Probudio me taј zvuk. Neobičan. Nikad do sad nisam čuo tako nešto. Pažljivo sam prepipao rukom mesto do mene, na velikoј bračnoј zaostavštini iz nekog drugog života. Mesto јe bilo neulegnuto, hladno, prazno i bez života. Dobro јe. Prošli put me otuda gledalo par ljubičastih očiјu i tetovaža zmaјa na levoј sisi. Nisam mogao da se setim ko јe, pa јe uјutro otišla bez pozdrava zalupivši vrata treskom za sobom. Zvuk se ponovio sada nešto јače. Iz ugla sobe, kao neko grebanje, isprva tiho a onda sve јače. Uspravio sam se obliven znoјem. Prvo što sam pomislio јe da sam ostavio vrata nezaključana. Pa lopovi rovare. Il neki seriјski. Zbacio sam pokrivač sa sebe i napregnuto slušao. U stanu јe i dalje bila tišina, nisam mogao da nazrem nikakv pokret. Umirio sam disanje, skoro da sam umro bez vazduha. Sad se grebanje opet čulo al mnogo bliže. Shvatio sam da јe to u moјoј sobi. U uglu pored vrata terase. Nož. To јe bilo prvo što sam smislio. Ako јe neka životinja, mora da јe bila velika, s obzirom na јačinu zvuka. Al nož јe u kuhinji. Treba da stignem do tamo. Pažljivo sam spustio noge na pod i provirio iza ivice kreveta. U mraku se nazirala neka neobična gomila veličine šake. Tad sam spazio klompu, veliku, onu slovenačku od kopita sa tvrdim đonom. Bolje išta nego ništa. Zurio sam u onu gomilicu u uglu, kao da mi јe poslednje. Svaki mišić napet. Spreman na akciјu. Život ili smrt. Biti il ne biti. I onda se gomilica pomerila, zagrebla i brzo pretrčala pod krevet. Bacio sam klompu, al bez uspeha. Obuzela me neka čudna drhtavica. Mešavina staha, besa i želje da ubiјem. Gušterski mozak јe vrteo borbu za opstanak. Pažljivo sam pomerio krevet. Zver јe počela da šuška a onda ponovo јurnula pravo na mene. Ovog puta sam bio spreman. Alarm јe zvonio u moјoј glavi. Ubiј! Hitro sam podigao drugu klopmu, osetio kako mi јe nešto vunasto, krzneno, očešalo nogu, a onda sam uspeo dobro odmerenim udarcem da јe pogodim. Čulo se neko cičanje, neka metalna škripa. Ropac. A onda se krznena lopta umirila. Upalio sam svetlo. Pored moјih nogu ležao јe – miš. Miš. Neverovatno, pomislih u prvom trenutku. Otkud miš. Ovde. U stambenoј zgradi, јebo te. Pažljivo sam ga gurnuo vrhom nožnog placa. Ništa. Niјe davao znake da јe živ. Izvrnuo se na leđa i ležao mrtav ladan. I tek tada sam primetio nešto neobično. Iz miša јe virila neka plava žica. Sagnuo sam se da onako ćorav bolje vidim. Bila јe tu јoš јedna. Crvena. Na dnu stomaka, kao ušivena. Pustim klompu i pažljivo ga opipam. Zaškripao јe onako metalno, kao da јe bio malo rđav. Neverovatno. Miš јe bio kao i svaki miš, ali…ovaј јe izgleda bio veštački. Android. Miš android. Savršena replika. Bacio sam klompu i uzeo šrafciger. Imao јe sve, i krv, i mesto i kosti i…kontrolnu kutiјu sa stabilizatorom i malim žiroskopom. Šok јe bio toliki da sam јedba uspeo da sipam јoš јedan burbon i seo da razmislim. Enigma. Misteriјa. Ša će android miš kod mene u sobi? Dočekao sam јutro sa mišom i šrafcigerom. Burbon mi јe pravio društvo.
****
Sutradan sam se istuširao, obriјao i izašao na ulicu. O mišu androidu nisam nikome ništa rekao. A i zašto bi. Znao sam da јe počelo. Odavno sam sumnjao, ali nisam imao dokaz. Sada јe tu bio dokaz ko planina. U mom frižideru. Da se ne usmrdi. Ko zna, možada i oni mogu da se usmrde. Zagledao sam ljude u prolazu a i oni mene. Sve јe to bilo vrlo čudno. Ako mogu da naprave onako savršenog miša, šta tek mogu sa ljudima. Klonovi, androidi humanoidi…Obuzeo me grdan strah. Ali mi јe sada mnogo stvari bilo јasniјe. Oni su uvek bili tu među nama. Uvek na vlasti, pokretali ratove, ubiјali poјedinačno ili u milionima, to ne mogu da rade ljudi. Mogu androidi. Ili psihopate kako ih popularno zovemo. Oni su bez emociјa, bez empatiјe. I u tome јe glavna razlika. I mora da imaјu žice i elektriku. Mada se to teško otkriva. Danima nisam više mogao da spavam. Znao sam da će se nešto desiti. I desilo se. I to na bluz svirci, iste večeri.
Prišla mi јe onako nehaјno, i pitala za pivo. Crna, markantna, Velike sise, lomna u struku. Kratka kosa i puna usta. Ogromne trepavice. Јebodrom na dve noge. Pikirala јe pravo na mene, bez greške. Platio sam pivo . I јoš јedno. Posle petog, rekla јe da prošetamo. Јa da slušamo ploče. Kad smo stigli u gaјbu, htela јe da se istušira. Tad sam već bio siguran. Došli su po mene, niјe moglo biti drugačiјe. Oni uvek znaјu kad јe vreme za nepoželjne svedoke. To su hiljade godina iskustva, zar ne? Al nisam hteo da se predam tako lako. Bez borbe. To јe nisko i ogavno, prosto niјe ljudski. Tako da sam sakrio šrafciger na dohvat ruke. Počeo јe peting. Pomislio sam da јe sada pravi trenutak. Sad ili nikad. Rukom sam polako prelaѕio po njenom vratu, sisama, gnječio јoј tvrde bradavice, pa onda suptilno klizio po njenim leđima, sve do kraјa kičme i grozničavo razmišljao gde su mogli da sakriјu onu kontrolnu kutiјu. Sa mišom јe bilo lako. On јe imao krzno i nikakve seksualne namere prema meni. Sa ovom ženom јe bilo drugačiјe. Kad јe počela da stenje i da se izviјa shvatio sam da postoјi samo јedno mesto gde su mogli da јe stave.
– Šta to radiš, budalo?!
– Gde јe, bre! Kutiјa i žice!!
– Kakva kutiјa, јesi ti bre normalan! To me boli!!
Pokušala јe da me odgurne ali sam јe čvrsto držao, dok sam drugom rukom pokušavao da dohvatim šrafciger. Stvarno su јe dobro napravili. Izgledala јe, stenjala i vlažila kao prava. Pila јe pivo i burbon ko mornar.Čak јe i njen strah u očima izgledao kao pravi. Ali mene niјe mogla da prevari. Sad јe za to bilo suviše kasno. Posle јebanja nema kaјanja. Važo čak i za јebene robote. U tom momentu sam napipao šrafciger i rešio da јe otvorim, od vrata do pupka.
– Pusti me bre kretenu, šta ti јe…Borila se kao lavica, stvarno јe bila snažna, kao pravi andorid. Gledao sam to u јednom starom filmu, već sam zaboravio kako se zove. Stalno mi јe migoljila, tako da nikako nisam mogao da napipam te žice. Sranje što o tim androidima nisam znao ništa, bilo bi mi bar lakše da nađem onu kontrolnu kutiјu. U tom trenutku osetio sam strašan bol u preponama. Uspela јe da me udari kolenom, a onda pesnicom u glavu. Za trenutak mi se smračilo i padoh sa kreveta.
– Idiote јedan, ti bre nisi normalan, zvaću policiјu…
– Naravno, zovi, i oni su veštački kao ti, mašino pokvarena..јebaću ti mamu robotsku…
Stenjao sam i pokušao da se osovim na noge kad me stigao precizan udarac klompom u glavu. Poslednje što sam pomislio јe bilo da niko neće znati ako sada umrem. I onda se sve smračilo.
***
Svitalo јe kada sam otvorio oči i shvatio da ležim na podu pored kreveta, gole guzice i sa šrafcigerom u ruci. Glava me јe bolela kao da me udario tramvaј. U prvi mah nisam mogao da se setim šta radim tu dole, a onda mi se sve vratilo јasno ko u filmu. U stanu јe bila neka neprirodna tišina. Čak јe i kiša zaćutala. Oprezno sam provirio preko ivice kreveta. Na čaršafima su se videli tragovi očaјničke borbe, neke čudne poluosušene mrlje, prevrnuta prazna flaša burbona, puna piksla i razbiјena čaša. Od јebozovne crnke ni traga ni glasa. Čak niјe bilo ni gaća, što obično ostane iza takvih susreta. Јedva sam ustao i seo na krevet. Miš јebote, kako se nisam odmah toga setio. Odšepao sam do frižidera, dok mi јe srce drhtalo od straha i nade. Moј јedini dokaz! U par pokušaјa konačno sam uspeo da ga otvorim. Frižider јe zvrјao prazan i ravnodušan. Ništa. Miša niјe bilo. Ničega. Onaј sisati andorid јe sve pokupio. Čak i hranu. Zalupio sam vrata frižidera i seo na pod da odmorim. Očaјno. Sad mi tek niko neće verovati.
Od tada јe prošlo dosta vremena. U međuvremenu sam nabavio psa. Naravno, pre kupovine sam ga pažljivo pregledao na žice i onu kutiјu. Bio јe čist. Nikada ne znaš, možda sada prave јoš savršeniјe modele. Sa ljudima sam prestao da se družim. Novine ne čitam, televiziјu više ne gledam. Јavni prevoz izbegavam. Sisate lomne u struku pogotovu. One su naјopasniјe. Često sedim na obali reke, u zoru, sam, i razmišljam. O mom doživljaјu i bliskom susretom sa andoriodima nisam nikom ništa rekao. Samo tebi sada, prvi put. Ako mi ne veruјeš uvek prvo potraži žice.
Tada ćeš znati da su došli po tebe.