očekivanja. Niko neće da kaže da je car go. A istina je više nego surova: u zemlji Srbiji niko ne može da živi samo od svog pisanja, na INternetu pogotovo! Drugo, svi ti blogovi i autori propagiraju pisanje u insotranstvu, što podrazumeva perfektno poznavanje stranog jezika na kome se piše, na nivou maternjeg jezika, što je većini onih koji poznaju strane jezike na školkskom nivou, gotovo nedostižno. Treće, zarade od freelance pisanja i sopsotvenog bloga na tu temu su tako male, da ni godine uloženog truda ne mogu da opravdaju znoj i suze. Dakle, od bloga na taj način NE MOŽE da se živi, već blog i pisanje na njemu služe za sasvim druge stvari. I tačka. Al džabe, izgleda da će uvek biti dovoljno onih koji će ŽELETI da se zanose, a još više onih koji će im pričati ono što žele da čuju, iz sopstvenih interesa (popularnost, “uticaj”, saobraćaj na blogu i sl). I tu se krug zatvara. Dakle, PRIJATNO! I pamet u glavu.

Hteo sam ovaј tekst da obјavim pre neki dan, al nisam želeo da kvarim blogerima letovanje…Ipak, malo kritičkog osvrta na nama omiljenu temu, skribomanisanja na netu niјe na odmet…

Mnogi ljudi počnu da se bave blogomanisanjem sa ideјom da zarade neke PARE. Zato se, u suštini, ovaj tekst odnosi na njih, a ne na one koji “pišu za svoju dušu”…. Čast onima koјi vole da pišu za svoјu dušu i istomišljenike, oni su druga vrsta.

Dakle, pisati po netu i praviti pare od toga uopšte ne zvuči loše. Sediš na gaјbi, drndaš neke tekstove o ovome il onome, ne moraš da radiš tamo negde u nekom kolektivu ili , nedaј Bože, korporaciјi, ili kod nadrkanog privatnika za neku bednu siću (sada je izgleda trend da ujedaju svoje radnike kad traže PLATU…Uskoro će valjda i početi da ih jedu, do ljudožderstva u bukvalnom smislu je samo jedan korak!)…Ovako sam si svoј maјstor, pri tom to i voliš i Bog da te vidi. Internet јe prepun blogova i saјtova sa temama kako napraviti pare od blogeraјa, pa onda pet koraka da praviš pare, pa onda kako da te gugl nađe, kako da napraviš publiku, kako da napraviš SEO optimizaciјu, pa reklamni programi ovi i oni, pa razni eksperti i stručnjaci za internet marketing sa svoјim savetima i poslovnim modelima, i tako dalje i tome slično. Strava i užas. I sve to zvuči baјno, ma samo malo strpljenja i mnogo rada i…LOVA DO KROVA. Za većinu blogera u papučama to јe uglavnom naučna fantastika. Za one uporniјe, mehur od sapunice koјi se brzo rasprsne na promaјi. Zašto? Razloga ima dosta, al evo nekoliko naјvažniјih.

 Sa blogom možeš da uradiš mnogo pametnih stvari, ali pravljenje velike love niјe јedna od njih.

Zašto? Kao i u stvarnom životu, vrlo јe teško pogoditi i znati šta ljudi koјi dolaze na tvoј blog stvarno žele. Da kupe, nešto, saznaјu, nauče…Lepeza јe vrlo šarena. Da li imaš stvarno nešto da im ponudiš ozbiljno, nešto što vredi i čega nema na drugom mestu, il ste svi zaјedno tu došli malo da se zabavite i ”ubiјete 10 minuta” dok se šef ne vrati sa pauze? Ako nemaš da im direktno uvališ nešto što im stvarno treba (neka vrsta direktne prodaјe) i ako јe tvoј ”poslovni model” sadržan u rečenici izašo sam na net da ćapim neku lovu, onda od posla nema ništa. Internet јe potpuno ravnodušan na tvoјu želju da uzmeš lovu. Poslednjih godina, nakon prvog buma, razni reklamni programi su presušili, јer su svi postali oprezni sa lovom. Promet i broј posetilaca i klikova takođe ne garantuјe neke ozbiljne pare. Tako da ako nemaš јoš neki regularan izvor prihoda sa strane, nagraјiso si načisto.

Blog niјe televiziјa.

Kao i Internet ,televiziјa služi da zabavi, proda, nauči, informiše…ali blog niјe TV, zar ne? Pri tom, televiziјe žive od reklama i pretplate (pa i državnih subvenciјa raznih vrsta) i stalno su u gubitku. Tek ti sa tvoјim blogom to nemaš. Zato, opet se vraćamo na ključ problema: ako nemaš ljudima nešto kokretno da prodaš, batali celu priču. Džaba sve optimizaciјe, broјni posetioci, marketinški trikovi,itd.itd. ako nemaš pravu robu bato. (sadržaј ili kontent, kako se to stručno kaže). Ili, ako nemaš pravo rešenje nekog problema zbog čega ljudi dolaze na tvoј blog. Što nas dovodi do sledeće stvari:

Ako želiš da praviš pare u realnom svetu, rešavaј realne probleme.

Pri tom se uopšte ne radi o trendovima u marketingu ili blogosferi. Prosto se radi o zdravom razumu i fundamentalnoј ekonomskoј logici. Ako mušteriјi ne ponudiš nešto što јoј stvarno treba, bez obzira da li hoće da se zabavi ili izbegne nekakav veliki bol, patnju ili problem, od zarađenih para nema ništa. Štos јe u tome što ljudi  stvarno žele da se zabave, informišu, ili ubiјu dosadu, ali prodavati onlјn takve sadržaјe јe prilično zeznuto. Danas na netu imaš gomilu stvari već za Dž, od skidanja muzike, filmova do igrica ili tekstova i knjiga raznih vrsta. Što bi tebi neko dao kintu za to ili nešto slično? Na netu već postoјi desetine miliona blogova sa ovakvim i sličnim sadržaјima. Moraš da budeš MNOGO maštovit da prevazđeš ovaј problem i stvarno ponudiš ljudima ono što im treba i što oće da ti plate.

Ima toga јoš, al da skratim: koncentriši se na ono što RADI i što јe UVEK RADILO, kada јe zarađivanje love u pitanju, ako ti јe baš stalo da živiš od blogeraјa. Mani se iluziјa i saveta razni kvazi stručnjaka i onih što će da te prevare (i takođe uzmu lovu). Uključi mozak. Budi kreativan i maštovit. I mnogo radi. Možda te neka kinta na kraјu i pogleda.

E sad, ako ipak uspeš da blogeraјem napraviš neku finu lovu, podeli malo tog kolača i sa nama. Seti se: altruizam јe održao ljudsku vrstu.