Danas sam bio kod mojih roditelja na nbg. Preko njihove zgrade lete avioni, tu im je koridor sa aerodroma Nikola Tesla. Stajao sam na terasi i trudio se da ugledam tvoj avion. Neki su leteli, vrzmali se tamo-vamo visoko gore na nebu…
Nisam mogao da budem siguran koji je baš tvoj…al onda sam palcem i kažiprstom odabrao jedan i bio siguran da je baš taj…
Pažljivo sam ga uzeo između dva prsta, nežno, da ge ne povredim, a onda sam ga stavio u džep. Tako sam hteo da te zadržim samo za sebe…
Znam da je sebično, al znaš…od svih mnogih ljudskih priča, jedina prava je ona o ljubavi i vernosti…to je ono što čoveka čini ljudskim bićem.
Ja sam odabrao, svesno, da živim u toj dimenziji i za drugo me nije briga…To je ona suština o kojoj sve vreme mislim…Ne znam kako, zašto i odakle si se pojavila u mom životu, al nije ni važno. Hvala ti zbog toga. Pozdravljamo te Meda i ja…do novog susreta.
Zbogom.