Pismo izdavaču

Završio se rukopis svog (prvog romana). I šta sad? Potrebno je da kontaktiraš izdavača i ponudiš roman za objavljivanje. Kako to da uradiš? Napiši pismo. Evo nekoliko korisnih saveta.

Pismo izdavačkoj kući, odnosno uredniku, je beleška koja pita urednika da li ih zanima da objave tvoju knjigu. Urednici mogu da primaju desetak ili više ovakvih upita dnevno – a mogu da preporuče za objavljivanje samo četiri ili pet autora godišnje. Tako da je stvaranje dobrog prvog utiska u vašem upitu/pismu presudno!

Za nevolju, ne postoji „standardni“ format koji svi autori koriste za svoja pisma. Međutim, upit je poslovni dokument i kao takav trebao bi da izgleda kao službeno pismo na jednoj stranici.

Evo nekoliko koraka kako da pripremiš i napišeš pismo uredniku, odnosno izdavačkoj kući.

Pre pisanja

Pre nego što počnemo, potrebno je da odgovorimo na ono čuveno pitanje koliko dugačko treba da bude ovo pismo? Moj univerzalni savet je da pismo bude kratko. (Razmislite najviše od 300 do 400 reči.) Mnogi urednici čitaju ove upite koristeći svoje telefone, pa razmisli o tome kako će tvoje pismo izgledati na malom ekranu. Da li se stvara utisak da je to ogroman zid teksta ili razdvojena serija kratkih rečenica? Ako je to slučaj, revidiraj ga kako bi ga učinili sažetim, urednijim i organizovanijim.

Korak 1: Privuci pažnju uredniku svojim pozdravom

Neka bude jednostavno. “Draga gospođo Popović” je sasvim u redu (pod pretpostavkom da je urednikovo prezime Popović i da je ona zaista žena).

Sledeći red bi trebalo da natera urednika da obrati pažnju na pismo. Ako si ranije nešto objavljivao zašto ne početi s tim? Obavezno napiši i kritičke recenzije, priznanja ili nagrade koje si dobio za svoj prethodni rad.

Ako niste ranije objavili, drugi sjajan način za početak je lična veza.

Ili, još bolje, potražite preporuku nekog priznatog autora ili insajdera u izdavanju.

Savet: U upitu uvek spomenite svoj žanr, broj reči i ciljanu publiku.

Korak 2: Napravite neodoljiv reklamni tekst

U radionicama pisanja učimo da je početak svakog romana izuzetno važna tehnika. Najbolje je kada u prvih nekoliko stranica romana čitaocima nemoguće da odlože knjigu. U pismu upita moraš da napraviš isto to samo sa nekoliko redova. Ovaj deo pisma je poznat i kao “udica”. Tvoja udica treba da pokaže uredniku kako se tvoja knjiga razlikuje od hiljada drugih u istom žanru. To bi mogao biti sjajan koncept zbog čega se čitalac pita zašto to neko ranije nije smislio (i napisao)

Usavršavanje udice može potrajati danima – ali to je najvažniji deo tvog pisma, zato nemoj to da zanemariš.

Korak 3: Napisati mukotrpni sinopsis

Sada kada si “zakačio” urednika, vreme je da ga oduševiš svojim sinopsisom i nateraš da zatraži tvoj rukopis.

Sinopsis bi trebao da posluži zainteresovanom uredniku da shvati tvoju knjigu. Razmisli o tome kao da pišeš zadnju koricu knjige za buduće čitaoce. Ovde moraš da pomeneš:

  • Zaplet
  • Glavne likove
  • Centralna pitanja ili sukobe koji pokreću tvoju priču

Evo kako izgleda zadnja korica za roman “Gone Girl” Džilian Flin i vidimo kako je ona rešila koncept sinopisa.

“Jednog toplog letnjeg jutra u Severnoj Kartageni u Misuriju, ovo je peta godišnjica venčanja Nika i Ejmi Dun. Započinju pokloni i rezerviše mesto za proslavu,kad Nikova pametna i lepa supruga nestane. Nestanak postaj emisterija, aodlomci iz Ejminog dnevnika otkrivaju da bi perfekcionista kao što je ona svakom muškarcu predstavljala žestok izazov. Pod sve većim pritiskom policije i medija – kao i Ejminih “teških” roditelja – gradski zlatni dečak paradira kroz beskrajnu seriju laži, prevara i neprimerenog ponašanja. Nik je neobčan i definitivno je ogorčen – ali da li je on zaista ubica?”.

Sa nešto više od 100 reči, ovaj sinopsis postavlja zaplet, nudi utisak dva višeslojna lika i ostavlja nam pitanje koje služi kao pokretač knjige: Da li je Nik ubio svoju ženu? Bez velike misterije u središtu vaše knjige, još uvek možete uspostaviti privlačan tekst za zadnju koricu/sinopsis, definišući središnji sukob i uloge. “Veliki ulozi” pomažu čitaocima da ulažu u tvoje likove i priče; bez njih nemamo razloga za brigu o ishodu knjige. Tako da budite sigurni da urednik i čitaoci znaju šta tvoji protagonisti žele da dobiju ili izgube.

Savet: Tvoja udica i sinopsis treba da čine oko 50% pisma. To je najviše 150 ili 200 reči.

A sada kada je teški deo završen, hajde da razgovaramo o tebi: autoru.

Korak 4. Otkrij svoje reference i korist za izdavačku kuću u objavljivanju

Ako to nije relevantno za knjigu, nemoj da spominješ svoj svakodnevni posao ili rodni grad. Mnogo je bolje usredsrediti se na istoriju objavljivanja:

  • Da li si objavio neku kratku priču?
  • Da li si osvojio nagrade ili diplome na nekom konkursu za pisanje?
  • Da li si pohađao radionicu kreativnog pisanja?

Na kraju pisma obavezno ostavi sve svoje kontak podatke, puno ime prezim,mejl i telefon. Nemoj da glumiš zvezdu, jer je to u najmanju ruku nepristojno.

Sve ovo je vrlo važno jer je pravilna komunikacija sa nekim urednikom izdavačke kuće presudna. Sredi svoje pismo, popravi sve gramatičke i tipografske greške, stegni pesnice i nadaj se najboljem. Čako i ako te odbiju nemoj da odustaneš. Važno je da nikada ne zatvoriš vrata za sobom.

A u međuvremenu, piši. To je ionako sve što nam preostaje.

Ako ti se sviđa, podeli...