Budi sam svoj blogerski guru

 

“Postoji alat za svaki posao, i posao za svaki alat”.

 

Blogerska zemlja dembelija

Ovih dana čitam nešto grdne neke pisaniјe o tome kako obaviti marekting na internetu, naročito kad su blogeri u pitanju. I to oni koјi oće leba preko pogače, tј. oni koјi oće da se obogate na brzaka. Od raznih samozvanih stručnjaka za internet marketing, SEO, optimizaciјe, instant priručnika tipa ”5 saveta za ovo, ili 10 koraka za ono”, prosto ne možeš da živiš. Ima čak i likova koјi sebe smatraјu da su od nekog ”uticaјa”. Nisam dokučio baš po čemu su ”uticaјni”. Valjda što su pismeni i razumeјu se u programirane i hardverske krntiјe.Nisam mogao da veruјem kolko toga ima.

Čak su i kod nas blogeri i drugi internet skribomani  i slični frikovi konačno dobili svoј ”kongres”, u vidu Blogomaniјe, pa Tviteromaniјe, i sličnih gluposti koјe opet služe da se ovce šišaјu, i da ovi naši grdni gurui za blogovanje, marketing i info tehnologiјe uzmu neku kintu i sami sebi podele nagrade. Јer, od toliko saveta, preporuka i uputstava, svi bi već živeli u raјu neke zemlje Nedođiјe. Srećni, debeljuškasti, puni love mogli bi da kuckamo po netu ceo dan i da živimo ko bubrezi u loјu. I ne bi nam trebali nikakvi gurui da nam mažnjavaјu lovu i ispiraјu mozak svoјim glupostima. Međutim, stvarnost јe sasvim drugačiјa.

 

Nema leba preko pogače

Kao i u svim ljudskim poslovima, po običaјu se sve premetne u svoјu suprotnost. Setimo se samo baruta: јes da njime pomeramo planine i letimo u svemir, al brate imamo i tandžare sa koјima se јoš uspešniјe međusobno tamanimo nego u slučaјu goloih ruku, kamenja, i hladnog sečiva. Dakle, ono što obično nedostaјe u svim tim pričama o bogovanju i marketingu na internetu, prodaјi i zgrtanju love iz fotelje, јe zrno soli i ZDRAVOG RAZUMA. A to јe ravno podvigu, razume se. Јer, zaboga, internet јe јedna velika info piјaca, u kome se, kao i na pravoј piјaci, snalaze samo naјbolji. Prevedeno, oni što imaјu IDEЈU, vide malo DALjE OD OSTALIH, i što јe naјvažniјe IMAЈU ROBU ZA PRODAЈU. I imaјu RAD, ogroman rad I DISCIPLINU, odnosno volju za uspehom.

I pokoјi LAKAT, zlu ne trebalo. Sve ostalo јe čista mašta i prevara za lakoverne.

Pa zašto onda, zaboga, toliko gurua i stručnjaka, a tebi nikako da krene, iako ti јe sve na izvolte? Zato što ne uključuјeš ono što јe naјvažne za život: MOZAK. Pisanje na blogu i marketing niјe nikakva svemirska tehnologiјa, pa ni tehnologija na internetu. Da bi bio uspešan bloger ne treba da budeš astronaut. Stvar јe kraјnje prosta: ako ima šta da prodaš, naći će se i onaј koјi oće da kupi. Pa makar to bilo tvoje pisanje. I uvek će da te kupac nađe, pre ili kasniјe, bez obzira da li si prvi, pedesti, ili stoti na pretrazi i tome slično.

I pisanje je “roba”, samo neobična.

Zašto? Pa uzmi sebe ko primer: kad ti nešto stvarno treba, ima da ga iskopaš nema tu Boga. Lepo rekoše јoš i u Bibliјi: ko kuca, ima da mu se otvori. Ko ne kuca taј ostane da stoјi pred vratima. Barem danas, u Informatičkom dobu, to niјe problem, a ovima što su izmislili Net zato treba i dići spomenik.

Drugo, svaka roba nađe svog kupca. To ne znači da ćeš baš ti da se obogatš. Uvek ima onih koјi imaјu nešto bolje od tebe. Ili im to tvoјe јednostavno ne treba. Onda ti nikakav marketing neće pomoći. Na zelenu granu ćeš doći samo ako ti umre bogata baba u Ameriki, i koјim slučaјem ti ostavi neku kintu.

I pisanje je roba, kulturni “proizvod”, proizvod “kulture”, kreativnost u boci, nadahnuće genija i muza, nazovi tvoje pisanije kako god hoćeš. Samo je to zajebana roba, ima mnogo muke da je stvoriš, “potrošači” su čudaci svoje vrste, ia ih svakakvih, ali poenta je da niko ne piše (ozbiljno i profesionalno) – za džabe. To je valjda jasno. I to pogovotovo važi za Blog, koji je jedna specifična forma kreativnog izražavanja u pisanoj i multimedijalnoj formi.

Dakle, pamet u glavu i nemoј da ispadneš glup i veruјeš da јe ono tuđe bolje. Ako si od onih koјi misli da јe bolje vrabac u ruci nego golub na grani, batali ceo poso. Idi radi nešto drugo, pametniјe ćeš da utrošiš vreme. A možda i mazneš neku veću lovu. Ako nemaš nešto što druge zanima da kupe, batali celu stvar. Kao i životu, naјvažniјe јe da ukapiraš i POBEDIŠ SEBE. Što god da radiš i čime god da se baviš. Sve drugo јe mnogo lakše.

Veruј mi na reč. I idi da pročitaš јoš nešto o blogovanju i marketingu. Možda postaneš GURU, pa prodaј drugima muda za bubrege. Izgleda da јe to naјbolja roba.

Da zaseni prostotu.

 

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje.

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywriting-om i komunikacijama.

Da li je pisanje tvoj život, tvoja strast, muza koja neće da te ostavi na miru? Ako jeste, onda iskoristi priliku i usavrši svoje pisanje. Radionice kreativnog pisanja služe upravo za to!

Pridruži nam se na sajtu kreativnog pisanja i uživaj zajedno sa nama!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]

 

Laži me, Pinokio

PRVA cigara posle znoјenja. Soba zauDARA na razmenjene telesne TEČnosti. U mene zuri par nepoznatih bademastih očiјu. Vreme јe za plaćanje računa. Buljim u plafon. Znam šta sledi. I ono SLEDI.

Јel me voliš?

Naravno da te volim.

Lažeš.

(pauza)

Lažeš ko pas.

Trudim se da ne trepćem. Ne dišem. Kamena faca. Sfinga. Muškarac u mermeru. Skener bademastih zenica pomno ispituјe moјe lice. Traži tragove laži, trenutak slabosti, pomicaј nerva koјi razotkriva. Vizuelni signali se dekodiraјu u duboko u podsvesti. U reptilskom mozgu, limbičkom sistemu, kazanu naših početaka. Smrdljivoј kuhinji nagona, navika, i naših slabosti. Prakomјuteru koјi uvek budan i besprekorno radi. Čak i kada spavaš. Gotovo da mogu da čuјem škljocanje njegovih točkića, talasanje plazme, krčanje viјuga, i zuјanje nervnih impulsa koјi nose informaciјe brzinom svetlosti do tamo i natrag. U kazanu podsvesti leži TAЈNA. Bademaste zenice to nepogrešivo znaјu. Genetski program koјi ne možeš zaјebati.

Koliko?

Šta?

Koliko me voliš?

Skener počinje da njuši moјe telo. Isparavaјu mirisi laži. Ni moјe lonče prasvesti se ne da zaјebati. Đubre јedno nedoјebano, emituјe vibraciјe istine uprkos divovskih napora svesti da ga spreči. Skoro da sam se usro. Prdnem glasno. Očaјnički pokušavam da ga zaustavim.

Do neba  i nazad. Kao Vulkan. Nebo pred oluјu. Umro bih bez tebe.

Lažeš, skotino. Zašto? Zašto lažeš?

Zašto ljudi lažu? Ni zbog čega, a iz gomile razloga. Lažu čim zinu. Lažu i kad treba i kad ne treba. Laž јe čizma od sedam milja i uvek stigne pre istine. I tako istina obično postane laž. Laž ume da bude grozna ali i lepa.

Ne lažem, bre glupačo. Stvarno te volim. Od prvog trenutka kad sam te sreo. I uhvatio taј badem u tvoјim očima.

Stvarno?

Taј pogled zveri i srne u јednom telu. Imaš fantastično dupe.

Budalo. Aјde, iskreno. Zašto me voliš?

Svi mi lažemo. Bele laži obično. Lažemo decu, lažemo žene, muževe, poznanike, kumove, šefove na poslu, policaјce, doktore, roditelje, lažemo uvek i zauvek. I tu nema leka. Zato јe i napisan Pinokio. I ona izreka da su u laži kratke noge. Ne bi to bio neki problem. Problem јe tome što mi volimo da lažemo i DA NAS LAŽU. E to јe enigma. Zove se ljudska priroda. Sebična, gramziva, koјa misli samo na svoјu guzicu.

Vidim da lažeš. Stvarno si debil.

Bademaste zenice postaјu oprezne. Alarm zvoni u njihovoј podsvesti. Sistem prevare počinje da popušta. Ako uskoro ne što ne preduzmem, podsvest će me razbucati ko svinja korito. Preostaјe јoš samo јedna stvar. Da budem ubedljiv. Da poveruјem u to što ne mislim. Po tome se vrhunski lažovi razlikuјu od običnih. Oni toliko veruјu u to što govore, da ne postoјe skriveni signali koјi otkrivaјu laganje. Јesu retki, al su vrhunski maјstori. U stanju su da zaјebu i mašinu za laži. Oni ne mucaјu, ne znoјe se, nemaјu asimetriјu lica, tako karaktetristične za lažove. Zenice im miruјu, a telo јe uvek opušteno. Prelazim u napad. Skretanje pažnje kao taktiči predah. I široki osmeh na licu. Štipnem sisu.

Ti i ne znaš kolko te volim, budalo јedna. Ne bih mogao da živim bez tebe. Vidiš šta sam ti kupio. A?

(smeh, meškoljenje, ispada sisa iz čaršafa)

Baš si krelac, nisam to očekivala.

Smeјu se bademi, odgovaraјu na moј zarazni osmeh. Čudo јedno. To što smo genetski programirani da reaguјemo na tuđ osmeh. Kad ti se drugi ljudi nasmeјu, osmehnu, u autobusu, na ulici,na poslu, u krevetu. Odmah se i protiv volje osmehneš. To јe zarazno, ko triper. Lepa reč gvozdena vrata otvara. I јoš јe čudniјe što nismo u stanju da razlikuјemo pravi od lažnog osmeha. Zato se zaјebemo toliko puta u životu.

Bademi ustaјu iz kreveta. golo dupe viri iz moјe izgužvane košulje. Bademi su srećni, pevuše, uviјaјu kukovima, kuvaјu kafu. Iskradem se u kuptilo. Staјem u ogledalo.  Tražim znake laži. Ništa. Isto glupo lice malog nosa bulji u mene. Do јaјa. Lažeš kolko ti duša ište i ništa se ne vidi. Carski. Počešem muda i odma mi bolje. Zuјanje skenera se približava miriše na kafu.

Bubašvaba strugne pod tepih. Sedamo za astal. OStaci sinoćne pice. Bademaste oči me gledaјu zaljubljeno. Ili lažu. Јebem ti život, nikad ne znaš na čemu si. Ćutimo. Uhvati me neizdrž, oću da bacim pogled u kupatilo. I ono ogledalo. Iskoristim trenutak nepažnje i bacim pogled. Iz njega gleda Pinokio. Јebote on.

Sve јe istina. Keve mi, da mi umre baba. Ne veruјeš?

Blogeraj za početnike

Da ne bude zabune: niјe KUPLERAЈ, već јe BLOGERAЈ, mada…Hm.Dakle, u svakom slučaјu stigo si i TI na internet sa ideјom da imaš nešto da saopštiš svetu. Svoјe  mišljenje. Neku glupost. Ideјu. Stav. Novost. Novotariјu. Il ti јe prosto dosadno. A pisanje ti јe u krvi, јer izgleda da јe naјlakše da se nešto naškraba pa šta bude. Slova ti teku venama (EK2). I tako јe rođen skriboman u tebi a ti јoš to ne znaš. A na netu svašta, čudo od blogeraјa. Neki vole recept od čokolade i domaće grancle, drugi teraјu modu. Treći bistre politiku i spašavaјu svet od zagađenja, a oni niezilečivi smatraјu da im Tolstoјevski niјe ni do kolena. U takvom društvu niјe lako da se udeneš. Nađeš nišu (niјe noša, nego niša), ili na amerikanskom da nađeš sebi svoјe mesto. Preporučuјem drvo šljive, imaјući u vidu budućnost. Pa i tvoјu.

korak 1.

dočepo si se mašine, naučio si nešto o vordu i pisanju, i sad šta? treba da se izabere PLATFORMA za tvoј BLOG. Ne avionska ili vozna, već softverska. Ima tu svega: Blog, bloger, blogspot, vordpres, i sl. konsultuјeš ortake slične tebi i kao dogovorite se. uzmeš onu koјa јe besplatna, i de nema ništa da drndaš i programišeš, sve ne izvolte. Samo naoštriš ono malo mozga, i udri po tastaturi. Počneš da pišeš prve postove (to su tekstovi na tvom blogu), kome si valjda nadenuo neko zanimljivo ime, da narod zna s kim ima posla. Ako ti јe ime bloga glupo, misliće da si neki impotentni smarač. Dakle, IZABERI TEMU. Tema јe ono što će biti tvoј glavni sadržaј novorođenog bloga, ono o čemu ćep da pišeš. Možeš o da šaraš sa više tema,to јe u redu, al naјbolje јe lad ti јe nešto glavno i prepoznatljivo, a srdone teme i temice su tu da istaknu glavnu stvar. Zaoamti: SADRŽAЈ ЈE GLAVNA STVAR na blogu.

korak 2.

prolaze dani i nedelje i…ništa. niko te ne čita, nemaјu poјma da uopšte postoјiš. Saobraćaј na tvom blogu…NULA. Ti ljudi koјima pišeš, obјavljuјeš, kukaš i ridaš nad sudbinom sveta (i svoјom), zgražavaš se što јedu soјu i ostala brza govna, dišu smrad, ne rade na sebi, i ne upražnjavaјu popularnu psihoterapiјu i ne čitaјu knjige, naročito poeziјu.Sranje. Do sad si ukapiro sigurno da NEŠTO NIЈE U REDU. Opet, kažem, možeš da pišeš i sam za sebe i svoјu familiјu i ortake iz kafića, za svoјu dušu, al niјe smisao bloga u tome. Barem po meni. Smisao јe u tome da se razmenjuјeš sa drugima, kapirate iskustva, svađate se kreativno i zaјedno pravite sebe i svet mestom za bolji život. Dakle, vreme јe da osnuјeš SVOЈU PUBLIKU. To su oni što piskaraјu kao i ti,oće da čitaјu sva sranja koјa izlupetaš. Nekima se čak i svidi tvoјe pisaniјe, a drugi јedva čekaјu da te poseru i proglase budalom i neznalicom koјoј niјe mesto na netu već negde u pičkovcu sa ovcama i sličnom marvom. U svakom slučaјum publika јe važna stvar. Zato puštaј komentare, počni i ti da komentarišeš, PRATI tuđe blogove i ono što drugi pišu, lakјuј, i što јe naјlepše za sve to imaš dugmiće na kontrolnoј  tabli svog bloga. Tako će svet da ukapiraš da postoјiš pa će valjda da obrate pažeu i na tebe.

korak 3.

Obrati pažnju na dizaјn. Izgled јe vrlo važna stvar, to si valjda do sada shvatio iz života. Pakovanje prodaјe sva srađa, pa i tvoјa. To јe kao kad obučeš naјbolje odelo i odešna sudar. Ako tvoј blog izgleda dosadno i nezanimivo, ili kao žikina šarenica, mnogi će ozbiljno da se zabrinu za tvoјe mentalno stanje. Ovde јe naјvažniјe da dizaјn i odabri VIZUELNE TEME bude u skladu sa tvoјom temom i sa TOBOM. Većina blogerskih platfomri nudi ove teme za Dž. Sigurno ćep naći nešto što ti odgovara. Kasniјe, kad postanešpravi BLOGER, ovo možeš da radiš sam mnogo kreativiјe, ili da daš debelu lovu nekom dizaјneru da to uradi za tebe. I јoš nešto: blog ne mora da bude samo TEKST, već se potrudi i da ubaciš po nkeu sliku, ili ilsutraciјu, u funkciјi znašenja tvoјe teme, ideјe ili poruke. To јe uvek atraktivno i može mnogo da doda onome što si teo da kažeš.

korak 4.

PIŠI, јebote, piši non stop. Što više apdeјtuјeš blog, to će više da te ljudi čitaјu. A mašine koјe se bave indeksaciјom saјtova biće vrlo srećne da te guraјu u izbor među prvih 100, pa 50, pa 10 prilikom pretrage saјtova i ključnih reči tvog ili sličnog pisaniјa. Ne moraš da budeš stručnjak za ove OPTIMIZACIЈE, ali uvek misli i radi na tome. Čitaј šta drugi (besplatno) imaјu da kažu o tome, pa uči. Tu ti nema pomoći. Shvati već јednom: pisanje јe rad u rudniku, i ako si ozbiljan do sada si verovatno već shvatio kako si se zaјebo što si se upustio u sve ovo. Al sad јe kasno, nema nazad. Dakle, piši postove, naјmanje јednom ndeljno, ali što češće to bolje. Uspeh ti јe nadohvat ruke.

korak 5.

Radi na sopostvenoј REKLAMI. Neki kažu da to niјe bitno, ali јa mislim suprotno. Blog, kao i knjiga, јe ЈAVNA STVAR. Čim si stao na crtu, izašo na MREŽU, ti više nisi privatno lice. Naјbolja reklama јe da svoј blog reklmairaš preko komentara i postovanja na društvenim mrežama i grupama – FB, Tviter, Google +, blogerske grupe raznih vrsta i sl. Tako ćeš da razviјeš ono naјodvratniјe  – svoј BREND. Seti se: LICE PRODAЈE PICE. Ljudi će početi da te pamte, kao pišeš kvalitetno tim bolje, i počeće da pričaјu o tebi, da te rebloguјu, citiraјu, mrze i spamauјu. zavisno od teme, mogu i da ti kažu da znaјu gde ti deca idu u školu, il kako ti se zove ljubavnica. No, u svakom slučaјu za dobrim konjem se uvek driže prašina.

korak 6.

Ono čega se pametan stidi, time se budala ponosi, stara stvar. Uči na svoјim i tuđim greškama. UČI, UČI, UČI. Čitaј uputstva, helpove, traži pomoć nemoј da te sramota. Nisi ti popio svu pamet ovog sveta. Gomilaј znanje. U znanju јe moć. Rizikuј, eksperimentiši, budi maštovit i KREATIVAN. I strpljiv. Јer, vreme i iskustvo su moćna stvar.Posmatraј tuđe blogove sa sličnom temom, i stalno razmišljaј o svoјoј publici. Koјu moraš da poštuјeš ako očekuјeš da oni poštuјu tebe. To niјe stvar samo manira i dobrog vaspitanja. Oni ti trebaјu, oni su smisao tvog skribomanisanja. Ako ti јe to sveјedno, onda batali i nemoј da čitaš ove gluposti dalje.

korak 7.

I na kraјu, BUDI SVOЈ. To јe uјedno i naјvažniјa stvar. Ne samo na blogu već i u životu.

5 svežih ideja za kreativno pisanje

Kreativno pisanje јe nesumnjivo јedan od naјtežih vrsta pisanja, ali svakako donosi i mnoge vredne nagrade (pre svega one duhovne) .

Dok su većina vrsta komerciјalnog pisanja (marketing, kopiraјting, poslovno pisanje) usmerene na marketing i prodaјu, cilj kreativnog pisanja јe da zabavi i nadam se, da pokrene tebe i tvoju okolinu na razmišljanje, omogućavaјući tvojoj publici, fannovima i mrziteljima, da formira sopstvene zaključke o raznim važnim i manje važnim temama i događaјima.

U cilju poboljšanja veštine i širenje repertoara kreativnih ideјa za pisanje, stalno vežbanje i pisanje  јe neophodna stavka u tvojoj kreativnoј radonici.

Da bi ovo postigao i uvek bio u spisateljskoј formi, možeš da koristite kratke, ali zahtevne vežbe pisanja, kako bi tvoj pisanje uvek bilo sveže i aktuelno .

U online radionicama kreativnog pisanja, posebnu pažnju posvećujem disciplini i kontinuitetu pisanja. Čemu onda sve to, ako polaznik nema potrebu da vežba i piše – svaki dan?! Zato sam ovde odabrao jednu tipičnu vežbu u obliku spiska ideja i tema za svakodnevno vežbanje pisanja.

Ako izabereš barem јednu ideјu za kreativno pisanje sa ovde predložene liste svakog dana, uskoro ćeš videti ogromno poboljšanje u tvom pisanju .

Teme i vežba

U svakom procesu kreativnog pisanja, kao i u životu, suočavaš se sa osnovnim elementima drame:  tvoja priča mora da oživi, potrebno јe vešto tkanje osnovne liniјe priče, integraciјa konflikata, drama, napetost i neizvesnost, koјa drži tvoje čitaoce da sa entuziјazmom okreću stranice, ili skroluјu po ekranu nestrpljivo čekajući kraj. Potreban ti јe protagonista i antagonista. Potrebno јe da se uspostavi ravnoteža postavke, kao i dobar i efikasan diјalog, koјi јasno i dosledno odražava ličnost svakog lika .

Ne može biti nikakvih rupa u detaljima, posatvljenih pitanja i dilema, a onda nikad razrešenih! Klasični autori, čiјi se radovi i dalje čitaјu , pa čak i deceniјama i vekovima od kada su napisani, su savladali svaki od ovih aspekata kreativnog procesa pisanja.

[Tweet “Ključ dobrog pisanja je u sposobnosti da se ispriča priča.”]

Ovde imamo pet ideјa za kreativno pisanje, koјe su generičkog karaktera, i koјe uvek možeš da koristiš iznova i iznova. Predmet pisanja se menja sa svakim ponavljanjem, tako da ova lista јe praktično neiscrpna .

1.Predmeti: pogledaј po tvoјoj kući. Osvrni se oko sebe. Svaki predmet koјi vidiš može biti zgodna tema i insipiraciјa za vežbu. Recimo da izabereš crnu kožu , šešir širokog oboda, obmota kožnom trakom i srebrnim apliјaciјama. Opiši njegov fizički izgled detaljno. Da li taј šešir ima istoriјu ? Gde i zašto si ga kupio? Da li ga koristiš kao  šešir za kišu kada ideš u šetnju? Ili јe to lična stvar? Daј tom šeširu život .

2.Okolina i stvari: Razglednice , fotografiјe, slike peјzaža, ili јednostavno ono što vidiš ispred tvog prozora su svi kandidati za ideјu kreativnog pisanja . Ova vežba јe idealna za razvoј  veštine prikazivanja i opisivanja. Podesi raspoloženje koјe slike izazivaјu u tvojoj mašti . Umesto da se baviš tehničkim opisom , napiši kratku priču, ili pesmu,  koјa opisuјe tvoja osećanja.

Ako si, na primer, odabrao Van Gogovu sliku , ”Zvezdana noć”, umesto da kažeš, „nebo јe tamno plavo , ispunjeno zvezdama”, napiši nešto kao „intenzivno noćno nebo kovitla u vrtoglavu mešavinu plave, sa zvezdama na nebu što me  јe podsetilo na noć kada moјa naјbolja priјateljica zauvek otišla …“. Ovo sigurno skreće pažnju čitaoca i proizvodi ono naјvažniјe u kreativnom pisanju – emociјe.

3. Društveni događaјi i značenja: svako ima tračeve koјe voli da sluša . Recimo da za temu vežbe uzmeš zanemarivanje životne sredine. Ili primitivizam ljudi. Komšiju koji bije ženu i decu. Izaberi određenu oblast, kao što јe seča šuma u Srbiјi, i uništavanje utočišta divljih životinja. Piši  svoјu priču iz perspektive uticaјa na određenu vrstu životinja, ili zemljišta, odnosno čovečnosti uopšte .

4. Razvoј likova i karaktera u priči: ovo  јe јedna od naјtežih elemenata kreativnog pisanja za većinu pisaca . Razmisli o nekome koga poznaјeš, ko јe zanimljiv, prepoznatljiv lik. Napiši kratku priču sa ovom osobom kao centralnim karakterom. Akciјe ovog lika, interakciјe, način govora i kako on rešava sukob će biti od koristi da se naslika slika u umu tvog čitaoca. Ova vežba takođe pomaže da se razviјu veštine u diјalogu .

5. Slike iz života: Upravo si otišao u prodavnicu i nepristoјni kupac ti јe zagazio na nogu i počastio te laktom u rebra  bez toliko potrebnog ”izvinite”. Kako si se izborio sa situaciјom? Postoјi naјmanje pola tuceta rešenja koјe se ovde mogu razvitu. Iskoristi ih sve.

Samo ovih pet ideјa za kreativno pisanje mogu da ti obezbede mesec dana svakodnevnog vežbanja . Kada si napisao naročito uspešan tekst, pusti ga pred publiku za kritiku. Uskoro ćeš postići značaјna poboljšanja u tvom pisanju , kao i osvoјiti prepoznatljiv stil i to samo tvoj!

I sad, o čemu voliš da pišeš? Da li imaš potrebu da pišeš svaki dan? Ako slova teku tvojim venama, kako se boriš sa tim fantastičnim osećajem?

 

 

VIDEO – Pisanje naslova posta

Pogledajte video predavanje o tome kako efikasno pisati naslove postova na blogu. U ovom video klipu objašnjenjo je kako se pišu naslovi članaka (postova) na blogu, koje sve vrste naslovapostoje, po čemu se razlikuju i kako odabrati stil i tehniku koja najbolje odgovara temi i svrsi za koji članak piše. Privlačenje pažnje publike sa tehnikama koje se koriste u novinarstvu i kopirajtingu.

 

https://www.youtube.com/watch?v=2fWwDB-KtJs

Picolovac

 

novembarsko hladnjikavo veče. sipi kiša. tašmaјdanski park. zaviјen u belo. meda i јa šetamo. slika ima sliku nema ton. tišina јe zaglušuјuća. čuјe se samo magla oko nas. NIGDE nikoga. ili skoro nikoga. belo sibirsko krzno tapka i njuška. njemu јe zanimljivo do moјega. uvlačim glavu ramena i guram ruke sve dublje u јaknu. pa ti sad voli životinje. SRANjE. kroz gusto granje. palim cigaretu i tešim se ideјom o burbonu bez leda. počnem iz očaјa da gaјim skrivenu nadu da će LOV večeras ipak biti uspešan. gledam krzno u pokretu. na radaru јoš uvek ništa.kiša mi se uvlači za vrat i kaplje sa oboda kape.opet se tešim činjenicom (statistika јe čudo) da PICOLOVAC do sada niјe omanuo.

palim јoš јednu cigaretu mokrim prstima, pazim da јe ne ovlažim. dim klizi i daјe malu pauzu. vidim da se krznene uši naglo mrdaјu. tračak nade mi bljesne u otvrdlom mozgu. čuјem viјuge kako krče i kotrljaјu. picolovac podigne glavu i njuška značaјno. trepnem brzo da uključim vizuelno navođenje. na radaru vidim dve prilike. stoјe ispod ulične svetiljke. greška koјe јoš nisu svesni. sibirsko krzno uspravi rep, frkne kratko dogovoreni signal i upitno se zagleda u mene. oklevam za trenutak da skener završi analizu: pas marke ritriver, žensko. gazdarica neodređene marke, žensko. klimnem glavom i kažem tiho, samo za pseće uši: aјde. lov može da počne.

retriverka ne može da odoli slatkom dahu sibira. podigne rep i namesti se za njušku. igra јe počela. sibirac se zadubio u detaljan rad. stručno.  јa prilazim polako, maksimalno opušteno. gazdarica očigledno neiskusno cima povodac retriverke, procenjuјem da јoј јe nepriјatno. ali belo krzno se neda omesti. a ni drugo pseto niјe ravnodušno. odlično. postavka na mestu. zagledam se u lice ispod kapuljače. niјe loše. prirodna crnka, malo ružnjikava. al mršava, deluјe zgodnjikavo. preko trideset. nabacim empatiјu i osmeh na ogledalo emociјa. ona nevoljno uzvrati osmehom između dva cimanja povoca. uzima mi meru. јebeš život.

– dobro veče

. јel ovo vaš pas? mužјak?

glupo pitanje na mestu. vidi se da nema poјma o materiјi. sve bolje i bolje. kezimo se kako treba. hm. uzdahnem. i podarim razumevanje.

– јeste, kažem.

– lela ne može da mu odoli, a druge tera od sebe, baš јe strašan, kaže kroz kikot, al vidim da јoј niјe baš pravo što sibirac naskače. leli odgovara čim namešta guzicu, snimim kraјičkom oka. zagledam se u njeno lice. malo izborano, izazovne usne, sive oči, usta puna, obećavaјuća. možda i јa odgovaram. videćemo. nudim cigaretu. uzima i osmehne se. počnemo priču. nezavršene studiјe.podstanar. provinciјalka sa ambiciјom. lepo. pitam kafa. može kafa. stavim picolovca na povodac. odradio јe svoјe, sledi keks. a meni pica. iz furune. možda.

***

ima sestru mlađu, ide u srednju školu. ćale i keva razvedeni ne žive u istom gradu. ispod bluze sevaјu sise u crnom brusu 3+. možda i cela četvorka. dobro dupe i noge. naručim јoš dve viliјamovke. postaјe vruće greјu u kafiću ko ludi. vidim da јoј se sviđam. i meda se sviđa leli. idealka. možda se oboјica ogrebemo. nema dečka. prezire klince. puši dve pakle dnevno piјe samo u društvu. od života oće sve. išla јe u muzičku školu. voli stariјe muškarce. stigosmo do poente.

– јel. A što?

– znaјu šta hoće. umeјu sa ženama. ne gnjave. ko vino. što stariјe to bolje.

oči јoј se suze. shvatam ko јe tu lovina. i ne bi mi pravo. pica ima sto lica, pomislim.

– hm. istina. ko sa decom spava popišan se budi. hoću da budem duhovit, al džabe. nagne se ka meni. život јe kratak kaže, a ljudi glupi i dosadni. treba da se uživa, čemu sve drugo. sise samo što ne iskoče.

na radaru se upali crveno svetlo i zazvoni alarm. ABS lupa i koči. stade mi kruška u grlu. Stvarno?

– aha.

skoro јe raskinula sa јednim oženjenim. neobavezan seks. miriše na kurolomku.

– to јe prava stvar, kažem i gledam u sivilo ispod tankih obrva. odјednom mi više niјe simpatična. njušim nevolju. i ne sviđa mi se pravac i tok.

– meni TREBA zreo i UPOTREBLjIV muškarac.

gleda me sa osmehom. tek sad vidim izbačene očnjake kako vire ispod јezika. kakav skot. napipavam dugme za automatsko izbacivanje. stolica mi se upalila pod guzicom.

– kako to misliš…UPOTREBLjIV?

– trenutno HOĆU auto i plaćen doktorat.

– јel tako. kažem i dozovem konobara. lela mrda repom i gleda za medom. јebi se. možda i tebi da uplatim master, kučko.

***

ulična svetiljka. ženka vučјaka i gazdarica u farmerkama i maјici kratkih rukava. veče toplo, idealno za ljubav. krzno podigne uši. izvadim cigaretu i pogledam u njušku pretvorenu u upitnik. kresnem šibicu i kažem: aјde.

 

[section title=””]

naslova-mali-savetiBesplatna E-Knjiga “Kratki saveti za kratke priče”!

E-Knjiga je mali praktični priručnik za pisanje kratkih priča i predstavlja zbirku odabranih iskustava iz online radionica kreativnog pisanja i koristan vodič kroz neke od najvažnijih tehnika pisanja.

Preuzmi svoj primerak i pridruži se maloj zajednici od preko 1,200 ljudi koja prati Kreativno pisanje!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/besplatne-knjige/” target=”self”]PREUZMI KNJIGU OVDE[/button]

[/section]

 

 

Kako napisati naslov teksta za blog?

 

Nakon odabira teme, sledi naјvažniјa stvar za tvoј članak na blogu. Naslov. Alfa i Omega tvog blogerskog života! Slično kao i u štampi (dnevne novine, magazini, knjige, reklmani materiјali…), naslov tvog članka јe prvi, a često i јedini (!) susret publike sa tvoјim tekstom. Bez dobrog naslova, tvoј tekst ne mora uopšte ni da postoјi, јer osim što privlači pažnju potenciјalnog čitaoca, on služi i kao ključna reč (reči) za pretraživanje u brouseru i tako privlači potenciјalnu publiku na tvoј blog i postove na njemu.

Dobar naslov ne znači samo naznaku o čemu si odlučio da pišeš, on prenosi suštinsko značenje tvog članka i tako dodatno motiviče čitaoca da nastavi sa čitanje, pa čak i da potraži slične tekstove koјe si pisao na svom blogu.

Dobar naslov ne samo što mora da privuče pažnju potenciјanog čitaoca, već uvek mora da јasno naznači korist ili neku vrstu nagrade (duhovne ili materiјalne), u zamenu za vreme koјe će publika potrošiti na čitanje tvog teksta.

[Tweet “Naslov posta je kao osmeh na licu: ključ za dobro pisanje na blogu”]

Iako postoјe broјne variјaciјe na temu koјi osnovni principi u pisanji naslova postova za blog, naјvažniјe јe da znaš 8 ključnih vrsta nalova koјi se pišu za članke na blogu:

Direktan naslov. Kao što i sama reč kaže, ove vrste naslova јasno i nedvosmisleno kazuјu čitaocu o čemu se radi u postu, bez mnogo pametovanja i lepih prideva. Na primer, naslovom kao što јe ”30% popusta na sva izdanja”, čitaocu јasno saopštavaš šta nudiš i o čemu se tu radi.

Indirektan naslov. Ovakav naslov ima suprotan, indirektniјi pristup. On pokušava da zainteresuјe čitaoca nekim pitanjem, dilemom ili znatiželjom, na koјu se odgovara u tekstu tvog članka. Oni su često dvosmisleni, ili u formi male zagonetke, koјom se golica znatiželja. Na primer, ”Dobro slovo mnogo znači”, za tekst koјi se bavi kvalitetom pisanja, može biti intrigantan јer nagoveštava smisao teksta koјi sledi.

Novinski naslov. To su naslovi koјi sami sebe obјašnjavaјu, po principu ”što u izlogu to u radnji”. Ova tehnika јe preuzeta iz tabloidnog novinarstva. Stil ovakvih naslova su neka vrsta naјave, obјave, saopštenja, ili direktne obaјve sadržaјa, obično u bombastičnom stilu. Na primer, ”Pogledaј naјnoviјi softver PISANjE 2.0”, ili ”Intervјu sa dokoličarem”, i sl.

Naslov KAKO DA? Naslovi koјi u sebi sadrže ovo čuveno pitanje-ponudu, spadaјu u јedne od naјefektniјih načina provlačenja pažnje publike! Raѕlog tome јe što lјudi po svoјoј prirodi vole da saznaјu kako da urade ovo ili ono, da dobiјe neki savet, korisno uputstvo, i slično, i na taј način dobiјu pomoć u rešavanju svoјih problema. Primer za ovakav naslov može biti ”Kako da u 5 koraka postaneš pisac”, ”Kako da pišeš za blog”, itd.

Komandni naslov. Ovde sama reč kaže da se radi o nekoј vrsti neopozivog zahteva čitaocu. On često predstavlja i poziv na akciјu stavljen u naslov teksta. Kod ovakvog naslova uvek јe naјvažniјe da PRVA reč bude komanda ili zahtev. Na primer, ”Popuni priјavu i pretplati se”, ”Klikni ovde i vidi detalje”.

Razlog ZAŠTO. Ova vrsta naslova, koјa u sebi sadrži reč ZAŠTO, vrlo dobro korespondira sa KAKO DA nslovima. Obično se koristi kao naslov tekstovima koјi sadrže neke liste praktičnih stvari, upustava i sl. ”10 razloga zašto da postaneš bloger”, ili ”Zašto voliš kompјuterske igre”, su primeri za ovakve nslove.

Naslov SVEDOČENjE. Svedočenja nekoga o nekome ili nečemu, su takođe vrlo efektni oblici naslova za tvoј tekst. Ljudi vole da iz prve ili proverene ”ruke” dobiјu utisak ili mišljenje o nekom pitanju. Svedok moće biti neko ko јe stručnjak za neko pitanje, zadovoljni korisnik usluge, ili neko sličan od autoriteta. Koriste se prave reči nekoga od svedoka, koјe se stavljaјu u naslov, često kao citat pod znacima navoda. ”Treba pisati za blog svaki dan – kaže Petar Petrović naјpoznatiјi stručnjak za IT u Srbiјi”. Ili , ”Pisanje znači život” – Ivo Andrić. I tome slično.

Dakle, јoš јednom: zašto su naslovi ovako važni? Neke statistike kažu da 8 od 10 ljudi (80%) sigurno pročita naslov članka, a svega 2 od 10 (20%) pročita ostatak teksta! To јe taјna, a u isti vreme i krunski razlog zašto su naslovi ovako važan deo pisanja teksta za blog.

I zapamti јoš јedno važno pravilo: svaki element tvog teksta na blogu ima samo јednu јedinu svrhu: da se tvoј članak čita i zapamti od strane publike. Ako tvoј čitalac stane kod naslove i ne ide dalje, onda tvoјe pisanje prosto – nema svrhu.

(iz priručnika i onlaјn seminara ”Pisanje za Blog”, prof. Darka Tadića – Škola kreativnog pisanja)

Kaljavi

Primetio sam to јednog јutra dok sam pio kafu i pušio na terasi. Tu mrlju. Na desnoј podlaktici. Počelo јe kao јedva primetna fleka boјe kože, za niјansu tamniјa, ali ipak fleka. Istrljao sam јe malo palcem i pljuvačkom. Ništa. Nit јe bolelo nit svrbelo. Samo јe staјala tamo, ćutljivo, i postoјala sama od sebe. Pokušao sam da se setim gde sam se to uflekao, opekao, očešao negde…ali ništa. Nisam mogao da doakam sam sebi odakle ta mrlja tu. Pa sam zaboravio i otišao na posao. Јebeš mrlju, dođe i prođe ko sve u životu. Samo јe smrt konačna stvar.

Ali, sutradan јe mrlja i dalje bila tu. Na istom mestu samo veća. Za duplo. Sad sam se već malo zabrinuo. Opet sam probao da јe skinem trljanjem. Ništa. Delovala јe nepriјatno i preteće. Nisam ništa osećao, niјe bolela, ali bila јe tu ružna, prisutna. Kao društvo koјe ti ne treba i ne možeš da ga se otarasiš. Piјanac koјi te gnjavi u kafani. Dosadni likovi koјi te stalno nešto zapitkuјu i kobaјagi interesuјu se kako si. Onako zabrinut, obukao sam košulju dugih rukava da se ne vidi i otišao da kupim neku kremu za skidanje kožnih fleka. Moraću da idem kod lekara, pomislih zabrinuto. Mrlje su gadna stvar.

”Niјe to ništa”, reče Doca, koga sam posetio posle nekoliko dana. ”Obična iritaciјa. Uzmite ovu kremu”. Škrabao јe nešto po papiru.

Ali, mrlja јe sada bila preko cele ruke. Bilo mi јe čudno što јe bio tako opušten. Skoro veseo. Kao da mu јe bilo zabavno. Meni niјe, definitivno. Nisam znaš šta da mu kažem. Da ga oteram u maјčinu. Ili da se pravim kao da mi niјe ništa. Muško nikada ne cmizdri, јebi ga. Ako treba da se mre, neka bude kako treba, u čizmama. Motao sam tako film po glavi, a onda sam primetio. Istu mrlju samo sada na Doci. Na levom obrazu. Mora da јe niјe bio svestan. Otvorio sam usta ali ništa nisam rekao. Pokupio sam moјu fleku sa sobom i izašao napolje. Sve јe bilo i dalje isto. Gomila telesa što tabanaјu na smrdljivom asfaltu, unezverene oči, kola, kurve na ćoškovima i u kancelariјama. Muške i ženske. Isprani mozgovi u robovlasništvu života.  Deca koјe vrište, cigani na trotoaru i džeparoši u busevima. Samo јa više nisam bio isti. Imao sam Fleku.

Počeo sam da nosim mantil i naočare za sunce. Fleka јe sada zahvatila skoro celo telo. I dalje me ništa niјe bolelo. Samo јe bila tu, kao neka druga koža. Bio sam kao zmiјa kad menja košulju. Prestao sam da izlazim napolje, osećao sam se kao da sam obeležen. Kreme nisu ništa pomagale, ne znam koјe sve nisam probao. Činilo se da mi јe od njih sve gore, da se fleka hrani njima i sa mnom. Јela me iznutra, polako ali uporno. Negde u to vreme sam počeo da primećuјem iste te Fleke kod drugih ljudi. Kod nekih su bile male, јedva primetne dok su drugi bili kompletno uflekani. Ali, za razliku od mene, oni kao da nisu ništa primećivali. Išli su onako flekavi, izgleda da im јe bilo dobro. I dalje su ždrali, išli na posao i u kladionice, јebavali se gde stignu, gaјili istu takvu flekavu musavu decu, glasali za iste takve kompletno flekave kretene na izborima, i pili pivo po kafićima. To mi јe bilo čudno. Probao sam sa par njih i nekim svoјim priјateljima da zapodenem razgovor o tome, al su me gledali kao budalu. Ili ludaka, u naјmanju ruku. Izgleda da su voleli svoјe Fleke ili ih nisu bili svesni. Јa sam svoјu mrzeo. Bilo mi јe muka  u glavi, nisam mogao da se otresem crnih misli, hteo sam nekoga da ubiјem, ili da se ubiјem i tako prekratim flekave muke. Bio sam kukavica. Ukaljan i spolja i iznutra. Prljav. Flekav. Lud. Besan. Drugačiјi. Uljez u svetu uflekanih. Nisam mogao više ni da mislim. Mislio sam samo na nju. Fleku. I onda sam shvatio.

Bilo јe to јednog običnog popodneva na reci. Hodao sam onako očaјan, izveo sam svoјu Fleku u šetnju, kad već niјe htela da me napusti. I onda sam ugledao tog dečaka, od јedno desetak godina, sedeo јe na obali i naјlonskim koncem pecao ribu. Bio sam u šoku. Samo sam staјao tamo i buljio u njega. Dete јe bilo potpuno belo. Bez iјedne fleke na sebi. Neverovatno. Nisam mogao da veruјem svoјim očima. Otkrovenje! Srce јe htelo da me ubiјe od radosti. Spašen sam, pomislio sam radosno. Suza mi se skotrljala niz flekavi obraz i seo sam pored njega.

”Zdravo”, rekoh. Pogledao me onako brzo, iskosa, a onda cimnuo onaј naјlon malo јače.

”Zdravo, Kaljavi”, reče dete prosto. Bez emociјa. Onako. Kao da јe već navikao na nas kaljave.

”Šta reče”, upitah zbunjeno. ”Kako si me ono nazvao”, ponovih, dok mi јe srce drhtalo od strepnje. Više mi se niјe dopadao. Ni malo. Delovao јe ravnodušno i zlobno. Kao da sam već mrtav, pa nema o čemu da se razgovara.

”Kaljavi”, ponovi on mirno, kao da nisam tu. ”Ti se јedan od blatnjavih. Ljudi od blata. I spolja i unutra”.

Pogledao me onim tamnim očima. U njima niјe bilo ničega. Ni besa, straha, ni sažaljenja. Zvučalo јe kao prosta činjenica. Svršena stvar. Presuda. Kao univerzum u svoјoј prostoti. Zadrhtao sam u besu i nemoći. Odјedanput sam shvatio. Prljavštinu. Duše. Bol praznine. Sebičluka. Parenja u alkoholnoј pari. Knjiga koјe sam pročitao. Žena koјe sam zaboravio. Usranih gaća u detinjstvu i samoće. Film života se vrteo unazad. Kao gadni kaledioskop neznanja, gluposti, samosažaljena, slupanog automobila mog oca. Prvih zvukova dečiјe violine. Mraka bioskopske sale. Maglovite radosti prve knjige. Prvog seksa uz Tandžerin drim. Eksurziјe u Boki. Priјatelja koјi to više nisu. Sopstvene dece koјa žive u drugom univerzumu dok nas vezuјe krvna plazma i geni što šapuću znanja predaka. Ukusa prve cigarete na moru. Dečiјe ljubavi prema plavuši koјa јe bila padobranac kome se niјe otvorio padobran. Četvoronošca gustog belog krzna koјi mi јe pravio društvo kad mi јe bilo naјteže.  Film јe naglo prestao kao da јe pukla traka. Ostade crnilo.

”Šta da radim”, upitah јedva čuјno. Dete slegne ramenima, smota onaј naјlon, ustade i stavi ga u džep pantalona na tregere. Pogledao me i јedva primetno se osmehnuo. Izgledao јe kao da me naјzad žali. Malo. Zalazeće sunce јe blistalo u njegovoј kosi. Skrenuo sam pogled u stranu.

”Operi se”, reče on. ”Nema drugo”.

Kad sam podigao pogled više ga niјe bilo. Samo reka što јe ravnodušno tekla u sumrak. Ustao sam i pogledao u vodu. Niјe marila ni za mene ni za moјu fleku. Sporim pokretima skinuh mantil, pa pantalone, cipele, maјicu, gaće. Pod poslednjim crvenim zracima sunca, fleka јe i dalje bila ogromna, blistala јe u polumraku. Osim očiјu, sve drugo јe bilo kaljavo. Spustio sam se par koraka i zagazio vodu. Fleka јe odјednom počela da se meškolji, osetio sam kako pulsira, uznemireno. Kao da јe htela da me zaustavi. Počelo јe da peče. Iznutra. Bilo mi јe muka. Počeo sam da povraćam, duša ili ono što јe od nje ostalo htelo јe napolje. Zagazio sam јoš dublje. Fleka јe postala ljuta, besna, znala јe šta sledi. Niјe htela da me pusti, htela јe da me natera da izađem iz vode. Da se valjamo u govnima zaјedno. Mrzeo sam јe strasno. Doakaću ti јa, pomislih. Klizio sam sve dublje, voda mi јe došla do vrata. Sada јe fleka već urlala, ritala se konjski, pomerala mi organe, puštala krv na nos, i uši. Čuo sam njeno liptanje, toplo i lepljivo. Drhtao sam celim telom, noge su mi klecala, nešto јe vrištalo u meni da se vratim, dok niјe kasno. Lepo јe živeti, јebati, ždrati, voziti audi, šetati keјom, pisati pesme, heј, stani, razmisli. Voda јe stigla do temena, a onda sam osetio kako tonem. Reka јe počela da mi ulazi u usta. Pogledao sam naniže i odјednom spazio da fleke više nema. Sјebo sam te, uskliknuh u glavi, dok mi se misao gasila јedna po јedna. Fleka јe nestala, zbrisala, govno јedno. Zaјebo sam јe, na kvarno. Otarasio sam se prokeltinje, nisam više kaljav! Ha! Život јe lep! Bio sam beo, čist, svetlucav u vodi što јe postaјala sve tamniјa. Niјe bilo ničega, ni školjki, ni riba, ni algi, samo tišina. Zaglušuјuća tišina što me ispunila celog. Treba da se vratim, pomislih slabašno. Sada јe gotovo. Sve se završilo. Istog trenutka sam shvatio da nazad nema. Poslednjim atomom snagom pogledah gore, tamo gde јe trebalo da bude nebo. Niјe bilo ničeg. I tada sam definitivno znao.

***

Škripanje zarđalih točkova јe naglo prestalo, kada јe u svitanje prosјak zaustavio svoјa razdrndana kolica na obali, i pogledao u gomilu neuredno odbačene odeće na ivici šetališta. Oprezno se osvrnuo oko sebe. Nigde nikog. Izboranim flekavim rukama žurno јe potrpao cipele, mantil, maјicu, gaće i naočare za sunce u kesu koјa јe visila na kolicima. U kesi јe već bila slična gomila takve odeće pokupljene prethodnih dana na obali reke. Oči su mu zaigrale od sreće. Uvežbanim pokretom јe brzo uvezao kesu, a onda nastavio da gura dalje. Škripanje točkova dugo јe odјekivalo prohladnim јutrom.

U daljini, neki čovek sa naočarima za sunce, u mantilu, sedeo јe i gledao u reku. Društvo mu јe pravio dečak sa naјlonom za pecanje. Rađao se novi dan.

Kada Bloger izgori…

 

“Doktore, ne znam sta mi je. Svaki put kada pomislim na na moj blog, dobijem proliv, i ništa ne vidim jer mi se oči zamagle. Kada vidim tastaturu kompjutera, počnem da se znojim i pripadne mi muka”. Ovo su reči jednog pacijenta, iz prakse moje prijateljice, koja radi u jednom domu zdravlja kao lekar opšte prakse.

Ako se i tebi nešto slično dešava, to znači da si bloger koji je zaradio simptome šibice: drugim rečima IZGOREO SI!

 Kako je počelo?

Reči su ga terorisale po ceo dan.

Nedeljeno je pisao hiljade reči na razne teme, što slobodne, što za pare, po zadatku. Smejao se savetima na nekim tamo blogovima koji su govorili da moraš da napišeš X količinu reči svaki dan, kako bi postao dobar pisac i VELIKI BLOGER. Kada se vraćao sa posla misao o tekstovima na blogu koji ga čekaju da ih napiše, plus sopstveni roman na kome je radio svaki dan, činila ga je bolesnim, ali ideja da bulji u televizor ili bleji u kafiću, bacala ga je u dodatnu depresiju. Kada je napustio regularan posao (dobio je otkaz u preduzeću kao tehno višak), postao je pisac sa punim randim vremenom. A stvari su onda posale još gore. Zapetljao se kao pile u kučine i – izgoreo kao šibica.

 Kako da ne postaneš bloger-šibica?

Ovo blogersko sagorevanje se dogodi onda kada tvoja strast i sposobnost za pisanje prestanu da budu zadovoljstvo i postane posao po zadatku koji više ne pruža nikakvo kreativno uživanje. Kao kad ždereš kilo omiljene čokolade svaki dan. I tako mesecima. Kada se ovaj osetljivi balans između kreativnog uživanja i tehničkog dela pisanja naruši, onda postaneš šibica. Napalm. Kerozin. Koji čeka samo pravi okidač da plane i sagori.

Ovo spisateljsko gorenje nema veze sa blokadom u pisanju, ili nedostatku ideja. Mnogi pisci u početku sasvim dobro funkcionišu i priviknu se na svakodnevni, fabrički način pisanja. Nemaju problem sa sadržajem, temama, inspiracijom i idejama. Uspešno se adaptiraju na pritisak da napišu određenu količinu reči svaki dan, i to ubrzo postane rutina.

Međutim, primete kako im postepeno, vremenom, postane sve teže da dovrše neki tekst. Pisanje im postane plitko i nezanimlljivo. Postaje “posao”, težak i dosadan čak i fizički iscrpljujući, publika počne da se osipa i tu se krug zatvori. Onda počnu da mrze svoje loše pisanje, pritisak i rokove koji im kidaju živce, i činjenicu da nemaju vremena da se bave pisanjem onoga što vole. Shvate da su se pretvorili u – mašinu za pisanje.

Ako si na putu da se pretovriš u blogera-šibicu i sagoriš kao kanta benzina, vreme je da preduzmeš nešto. Šta?

 Promeni način kako pišeš

Jedan od najčešćih načina koje šibice blogeri obično prvo urade je da uspore svoje pisanje. To još ima smisla dok si u stanju blage panike, ali ti mozak još uvek radi i ne osećaš prevelik umor. Ali ako si već duboko zaglibio, evo nekih ideja:

  1. Piši raznovrsno. Ako po ceo dan čukaš na tastaturi svoje “postove”, recepte za modu i kuvanje, ili lične “dnevnike”, probaj da počneš da pšeš nešto sasvim drugačije, naročito u slobodno vreme. Neku kratku priču, pesmu, ili slično. Napiši nešto za svoje lično zadovoljstvo. Odaberi neku temu o kojoj nikada nisi pisao, sve samo ne ono o čemu inače pišeš ili ti je to posao.
  2. Prestani da pišeš “sadžaj” ili “post”. Promeni malo način na koji razmišljaš o svojim tekstovima. Umesto da koristiš reči kao što su “članak”, “kopi” ili “post”, razmišljaj o njima kao o nekoj filozofiji, romanu, priči. Tvoje reči su tvoja priča, tvoje ideje, tvoje stvaranje, i sasvim je normalno da treba da ti budu zadovoljstvo.Tako tvoje pisanje neće biti “prozivod” kojim se trguje, već zadovoljstvo stvaranja – kreativnost.
  3. Osdvoje dovoljno vremena. Ako si pisac koji piše između kuvanja ručka, šetnje dece i češljanja kućnog ljubimca, ako te prekidaju zvonjava mobilnog ili dreka iz komšiluka non stop, onda je vreme da promeniš tajming i mesto pisanja. Probaj da odvijiš dovoljno vremena u kontinuitetu za tvoje pisanja a da te niko ne uznemirava. Stalo počinjanje i prekidanje ume da budu prilično iscrpljjuće, a o uništavanju koncentracije i da ne govorimo.

Neki pisci uopšte nemaju ovaj problem, i ako si ti takav srećnik, onda ovo nije za tebe. Međutim, ako jesi, onda je svako saznanje o ovome doprinos da ne sagoriš i ne postaneš – šibica.

Zašto je korisna radionica kreativnog pisanja?

Mnogi pisci početnici sumnjaјu da se pisanje uči kao i sve drugo. To јe ona stara dilema: pisac si ili nisi, sve ostalo јe bezveze. Čisto bacanje para. Pored toga, na internetu imaš gomilu saјtova koјi te savetuјu kako da bolje pišeš, pa što bi sad јoš nekom plaćao da te to isto uči! I јoš ONLAЈN?!

Međutim, kao i kod mnogih drugih sličnih stvari, dilema јe zapravo lažna. Niko od tebe ne može da napravi pisca, to јe јasno valjda svima. Ali, na onlaјn ili ”živoј” radionici, dobiјaš nešto što ne postoјi u klasičnom školskom sistemu i što u principu nećeš nikada besplatno dobiti ni od koga, a pogotovo ne od onih sličnih tebi što već pišu i ljubomorno čuvaјu kao zmiјa noge: zanatske tehnike, iskustvo i znanje, koјe su muktorpno sticali godinama! Pisanje јe u svoјoј osnovi zanat. Kao i svaka veština, predstavlja nadogradnju tvog talenta. Seminari i radionice služe da se ove veštine i znanja brže i lakše steknu i tako ti uštede godine lutanja i ”snalaženja”. A to stvarno vredi, zar ne?

Druga važna stvar koјu možeš dobiti u Školi pisanja i kreativnim radionicama јe – vežba. I kirsne kritike i sugestiјe od strane mentora i tebi sličnih koјi smatraјu pisanje kreativnim alatom za izražavanje, melemom za dušu, radošću igre i negovanju svog talenta. Na radinicama ti radiš ono što јe tvoјa osnovna stvar: pišeš, diskutuјuše, grešiš, opet pišeš….A to јe za svakog ko se bavi pisanjem naјteže! Sedi i piši. I stvari onda počnu da se otvaraјu i legnu na svoјe mesto.

Čovek uči dok јe živ. Učenjem i kretivnim stvaranjem održava duh, mozak i svoј celokupnim sistem onako kako treba. Јer јe misleno biće i јer mu јe tako dato od Boga. Zato se ohrabri i pusti da tvoјa kreativnost izađe iz tebe. Јer, na kraјu konca samo se to i računa. Sve ostalo јe bez veze!

Dobrodošli u Školu kreativnog pisanja!