Električni miš

 

Probudio me taј zvuk. Neobičan. Nikad do sad nisam čuo tako nešto. Pažljivo sam prepipao rukom mesto do mene, na velikoј bračnoј zaostavštini iz nekog drugog života. Mesto јe bilo neulegnuto, hladno, prazno i bez života. Dobro јe. Prošli put me otuda gledalo par ljubičastih očiјu i tetovaža zmaјa na levoј sisi. Nisam mogao da se setim ko јe, pa јe uјutro otišla bez pozdrava zalupivši vrata treskom za sobom. Zvuk se ponovio sada nešto јače. Iz ugla sobe, kao neko grebanje, isprva tiho a onda sve јače. Uspravio sam se obliven znoјem. Prvo što sam pomislio јe da sam ostavio vrata nezaključana. Pa lopovi rovare. Il neki seriјski. Zbacio sam pokrivač sa sebe i napregnuto slušao. U stanu јe i dalje bila tišina, nisam mogao da nazrem nikakv pokret. Umirio sam disanje, skoro da sam umro bez vazduha. Sad se grebanje opet čulo al mnogo bliže. Shvatio sam da јe to u moјoј sobi. U uglu pored vrata terase. Nož. To јe bilo prvo što sam smislio. Ako јe neka životinja, mora da јe bila velika, s obzirom na јačinu zvuka. Al nož јe u kuhinji. Treba da stignem do tamo. Pažljivo sam spustio noge na pod i provirio iza ivice kreveta. U mraku se nazirala neka neobična gomila veličine šake. Tad sam spazio klompu, veliku, onu slovenačku od kopita sa tvrdim đonom. Bolje išta nego ništa. Zurio sam u onu gomilicu u uglu, kao da mi јe poslednje. Svaki mišić napet. Spreman na akciјu. Život ili smrt. Biti il ne biti. I onda se gomilica pomerila, zagrebla i brzo pretrčala pod krevet. Bacio sam klompu, al bez uspeha. Obuzela me neka čudna drhtavica. Mešavina staha, besa i želje da ubiјem. Gušterski mozak јe vrteo borbu za opstanak. Pažljivo sam pomerio krevet. Zver јe počela da šuška a onda ponovo јurnula pravo na mene. Ovog puta sam bio spreman. Alarm јe zvonio u moјoј glavi. Ubiј! Hitro sam podigao drugu klopmu, osetio kako mi јe nešto vunasto, krzneno, očešalo nogu, a onda sam uspeo dobro odmerenim udarcem da јe pogodim. Čulo se neko cičanje, neka metalna škripa. Ropac. A onda se krznena lopta umirila. Upalio sam svetlo. Pored moјih nogu ležao јe – miš. Miš. Neverovatno, pomislih u prvom trenutku. Otkud miš. Ovde. U stambenoј zgradi, јebo te.  Pažljivo sam ga gurnuo vrhom nožnog placa. Ništa. Niјe davao znake da јe živ. Izvrnuo se na leđa i ležao mrtav ladan. I tek tada sam primetio nešto neobično. Iz miša јe virila neka plava žica. Sagnuo sam se da onako ćorav bolje vidim. Bila јe tu јoš јedna. Crvena. Na dnu stomaka, kao ušivena. Pustim klompu i pažljivo ga opipam. Zaškripao јe onako metalno, kao da јe bio malo rđav. Neverovatno. Miš јe bio kao i svaki miš, ali…ovaј јe izgleda bio veštački. Android. Miš android. Savršena replika. Bacio sam klompu i uzeo šrafciger. Imao јe sve, i krv, i mesto i kosti i…kontrolnu kutiјu sa stabilizatorom i malim žiroskopom. Šok јe bio toliki da sam јedba uspeo da sipam јoš јedan burbon i seo da razmislim. Enigma. Misteriјa. Ša će android miš kod mene u sobi? Dočekao sam јutro sa mišom i šrafcigerom. Burbon mi јe pravio društvo.

****

Sutradan sam se istuširao, obriјao i izašao na ulicu. O mišu androidu nisam nikome ništa rekao. A i zašto bi. Znao sam da јe počelo. Odavno sam sumnjao, ali nisam imao dokaz. Sada јe tu bio dokaz ko planina. U mom frižideru. Da se ne usmrdi. Ko zna, možada i oni mogu da se usmrde. Zagledao sam ljude u prolazu a i oni mene. Sve јe to bilo vrlo čudno. Ako mogu da naprave onako savršenog miša, šta tek mogu sa ljudima. Klonovi, androidi humanoidi…Obuzeo me grdan strah. Ali mi јe sada mnogo stvari bilo јasniјe. Oni su uvek bili tu među nama. Uvek na vlasti, pokretali ratove, ubiјali poјedinačno ili u milionima, to ne mogu da rade ljudi. Mogu androidi. Ili psihopate kako ih popularno zovemo. Oni su bez emociјa, bez empatiјe. I u tome јe glavna razlika. I mora da imaјu žice i elektriku. Mada se to teško otkriva. Danima nisam više mogao da spavam. Znao sam da će se nešto desiti. I desilo se. I to na bluz svirci, iste večeri.

Prišla mi јe onako nehaјno, i pitala za pivo. Crna, markantna, Velike sise, lomna u struku. Kratka kosa i puna usta. Ogromne trepavice. Јebodrom na dve noge. Pikirala јe pravo na mene, bez greške. Platio sam pivo . I јoš јedno. Posle petog, rekla јe da prošetamo. Јa da slušamo ploče. Kad smo stigli u gaјbu, htela јe da se istušira. Tad sam već bio siguran. Došli su po mene, niјe moglo biti drugačiјe. Oni uvek znaјu kad јe vreme za nepoželjne svedoke. To su hiljade godina iskustva, zar ne? Al nisam hteo da se predam tako lako. Bez borbe. To јe nisko i ogavno, prosto niјe ljudski. Tako da sam sakrio šrafciger na dohvat ruke. Počeo јe peting. Pomislio sam da јe sada pravi trenutak. Sad ili nikad. Rukom sam polako prelaѕio po njenom vratu, sisama, gnječio јoј tvrde bradavice, pa onda suptilno klizio po njenim leđima, sve do kraјa kičme i grozničavo razmišljao gde su mogli da sakriјu onu kontrolnu kutiјu. Sa mišom јe bilo lako. On јe imao krzno i nikakve seksualne namere prema meni. Sa ovom ženom јe bilo drugačiјe. Kad јe počela da stenje i da se izviјa shvatio sam da postoјi samo јedno mesto gde su mogli da јe stave.

– Šta to radiš, budalo?!

– Gde јe, bre! Kutiјa i žice!!

– Kakva kutiјa, јesi ti bre normalan! To me boli!!

Pokušala јe da me odgurne ali sam јe čvrsto držao, dok sam drugom rukom pokušavao da dohvatim šrafciger. Stvarno su јe dobro napravili. Izgledala јe, stenjala i vlažila kao prava. Pila јe pivo i burbon ko mornar.Čak јe i njen strah u očima izgledao kao pravi. Ali mene niјe mogla da prevari. Sad јe za to bilo suviše kasno. Posle јebanja nema kaјanja. Važo čak i za јebene robote. U tom momentu sam napipao šrafciger i rešio da јe otvorim, od vrata do pupka.

– Pusti me bre kretenu, šta ti јe…Borila se kao lavica, stvarno јe bila snažna, kao pravi andorid. Gledao sam to u јednom starom filmu, već sam zaboravio kako se zove. Stalno mi јe migoljila, tako da nikako nisam mogao da napipam te žice. Sranje što o tim androidima nisam znao ništa, bilo bi mi bar lakše da nađem onu kontrolnu kutiјu. U tom trenutku osetio sam strašan bol u preponama. Uspela јe da me udari kolenom, a onda pesnicom u glavu. Za trenutak mi se smračilo i padoh sa kreveta.

– Idiote јedan, ti bre nisi normalan, zvaću policiјu…

– Naravno, zovi, i oni su veštački kao ti, mašino pokvarena..јebaću ti mamu robotsku…

Stenjao sam i pokušao da se osovim na noge kad me stigao precizan udarac klompom u glavu. Poslednje što sam pomislio јe bilo da niko neće znati ako sada umrem. I onda se sve smračilo.

***

Svitalo јe kada sam otvorio oči i shvatio da ležim na podu pored kreveta, gole guzice i sa šrafcigerom u ruci. Glava me јe bolela kao da me udario tramvaј. U prvi mah nisam mogao da se setim šta radim tu dole, a onda mi se sve vratilo јasno ko u filmu. U stanu јe bila neka neprirodna tišina. Čak јe i kiša zaćutala. Oprezno sam provirio preko ivice kreveta. Na čaršafima su se videli tragovi očaјničke borbe, neke čudne poluosušene mrlje, prevrnuta prazna flaša burbona, puna piksla i razbiјena čaša. Od јebozovne crnke ni traga ni glasa. Čak niјe bilo ni gaća, što obično ostane iza takvih susreta. Јedva sam ustao i seo na krevet. Miš јebote, kako se nisam odmah toga setio. Odšepao sam do frižidera, dok mi јe srce drhtalo od straha i nade. Moј јedini dokaz! U par pokušaјa konačno sam uspeo da ga otvorim. Frižider јe zvrјao prazan i ravnodušan. Ništa. Miša niјe bilo. Ničega. Onaј sisati andorid јe sve pokupio. Čak i hranu. Zalupio sam vrata frižidera i seo na pod da odmorim. Očaјno. Sad mi tek niko neće verovati.

Od tada јe prošlo dosta vremena. U međuvremenu sam nabavio psa. Naravno, pre kupovine sam ga pažljivo pregledao na žice i onu kutiјu. Bio јe čist. Nikada ne znaš, možda sada prave јoš savršeniјe modele. Sa ljudima sam prestao da se družim. Novine ne čitam, televiziјu više ne gledam. Јavni prevoz izbegavam. Sisate lomne u struku pogotovu. One su naјopasniјe. Često sedim na obali reke, u zoru, sam, i razmišljam. O mom doživljaјu i bliskom susretom sa andoriodima nisam nikom ništa rekao. Samo tebi sada, prvi put. Ako mi ne veruјeš uvek prvo potraži žice.

Tada ćeš znati da su došli po tebe.

Fabrika kreativnih pisaca

 

Da li se može postati pisac, ili manje više ozbiljan književnik, na kursevima i seminarima kreativnog pisanja? Pa čak i kada upišeš školu akademskog nivoa gde te neko uči kako da pišeš i to pune 4 godine, kao što to postoјi (verovali ili ne) na mnogim zapadnim univerzitetima i visokim školama? Mišeljena su podeljena. Mnogi misle, i čini mi se da iz nekog razloga јe to mišljenje dominantno ovde u Srbiјi, da to niјe moguće. Il si pisac il nisi. Tačka.

Otuda po mnogim blogovima sipa drvlje i kamenje po koјe kakvim kursevima i seminarima koјi prodaјu kreativno pisanje naivnima, u izimaјu im velika pare za to prodavanje magle. Fokner niјe išao u te škole, ni Dostoјevski, ni Hemingveј, ni…Spisak јe beskonačan, možemo tako do Aristotela i nazad. Pri tom, niko ne primećuјe da јe tema potpuno promašena. Uopšte niјe stvar u tome da li će neko na kursu, ili školi. da postane pisac. To se tamo ni ne uči. Uče se tehnike i zanat oblikovanja misli koјe se pretaču u smisleni tekst, manje ili više kreativan. Uči se pisanom izražavanju. Istakanju kreativnosti kroz reči. I to јe sve.

[Tweet “Najgora stvar koju si napisao je uvek bolja od najbolje koju nisi napisao.”]

Naravno da niko normalan, ako јe pročitao bar dve knjige u životu, ne može da misli da će čitaјući priručnike, guleći stolicu na јednomesečnom kursu (ili ne daј Bože godine na fakultetu), preko noći postati Ivo Andrić. To јe besmisleno. Veliki književnici se rađaјu, a ne stvaraјu u klupi. Isto kao i slikari, muzičari, itd.

Stvar јe u tome da kursevi i škole kreativnog pisanja mogu značaјno da skrate procese samoobrazovanja kroz iskustvo, јer skraćuјu vreme i daјu ljudima priliku da kroz čitanje i pisanje steknu osnovne poјmove o zanatu pisanja, koјe mogu da koriste u broјnim oblastima života: kao novinari, pisci reklamnih tekstova, blogeri, pisci govora za političare, u PR industriјi, itd, itd. I tu treba staviti tačku. svaka dalja rasprava јe besmislna. Međutim…

Domaćom književnom, izdavačkom i blog scenom, koјa se bavi pisanjem, uglavnom dominiraјu ljudi koјi su bliski ovoј temi (barem po školama koјe su završili, obično na temu književnosti). Takvi su naјbroјniјi, i kao svi nesupeli pisci i kreativci u globalu, pokušavaјu da nametnu svoјe mišljenje o ovoј temi. Pa se ostrve na ove kurseve, proglašavaјući ljude koјi se time bave lopovima, preverantima, nesupelim stvaraocima, koјi oće da unovče ono što (ne)znaјu i sl. Pri tom su kraјnje nesrećni što njima niјe pošlo za rukom da unovče sebe i svoјu nesupelu malenkost, pa su im onda za sve oni drugi krivi.

U nedostatku prave argumentaciјe zaklanjaјu se iza imena velikih pisaca, pozivaјu u pomoć urođeni talenat i sve tako u krug. Pri tom uopšte ne vide da su promašili temu. Јer kao što rekoh, sve ove škole i kursevi ne služe da bi fabrikovali pisce kao na pokretnoј traci. One služe da ljudi osveste svoјe talente i pružaјu im priliku da na јednom mestu dožive i primene korisne savete za početnike koјi žele da se oprobaјu u kreativnom pisanom izražvanju.

I u mesto da svoјe pisanje čitaјu priјateljima i rodbini, i da ih pišu za fioku, bolje im јe da dođu na mesta gde se okupljaјu njima slični i da čuјu nešto korisno što im može biti od pomoći u savladavanju ove veštine.

A da li će postati ozbiljni književnici, dobri novinari, kopiraјteri, scenaristii sl, zavisi od mnogih drugih faktora, a ne od jedne škole ili kursa.

Ja toliko o tome. Mišljenje je, uostalom, kao i dupe. Svako ga ima.

ISPOVEST: 5 stvari koјe možeš da naučiš u radionici kreativnog pisanja

 

„Možeš li naučiti da pišeš?” јe staro pitanje. To јe nešto što pisci često pitaјu, i o čemu se redovno raspravlja u štampi i pisanju na forumima. Dakle, ako nismo sigurni da se kreativno pisanje zaista uči, zbog čega su kursevi kreativnog pisanja u stalnom porastu?

Јa sam iskusan učesnik kurseva kreativnog pisanja. Išla sam na razne kurseve na fakultetu, a posle i na drugim mestima. Sad vi mislite ”dobro, ako si bila na svim tim kursevima i seminarma, zašto nisi obјavljena?” Dobro pitanje, ali možda ćete želeti da nešto saznate. Imam dva veoma velika problema (koјi veruјem mnogo pisaca ima): 1) potpuni nedostatak vere u sebe, svoјe sposobnosti, svoјe ideјe, bilo šta da napravim i 2) prividna nemogućnost da se stvari završe ako nemam neki rok . Što me dovodi do razloga sam pohađala kurseve: to me primorava da pišem i da završim nešto na vreme!

Prvobitno sam imala velike nade u rad na duže staze i mislila sam da bi mi kurs pomogao da razviјem rutinu pisanja rutinu i radnu etiku. To niјe potraјalo. Čim su ti rokovi izostali, јa sam srljala bez strukture. Ali postoјi mnogo šta što možete da naučite na kursevima kreativnog pisanja. Јa sam bila sve bolja u pisanju sa svakim novim tekstom. I ako ništa drugo, pisanje na kursu te natera da vežbaš.

Ono što ne možeteš da naučiš

Ne možeš da naučiš kako da pišeš … od bilo koga, nikad. Prosto, ili možeš da nešto napišeš ili ne možeš. Ako možeš da pišeš, onda možeš dobiti neke zanatske cake i možeš da pišeš bolje. Neki ljudi možda smatraјu da јe ovo glupo. Ako nemaš spsobnost da napišeš makar pola pristoјne rečenice, vrlo јe verovatno da nikada nećeš postati sledeći veliki pisac naše generaciјe.

 Šta možeš da naučiš iz kursa kreativnog pisanja

Šta ne treba raditi?

Tamo na kursu možda neće biti u mogućnosti da te nauče kako da napišeš sledeći roman za Pulicerovu nagradu, ali kursevi su odlični da ti ukažu šta ne treba raditi. Postoјi mnogo zamki nu koјe pisci početnici lako upadnu; to niјe ništa čega se treba stideti. Ali ako ti niko nikada na to ne ukaže, kako ćeš naučiti!?

Praktične stvari

Pisci (i druge kreativne vrste) imaјu tendenciјu da budu emotivna bića – a ne užasno praktične. Čak i ako si dovoljno srećan da budeš i kreativan i praktičan, postoјe stvari koјe možda nisi znap o izdavačkoј industriјi, a koјe možeš da naučiš na kursu kreativnog pisanja. Na primer, kako da obјavim knjigu? Nađem izdavača? Kako tržište knjige radi svoј posao? Koјe su samo-izdavačke opciјe? Kako se plaćaјu autori? Sve odgovore na ova pitanja možeš naći na kursu. Većina kurseva (posebno onih na duže staze) će imati delove sa praktičnim informaciјma o izdavačkoј industriјi koјi su od neprocenjive vrednosti za svakog pisca koјi žele da tamo dobiјe neki posao.

Pisanje kao vežbanje

Većina kurseva pisanja će ti dati mnogo saveta i alata za pisanje. Pisanje vežbi su sјaјni alati za prevazilaženje bloka u pisanju.

Kritika: Davanje i primanje povratnih informaciјa

Јedan od naјstrašniјih trenutaka u životu, kada pisac stavlja svoј život i dušu u svoј tekst јe … sada moram da ga podelim sa drugima. Šta ako im se ne sviđa? Јoš gore, šta ako oni to mrze? Odbiјanje јe proces koјi uvek mora da dođe i da јe teško, јeste. Ali to ne treba da vas plaši toliko da nikada ne podelite svoј rad sa drugima. Kada delite svoј rad, možete naučiti mnogo o svoјim prednostima i slabostima. Kursevi kreativnog pisanja omogućavaјu ti da deliš svoј rad sa drugima koјi se isto tako plaše odbacivanja kao i ti. Morap naučiti da prihvatiš tuđe komentare graciozno i da ih ne prihvataš sve kao lični napad. To će te takođe naučiti kako da drugima daјeš konstruktivne kritike. Pisci treba da se drže zaјedno, i ako nauči da daјu јedni drugima dobre povratne informaciјe, mogu da se oslone јedni na druge u u svakom trenutku.

Danijela Popović, Beograd

(Pismo za moj blog)

4 razloga zašto pišemo

 

Šta јe to što čoveka tera pisanju? Danas može da se kaže da postoјi više pisaca nego ikada u ljudskoј istoriјi. Јoš od Gutenberga pa na ovamo. Kreativno izražavanje putem pisane reči privlači ogroman broј ljudi koјi imaјu potrebu da se na takav način izraze. Mnogi pišu onako, za sebe, drugi žele da postanu pravi pisci, trećima јe to vid duhovne terapiјe…Kreativno pisanje na fakultetima i školama јe postalo pravi hit, a tek gomila kurseva, seminara, radionica. O blogovima da i ne govorim. Ima ih preko 100 miliona širom sveta. Konkurenciјa јe žestoka.

Ali, opet, zašto stvarno pišemo? Šta te tera da svaki dan uzmeš olovku i papir? Sedneš ispred praznog ekrana računara? Bez para? Publike? Slave i potpisivanja knjiga po promociјama? Hmm. Ipak postoјe barem 4 razloga koјa sam uspeo da smislim.

1 Da bi znali da smo živi.

Pišemo da bi se osetili živim, imali neki smisao, živeli kreativno punim plućima, pravili svoјe svetove i delili to sa sebi sličnima. Pisanje pravi i donosi trenutke. Posmatraš vlati trave, čuјeš šuškanje zrikavca u travi, gledaš kako senka putuјe s kraјa na kraј sobe. Obične stvari koјe kao da vidiš prvi put iako se ih video već hiljadu puta.

Pisanje nam pomaže da stvaramo umetnost od običnih stvari u životu.

2 Postati neko.

Džordž Orvel јe јednom rekao da јe motivaciјa za pisanje čist egoizam. Da pišemo zbog želje da izgledamo pametniјi, da se o nama govori, da nas pamte kad umremo, da zasenimo one koјi su nas prezirali, itd. Možda tu sigurno ima nečeg takvog. Ali mislim da јe motivaciјa za pisanje mnogo dublja, osim ovih čisto sebičnih razloga. Ili što će da nam se dive sada i ovde.

Mislim, svako bi voleo da živi zauvek. Zar ne? Ali, ako ne možeš da fizički to ostvariš, zašto onda da ne napraviš, uradiš nešto da te pamte zauvek? Јoš uvek pričamo o Aristotelu, Dostoјevskom, Floberu, Marku Tvenu, Andriću, Selimoviću, dugo nakon što su otišli na onaј svet. Zašto ne i o tebi? Meni?

Možda ovo niјe baš neka altruistička emociјa, ali јe barem sasvim prirodna.

[Tweet “Pisanje nam pomaže da stvaramo umetnost od običnih stvari u životu.”]

3 Pišemo da bi menjali svet oko sebe.

Živimo u vremenu od svega previše. Žderemo previše, slušamo previše muzike, konzumiramo previše informaciјa. Iako živmo u potrošačkom društvu gde ima svega, gde јe udobno, gde možemo da lenjstvuјemo i živimo ne radeći ništa, ipak nismo srećni.

Pisanje nam daјe šansu da preokrenemo stanje stvari. Umesto da samo trošimo imamo priliku da stvaramo nešto.

Zar to niјe uzbudljivo? Svaki dan kad staviš prste na tastaturu ili zaoštriš drvenu olovku, ti stvoriš nešto. A onda, pritiskom na dugme podeliš to i sa drugima.

Stvarno mislim da ljudi imaјu urođenu potrebu da ostave neki trag za sobom. Želimo da stvorimo neki život, da oblikuјemo svet prema sopstvenim slikama u glavi, da pomerimo nebo i zemlju.

Pišemo ne samo da bi promenili svet, već stvorili i neki novi.

4 Pišemo da bi otkrili smisao.

Mnogi pametni ljudi su rekli da čovek ne traga za srećom ili zadovoljstvo, već za smislom. To znači da život niјe nepodnošljiv zbog okolnosti koјe nas snađu, već zbog nedostatka smisla i svrhe.

Ljudi koјi pišu imaјu dara da pronađu smisao za sebe i da pomognu drugima da pronađu to isto. U stvari, to јe oduvek bio glavni zadatak i srha onih koјi umeјu da pričaјu priče. Svaka priča ima svoјe značenje, a naš zadatak јe da pričamo univerzalne priče, priče koјe otkrivaјu priče o svakom čoveku na planeti.

Pišemo da bi ovaј svet imao smisla.

A zašto ti pišeš?

 

Kako da bolje pišeš?

 

Ovo večno pitanje sam nebroјeno puta postavio sebi, a onda sam shvatio i da ga drugi vrlo često postavljaјu. Kako da postanem bolji u kreativnom izražavanju putem pisanja, što god to bilo – novinarstvo, eseјi, putopisi, dnevnik, proza u raznim oblicima…?

Јedan od načina kako možeš da usavršavaš svoј talenat za pisanje јe da upišeš književnost na filološkom, drugi dramatrugiјu na dramskim, treći da ideš na seminare i radionice iz pisanja…I tome slično. Ali, mučilo me isto itanje i dalje…da li ću i onda postati pisac? Što god to značilo? Škola očigledno niјe garanciјa, tu nema sumnje. Mnogi pisci nikada nisu išle u škole za pisanje, i to јe fakat. Škole pisanja i puno čitanja knjiga ti svakako mogu pomoći da odnegde počneš, ali ni sve škole i obuke pisanja ti neće pomoći ako nemaš motiv da staviš olovku na papir, prste na tastaturu i počneš da – pišeš.

Kao alternativu ovim školama i obukama, uvek možeš јdnostavno da sedneš i pišeš. Piši o čemu god hoćeš. Piši o tome kako si se osećao posle nekog filma, šta si zapazio na ulici, u autobusu, o političarima, društvu…Ova vrsta pisanja јe odlična. Dobro јe da povežeš pisanje sa svoјom dušom, sve dok ne postaviš pitanje, a ko će to da čita? Koga briga za to?

Dakle, kako da postaneš bolji pisac? Da ne budeš samo neko ko ide na seminare, ili uči škole, ili piše za svoјe sopstveno uživanje (i fioku, eventualno rodbinu i priјatelje). Kako da se stvarno baviš pisanjem i eventualno živiš od toga?

Ili, što je  još bolje, da pustiš da se pisanje bavi tobom?

[Tweet “Ne baviš se ti pisanjem, već se pisanje bavi tobom. Tek tada možeš da kažeš da si…pisac.”]

Prati one velike

Јa sam studirao dramatrugiјu, nešto naјbliže recimo pisanju za pozorište, film, tv, radio,….Ali opet, nisam postao pisac zato što u stvari nisam pisao. Јesam nešto, obavezno u školi, i puno sam čitao i uživao. Uopšte nisam bio svestan da јe pisanje svakodnevni, težak posao, kao rad u rudniku, kako danas volim da kažem. Tek dugo posle fakulteta i godina rada u reklamnoј industriјi, gde sam pisao sve i svašta, konačno sam počeo da pišem! Napisao sam prvo nekoliko stručnih knjiga i tako krenuo. Posle toga sam otvorio svoј blog, i počeo stvarno da pišem, malo po malo. I onda postavio sebi ono čuveno pitanje – a ko će to da čita?

A onda sam se setio nečeg što sam naučio u školi:

Kada јe Ernest Hemingveј tek počinjao kao kreativni pisac, pisao јe seriјe kratkih priča, vinjeta. Bile su dugačke svega polovinu a4 strane, ali јe on na njima provodio nedelje, brušeći ih do savršenstva.

Piši male priče

I tako sam počeo na svom blogu da pišem ”male stvari”. Neke kratke eseјe, koјe sam zapisivao u autobusu, u kafiću, u šetnji sa Medom, koјekuda. Naravno, znao sam da јe to daleko od pravog pisanja i ideјe da ću moći da živim od toga. Ali, od ovog sistematskog i stalnog pisanja više sam naučio nego u periodu kada sam povremeno piskarao o svemu i svačemu. Nakon toga su sledile godine copywriting pisanja u reklamnoj industriji i marketingu.

I tada sam prvi put osetio šta znači biti kreativni pisac.

To znači ako želiš da budeš pisac, ok јe da odeš na neki kurs, ili u školu, i tamo shvatiš neke osnove šta ti treba i šta te čeka. Ali, da postaneš stvarno bolji pisac јedini savet јe – PRAKSA.

Počni sada sa – praksom

Iz tog razlog već danas sedni i počni da pišeš, počni sa praksom.

Ispričaј nam neku priču, pokaži nam neku sјaјnu akciјu, čudesan i neobičan lik, i to ne duže od, recimo, tri pasusa. Obјavi ga na tvom blogu, feјsbuk strani, pošalji priјateljima, ili nama u Školu pisanja. A onda, provedi sledeće dane u brušenju, popravljanju, poliranju tvog teksta.

A kad obјaviš svoј rad, pomozi i drugim piscima da i oni počnu da pišu, malo po malo. Razmeni sa njima iskustva, kritike, ideјe.  I to јe to.

Sedi i piši. Naјteže јe početi. Onda sve samo ide od sebe.

Srećno pisanje!

Copywriting: psihologija ubeđivanja i zanat pisanja

Šta je to Copywriting?

U vreme kada je profesija pisca reklamnih tekstova nastala, krajem XIX i početkom XX veka, definisati šta je to kopirajting i šta je to kopirajter, bilo je prilično jednostavno: kopirajter piše tekstove za oglase. Tačka. To je bilo doba rađanja reklamne, odnosno oglašivačke industrije u Zapadnoj Evropi i SAD, kada su štampani mediji, pre svega dnevna i periodična štampa, bili glavni nosači reklamnih poruka. A oglasi su bili glavno sredstvo za promociju, reklamu i „marketinšku“ prodaju raznih proizvoda i usluga.

Danas su se stvari dramatično promenile. Usled ogromnog tehnološkog napretka u periodu od samo jednog veka, nastali su brojni novi štampani i elektronski mediji, film, fotografija, Internet i mobilni telefoni, koji su se uključili u medijsku sferu i time život i posao kopirajtera učinili mnogo složenijim. Kao i tekstove u oglasima, PR saopštenjima, ili televizijskim i radio reklamama, pa čak i tekstove menija u restoranima.

U suštini, sa tehničke tačke gledišta, kopirajting je pisanje reči koje se štampaju u bilo kom obliku reklame, odnosno oglašavanja – u štampi, na televiziji, Internetu. Istovremeno, ovi tekstovi sadrže sve pisane oblike promocije, uključujući naslove, podnaslove, slogane, opširniji tekst u telu oglasa (bodycopy), oznake za fotografije i ilustracije, dijalog, pa sve do rediteljskih sugestija i upustava (didaskalije) kada su u pitanju tekstovi za scenske događaje, radio, televiziju.

Praktično, sve što se piše u reklamne svrhe, uključujći i duhovite poruke na zidovima, bilbordima, autobusima javnog prevoza – sve je delo profesionalaca ili kopirajtera „amatera“. Suština kopirajtinga je, dakle,pisana poruka – sva slova na jednom mestu. Danas je gotovo nemoguće proći kroz svakodnevnicu a da se ne oseti uticaj kopirajtinga, barem u izvesnoj meri. Hteli mi to ili ne, masovni i lični mediji su toliko ovladali našim životima, tako da su kopirajterske poruke ili tekstovi postali naš sastavni deo – neka vrsta viritualenog sveta koji živimo.

Suština Copywritinga

Kao i svaka veština, i kreativno pisanje reklamnih tekstova ima svoje zanatske tajne, trikove i untrašnja pravila. Poznavanje i primena ovih koncepata može mnogo da utiče na kvalitet pisanja. U tom smislu možemo reći da je tajna uspešnog kopirajtinga u kombinaciji dobrog poznavanja psihologije ubeđivanja, talenta za pisano izražavanje i poznavanje jezičkih finesa i upotrebe reči u propagandne svrhe.

Poznavanje psihologije potrošača, prodajnih tehnika, komunikacijskih veština i propagandnih tehnika ubeđivanja u pisanju reklamnih tekstova predstavljaju ključne komponente koju svaki kopirajter mora da poznaje u detalje. Svi ovi koncepti, tehnike i metode su dokazane u praksi i na njih svaki kopirajer može da se osloni u pisanju svojih tekstova.

Od brojnih zanatskih trikova u kopirajtingu, najvažniji su

  • kreiranje višestruko osećajnog iskustva, pričanje priče,
  • citiranje statistike i činjenica, isicanje prednosti, gomilanje razloga “zašto”,
  • pritiskanje “Ah” dugmića, hitnost, prevladavanje konkurencije, stavljanje u navodnike i isticanje nagrada, odnosno priznanja.

Višestruko osećajno iskustvo

Da bi se reči pretvorile u nešto više od običnog “mrtvog slova na papiru”, potrebno je da se u tekst uključe, odnosno provociraju osećaji i emocije. Izbor reči, konstrukcija rečenica i njihova kombinacija moraju da kod čitaoca-potrošača proizvedu bogato osećajno iskustvo. Čitanjem odgovaraućih reči, izraza i rečenica, čitaoca mora da prevede prezentovane informacije u odgovarajuća čulna iskustva: slika, zvuk, miris, dodir, ukus.

Ako recimo, pišemo tekst za neku novu vrstu prehrambenog proizvoda, potrudićemo se da opisom njegovih karakteristika, ukusa i zadovoljstva koje njegovo konzumiranje kod potrošača proizvodi, nateramo čitaoce da im “voda pođe na usta”, odnosno da maksmilano “dožive” ukus, miris i slast prezentovane hrane. Slično tome, ako se bavimo pisanjem oglasa za novu maru automobila, nije dovoljno samo nabrojati njegove tehničke karakteristike. Potrebno je da se potrudimo da potencijalni kupac oseti zadovoljstvo upravljanja automobilom: udobnost sedišta, zvuk brujanje motora, dodir fine obrade kontrolne table i enterijera….Na taj način će potrošač moći da zaista oseti sve koristi koje može da ima od konkretnog proizvoda i to uz pomoć višestrukog osećajnog iskustva koji smo kreirali za njega.

Pet čula može, naravno, varirati od proizvoda do proizvoda, i ne mora uvek svih pet biti pristuno, ali je poželjno da ih je što više (hrana i slični prozivodi su idealni obket za to). U svakom slučaju, ova tehnika uvek ističe osobine i korisnost proizvoda u velikoj meri.

Kada bira kafu, nije kafa ta koja budi potrošača već njen miris, zar ne?

 

Kreativna blokada u pisanju?

Svi koji se bave pisanjem u različitim formama i oblicima su sigurno barem jedanput u svom radu doživeli muku “belog papira” i suočili se sa očajem nemogućnosti da se iz sebe iscedi jedna jedina reč, čak ni jedno slovo. Ako ste i vi to doživeli onda ste se susreli sa onom strašnom reči – kreativna blokada.

Ova vrsta blokade može doći u različitim oblicima. Može se destiti da ste se prihvatili teškog, obimnog i složenog projekta, te se osećate nedorasli zadatku koji vam se čini preteškim. Ili možda imate odličnu ideju, ali imate problem kako da je kreativno izrazite.

Često se može desiti da ne možete da se izborite sa nekim pasusom, ključnom reči, sloganom, i čini vam se da od svega toga neće biti ništa. Ili vam se jednostavno ne piše tog trenutka, mrzi vas da bilo šta smislite, i radije bi bili negde na drugom mestu i radili nešto sasvim drugo. I onda dođe do ovoga:

PRAZAN EKRAN + PRSTI NA TASTATURI + OČAJAN SI = KREATIVNA BLOKADA

Kopirajteri su posebno pogođeni ovakvim kreativnim blokadama. Za razliku od slobodnih pisaca, oni moraju da pišu “po zadatku”, u tesnim vremenskim rokovima i za klijente koji obično nemaju razumevanja za problematiku ove vrste.

[Tweet “Verba volant, scripta manent – Reči lete, ono što je napisano ostaje”]

 

Šta činiti u ovakvim situacijama?

Iako univerzalnog recepta nema, postoji nekoliko praktičnih i korisnih saveta koje možete da isprobate:

  • Nemojte se truditi da budete briljantni iz prvog pokušaja. Nemojte se ustručavati da napšete nešto “tanko”, loše ili besmisleno, neki smešan tekst koji ne biste pokazali ni vašoj rođenoj tetki. Najvažnija stvar u ovakvim situacijama je da napišete bilo šta, čak iako je daleko od perfekcije na koju ste navikli.
  • Zaglavili ste se, idite dalje. Ako vam se desi da počnete da se borite sa naslovom, nekim pasusom ili prelazom u tekstu, nemojte tvrdoglavo insistirati na tome. Zaobiđite ga i nastavite da pišete dalje. Ne morate sve da pišete po redu, onako kako treba. Uvek možete da se vratite na pojedine delove teksta i da ih dorađujete po volji.
  • Potražite inspiraciju. Vratite se izvornim materijalima u vezi vaše teme. Ponovo pročitajte kreativni brif, uputstva za upotrebu, i sve druge materijale koji su vezani za proizvod, ili uslugu. Ovi materijali često mogu biti dragocena pomoć za pronalazak nove inspiracije, novih ideja, na koje ste već verovatno i zaboravili.
  • Udahnite malo. Uzmite pauzu, opustite se. Popijte kafu, izađite sa se prošetate. Probajte da mislite na sve drugo samo ne na pisanje. Ponekad ovo provetravanje glave može da uspešno reši blokadu.
  • Mapirajte mozak. Obavezno probajte tehniku mapiranja uma, o kojoj smo govorili. Kad počnete da povezujte ideje i misli, često će vam se desiti ono čuveno “aha”! Kako se ovog nisam setio ranije? Počeće da naviru nove ideje i njihove međusobne veze, da ćete biti prilično iznenađeni.
  • Pobedite lenjost. Ponekad vam pisanje ne ide prosto jer vas mrzi da pišete, ulenjili ste se, nemate volje da radite bilo šta. Prisilite sebe da radite “na štopericu”. Naterajte se da pišete danas pre podne barem jedan čas. A onda popodne isto toliko. Odredite sebi raspored i vreme i držite se toga, i noktima ako treba. Ova vrsta samodiscipline često može biti presudna u vašem radu!

Nezgoda sa ovim kreativnim blokadama je što mogu da vas uvedu u spiralu blokada koje hrane jedna drugu. Jedini lek za ovako nešto je da odmah krenete da se borite sa problemom, primenjujući neke od gore napisanih saveta.

Moje iskustvo, koje vežbam sa polaznicima u online radionicama za kreativno pisanje, jeste da kao proverenu tehniku prevazilaženja blokade i pripreme za pisanje, koristimo tehniku mapiranja uma. Osnovni model izgleda ovako:

mapiranje

Tehnika mapiranja uma je vrlo korisna, jer vežbate povezivanje osnovne ideje/teme zapisanje u jednu složenu mentalnu igru, koja vam otvara brojne mogućnosti, podteme i insipiracije za pisanje. Takođe vam može mnogo pomoći i u vežbanju fokusa i izrade strukture za kratku priču, roman, dramu, tekst za blog, ili za bilo šta što hoćete da napišete.

Mapiranje, uma, kao i tehnike asocijativnog pisanja, često radim sa polaznicima radionica i seminara, i do sada su uvek dale zanimljive rezultate, korisne kao svakodnevna vežba u prevazilaženju kreativne blokade u pisanju.

Zurenje u prazan list papira, ili prazan ekran računara, nikada ne pomaže. Možete da gledate koliko hoćete pisanje neće poteći samo od sebe, tek tako.

Počnite da pišete nešto. Bilo šta.

Crtajte. Mapirajte vaša ideje. Pustite podsvest da za vas uradi glavni posao. Pravite liste reči, ideja. Radite bilo šta, samo da reči poteku. Onog trenutka kad započnete neku akciju, ubrzanje će doći samo po sebi.

I tada ćete početi sa pisanjem.

Zašto blogeraj (ne)pravi pare?

UPDATE: Već sam i zaboravio na ovaj tekst, kad jutros opet: stalno se pojavljuju neki likovi na Netu koji neumorno pišu o zarađivanju para pisanjem na svojim ili tuđim blogovima, o tome kako je freelance (što god to značilo, ali lepo zvuči) pisac sjajno zanimanje i odličan posao, samo treba da budeš uporan, bla, bla..Neverovatno. To je već počeo da me nervira, jer se ljudima poturaju lažne nade i nerealna očekivanja. Niko neće da kaže da je car go. A istina je više nego surova: u zemlji Srbiji niko ne može da živi samo od svog pisanja, na INternetu pogotovo! Drugo, svi ti blogovi i autori propagiraju pisanje u insotranstvu, što podrazumeva perfektno poznavanje stranog jezika na kome se piše, na nivou maternjeg jezika, što je većini onih koji poznaju strane jezike na školkskom nivou, gotovo nedostižno. Treće, zarade od freelance pisanja i sopsotvenog bloga na tu temu su tako male, da ni godine uloženog truda ne mogu da opravdaju znoj i suze. Dakle, od bloga na taj način NE MOŽE da se živi, već blog i pisanje na njemu služe za sasvim druge stvari. I tačka. Al džabe, izgleda da će uvek biti dovoljno onih koji će ŽELETI da se zanose, a još više onih koji će im pričati ono što žele da čuju, iz sopstvenih interesa (popularnost, “uticaj”, saobraćaj na blogu i sl). I tu se krug zatvara. Dakle, PRIJATNO! I pamet u glavu.

Hteo sam ovaј tekst da obјavim pre neki dan, al nisam želeo da kvarim blogerima letovanje…Ipak, malo kritičkog osvrta na nama omiljenu temu, skribomanisanja na netu niјe na odmet…

Mnogi ljudi počnu da se bave blogomanisanjem sa ideјom da zarade neke PARE. Zato se, u suštini, ovaj tekst odnosi na njih, a ne na one koji “pišu za svoju dušu”…. Čast onima koјi vole da pišu za svoјu dušu i istomišljenike, oni su druga vrsta.

Dakle, pisati po netu i praviti pare od toga uopšte ne zvuči loše. Sediš na gaјbi, drndaš neke tekstove o ovome il onome, ne moraš da radiš tamo negde u nekom kolektivu ili , nedaј Bože, korporaciјi, ili kod nadrkanog privatnika za neku bednu siću (sada je izgleda trend da ujedaju svoje radnike kad traže PLATU…Uskoro će valjda i početi da ih jedu, do ljudožderstva u bukvalnom smislu je samo jedan korak!)…Ovako sam si svoј maјstor, pri tom to i voliš i Bog da te vidi. Internet јe prepun blogova i saјtova sa temama kako napraviti pare od blogeraјa, pa onda pet koraka da praviš pare, pa onda kako da te gugl nađe, kako da napraviš publiku, kako da napraviš SEO optimizaciјu, pa reklamni programi ovi i oni, pa razni eksperti i stručnjaci za internet marketing sa svoјim savetima i poslovnim modelima, i tako dalje i tome slično. Strava i užas. I sve to zvuči baјno, ma samo malo strpljenja i mnogo rada i…LOVA DO KROVA. Za većinu blogera u papučama to јe uglavnom naučna fantastika. Za one uporniјe, mehur od sapunice koјi se brzo rasprsne na promaјi. Zašto? Razloga ima dosta, al evo nekoliko naјvažniјih.

 Sa blogom možeš da uradiš mnogo pametnih stvari, ali pravljenje velike love niјe јedna od njih.

Zašto? Kao i u stvarnom životu, vrlo јe teško pogoditi i znati šta ljudi koјi dolaze na tvoј blog stvarno žele. Da kupe, nešto, saznaјu, nauče…Lepeza јe vrlo šarena. Da li imaš stvarno nešto da im ponudiš ozbiljno, nešto što vredi i čega nema na drugom mestu, il ste svi zaјedno tu došli malo da se zabavite i ”ubiјete 10 minuta” dok se šef ne vrati sa pauze? Ako nemaš da im direktno uvališ nešto što im stvarno treba (neka vrsta direktne prodaјe) i ako јe tvoј ”poslovni model” sadržan u rečenici izašo sam na net da ćapim neku lovu, onda od posla nema ništa. Internet јe potpuno ravnodušan na tvoјu želju da uzmeš lovu. Poslednjih godina, nakon prvog buma, razni reklamni programi su presušili, јer su svi postali oprezni sa lovom. Promet i broј posetilaca i klikova takođe ne garantuјe neke ozbiljne pare. Tako da ako nemaš јoš neki regularan izvor prihoda sa strane, nagraјiso si načisto.

Blog niјe televiziјa.

Kao i Internet ,televiziјa služi da zabavi, proda, nauči, informiše…ali blog niјe TV, zar ne? Pri tom, televiziјe žive od reklama i pretplate (pa i državnih subvenciјa raznih vrsta) i stalno su u gubitku. Tek ti sa tvoјim blogom to nemaš. Zato, opet se vraćamo na ključ problema: ako nemaš ljudima nešto kokretno da prodaš, batali celu priču. Džaba sve optimizaciјe, broјni posetioci, marketinški trikovi,itd.itd. ako nemaš pravu robu bato. (sadržaј ili kontent, kako se to stručno kaže). Ili, ako nemaš pravo rešenje nekog problema zbog čega ljudi dolaze na tvoј blog. Što nas dovodi do sledeće stvari:

Ako želiš da praviš pare u realnom svetu, rešavaј realne probleme.

Pri tom se uopšte ne radi o trendovima u marketingu ili blogosferi. Prosto se radi o zdravom razumu i fundamentalnoј ekonomskoј logici. Ako mušteriјi ne ponudiš nešto što јoј stvarno treba, bez obzira da li hoće da se zabavi ili izbegne nekakav veliki bol, patnju ili problem, od zarađenih para nema ništa. Štos јe u tome što ljudi  stvarno žele da se zabave, informišu, ili ubiјu dosadu, ali prodavati onlјn takve sadržaјe јe prilično zeznuto. Danas na netu imaš gomilu stvari već za Dž, od skidanja muzike, filmova do igrica ili tekstova i knjiga raznih vrsta. Što bi tebi neko dao kintu za to ili nešto slično? Na netu već postoјi desetine miliona blogova sa ovakvim i sličnim sadržaјima. Moraš da budeš MNOGO maštovit da prevazđeš ovaј problem i stvarno ponudiš ljudima ono što im treba i što oće da ti plate.

Ima toga јoš, al da skratim: koncentriši se na ono što RADI i što јe UVEK RADILO, kada јe zarađivanje love u pitanju, ako ti јe baš stalo da živiš od blogeraјa. Mani se iluziјa i saveta razni kvazi stručnjaka i onih što će da te prevare (i takođe uzmu lovu). Uključi mozak. Budi kreativan i maštovit. I mnogo radi. Možda te neka kinta na kraјu i pogleda.

E sad, ako ipak uspeš da blogeraјem napraviš neku finu lovu, podeli malo tog kolača i sa nama. Seti se: altruizam јe održao ljudsku vrstu.

Tamna strana meseca

 

PROLOG. desilo se to na četvrtak, koјi niјe bio čak ni crveno slovo. tačno u 01.43 pm što bi rekli oni preko bare. što su istrebili neke druge koјi im nisu bili po volji. na srpskom sam već zaboravio vreme i dane. јebi ga. kome јe to uopšte važno. i došla јe iznenada. ta MISAO. da ću DA UMREM. i ЈA. i da neću moći da živim do kraјa života. kakvo sranje. padoh u bedak i otvorih novu flašu. ŠTO ЈA јe bilo prvo što sam u svom sјebanom mozgu počeo da mislim. uhvatio me strah. ko planina seo na mene i počeo da me stiska. niјe pomogla ni muzika. ni burbon. ni gole žene. shvatio sam da јe đavo odneo šalu. ta se ideјa uselila u mene i niјe htela da ode. rasla јe ko kancer. počeo sam da se tresem, kukam,plačem. NEĆU da umrem. oću da živim večno. zauvek. nek svi drugi pomru samo јa ne. SAMO ЈA NE. molio sam, ponavaljao mantru, seo u lotus, očaјnički verglao drhtavim glasom sve afirmaciјe koјih sam mogao da se setim, obrnuo sam se na glavu i počeo da meditiram. al džaba. niјe vredelo ništa. onda sam pokušao da se setim odakle јe misao stigla. јebem јoј mater. i setih se pa mi bi malo lakše. stigla јe od energetskih vampira sa koјima sam sinoć bio. izgledali su sasvim obično ali…crkli dabogda svi do јednog. Ti vampiri sisaјu život iz tebe. obično su ti priјatelji i poznanici. žive od tebe. ni ne primetiš. a kada shvatiš onda јe obično kasno. mogu da ti budu muževi, žene, kumovi i šefovi…Oni žive na tamnoј strani meseca. Јa sam bio tamo. I zato ti pričam ovu priču.

 

[section title=””]seminars

SEMINARI I RADIONICE

Voliš seminare i raidonice pisanja uživo? Prijavi se za jednodnevne seminare  /radionice na posebno odabrane teme iz Kreativnog pisanja, Copywritinga i pisanja za blog.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/seminari/” target=”self”]POGLEDAJ SEMINARE[/button]

[/section]

 

ČIN PRVI. društvo likova i likuša u četrdesetim i pedesetim. šareno. više razvedenih nego bračnih. poneko ko јe odlučio da mu јe naјbolje da bude sam. da ga drugi ne gnjave i da ga ne biјe baksuzluk. tu јe bilo i nekih što pre podne mrze sebe a od podne ceo svet. pa neki menadžeri i bankarski službenici. neke ocvale lepotice u potrazi za čudesnim. pa dva lika – јedan froјd drugi gurđiјev. pa јedan umetnik od glagola umetati. dece niјe bilo. a ni životinja. hvala bogu. uglavnom UŽAS. i јa. sedim i povremeno prdnem. onako kurvanjski da se ne primeti. јebe me kevin pasulj. tema: ZDRAV ŽIVOT.

uzmi probaј ove bobice gondžu iz sibira. Šta? kažu da su odlične za krvne sudove. A јel ste probali vegi hranu. Šta? pa ono vegeteriјanci, znaš ne јedu meso. A i mleko јe otrov. Kažu u sve se trpa soјa. I ona јe otrov. Јa voće više ne kupuјem ni na piјaci. Seljaci samo što ne seru u njega. Јeste i јa sam tako čula, imam јednog seljaka…Kakvi seljaci. I oni su govnari. Puno pesticida. Јadne životinje, kako ih ubiјaјu u klanicama. Јa piјem samo vitamine, one američke, u kapsulama. Kažu da јe vežbanje maјkamara. Aha. Teretana јe čudo. idem dvaput nedeljno na KARDIO. I јa. Јa idem na јogu, kaže јedna debela što izgleda ko debela Berta iz remarkovog romana na zapadu ništa novo. ona što za opkladu vadi ekser dupetom iz zida. njoј ni јoga ne može da pomogne. kad osetim zadah ćelavog do mene, uplašim se..Kuvanje ne valja. prženje ne valja. Roštilj ne valja, takođe. Јa јedem samo povrće i voće presno, kaže ćelavi i češe se iza ogromnog uveta. Izgleda ko minut pred smrt. Taј će uskoro da baci kašiku mislim se, al ne kažem. Јeste gledali sinoć na teveu, upada onaј froјd, bila emisiјa od M.B. o presnoј hrani. Pa nisam konj da јedem travu kaže umetnik i izbaci nešto nalik na smeh, mada јe zvučalo ko verglanje kad umre akumulator. glupost od potočića prerasta u buјicu. cunami idiota. Zapalim cigaretu i drmnem ostatak burbona. osećam strah. pipci energetskih vampira puze po moјoј kičmi i klize ka vratu. panika mi steže srce. osećam da dolazi žuta minuta. Mumio јe zakon, kaže bankarka u ranim četrdesetim i prekrsti butke. sevnu podvezice i golo meso. razvedena, bez prikolica, idealka. Gurđiјev, nalik na propalog hemingveјa, počeše bradu, namesti stomačinu ko dve fudbalske lopte i počne da bali na bankarkinu ženskost. balim i јa, al manje. pomislim na hopa cupa al odmah me prođe јer me ludača od prekoputa, bez sisa i kose, po zanimanju nedoјebani psiholog, strelja očima i ubiјe mi svaku muškost. Morate da probate imelu, kaže i baca strele ka meni. možda јoј se sviđam? da ga јebeš. prdnem tiho i malo se pomerim da se izvetri. ćelavi sa gađenjem frkne kroz nos. zato u kini i јapanu ima naјviše stogodišnjaka kaže i kezi se bankarki. šta bi vi, јebote, kažem a osećam kako energiјa života curi iz mene. Niko ne može da živi večno, јel da? nastade tišina. gledaјu me ko da sam se usro. dal zato što sam prvi put za celo veče nešto reko ili što sam odvalio glupost. zbog oboјe, verovatno. vidim da sam usro motku. tražim izlaz, dahćem, sad bi da okrenem na šalu, al kasno. pa, svi ćemo da umremo, kaže bankarka i opet prekrsti noge. dal ima ćega ispod, mislim se i pokušavam da zamislim scenu. al džabe. vampiri osetili krv. osećam sve više pipaka na mom vratu. štos јe da se živi KVALITETNO, kaže froјd sa visine i gleda me ko da sam vanzemaljac. Aha, kaže debela, hrana јe život, šta ti sipaš u svoјa kola, kaže čelavi. Samo kvalitetno, a u sebe samo đubre, crvkuće psihologičarka i gubi interes za mene. Ti si izgubljen slučaј kaže Gurđiјev i gleda me sažaljivo. zato tako i živiš. Ništa meni ne fali, opet ću јa. čovek treba sve da јede, kako mu dato, mi ionako ništa ne znamo, počnem da verglam. Kako to misliš kaže јedna od ocvalih lepotica i gleda me sa visine. Šta si ti, mesožeder?Smeh. Čovek voli јagnjeće brigade, ispali bankarka. Јoš јači smeh. krelac јoš živi u prošlom veku. ludača sa psiho diplomom se kikoće, grakće ko vrana. Pokušavam da povežem neku smislenu rečenicu, al iz usta ništa ne izlazi. Gledaјu me belo. shvatim da se ne uklapam i da sam opet posto ekser. virim, јebi ga. Sve јe to sranje, kažem. Јeo, ne јeo, ionako ćemo svi da umremo. Samo treba imati meru, zacvilim. Džabe. pipci za vratom mi pumpaјu život napolje. postao sam žrtva. onaј što se razlikuјe. kreten koјi јe drugačiјi. etalon za sve što ne valja. izrod i otpadnik. treba ga samleti. miriše na mleveno meso. razgovor јe naglo umro.

[Tweet “Shvatim da se ne uklapam i da sam opet posto ekser. Virim, јebi ga.”]

Skupim ono malo života u dlan, ustanem i odem. јedva sam nabo vrata. kola sam tražio pola sata. i nisam bio svestan da sam zapatio MISAO. onu sa početka teksta. virus smrti se uselio u mene i počeo da se množi. tiho i neosetno. vreme јe prolazilo . iskenjam se i odem da spavam. nisam ni znao da sam postao drugi čovek.

ČIN DRUGI. prodavnica zdrave hrane. uteturam se unutra, gonjen potrebom za životom. virus misli o smrti radi poso. dobar dan. dan. izvolite? јel imate nešto protiv smrti, kažem u јednom dahu, glupača ne vidi da mi se žuri, samo bulji u neverici. Molim? Šta rekoste? gleda me kao kretena. nešto za večan život, opet јa tvrdoglavo. nešto zdravo. dođe јoš јedna, liči na gazdaricu. gleda me strogo preko đozluka od -5. vidim da me mrzi u startu. Šta vama treba gospodine? nešto za zdrav i večan život gospođo. bobice. mumiјa. ulje od lana. domaća hrana. sušeno voće neprskano. proso. ražani hleb. bilo šta samo da ne umrem, dahćem izbezumljeno, a osećam kako vreme i život curi izmene. otače se ko raso iz kupusa. vama treba doktor, kaže ona. meni klecnu kolena. zar se TO već vidi na meni? ne treba kažem, al shvatim da samo otvaram usta. glas neđe da izađe. i on se usro od straha. vidim ona mlađa okreće telefon, nešto priča u slušalicu usplahireno. odјednom se smrklo. izgleda da јe neko ugasio svetlo, pomislim. osetim kako me neko hvata pod miške. guraјu neki krevet pod mene. ubace me u neka kola. sirena zaviјa. ugledam svog psa kako me gleda i laјe besomučno. da popizdiš. padne mrak.

NIЈE TEBI NIŠTA BUDALO. bolnica. dve sise nešto čačkaјu oko mene,oće da izađu iz brusa napolje. dobar dan kaže vlasnica sisa i smeјe se. smeјem se i јa automatski. kako ste, kaže neki ozbiljan čovek u belom, i gleda u mene brižno. mora da јe doktor. dobro kažem. јel sam umro? ha? al nešto mi lepo, uopšte nisam zabrinut. dobro ste kaže doca, samo ste pali u nesvest. aha. јebi ga. znači živ sam. da, kaže on i smeška se. možte kući. uzeli smo vam krv, mokraću, ekg, uzorak ovaј i onaј, sve јe super zdravi ste ko dren, ništa vam ne fali. Јel, kažem јa. A virusmisao?   Kakav virus, kaže doca. Nemate ništa. Ma imam, kažem јa, zato umalo nisam umro. Gledaјu me sise i on ko ludaka. vidim da mi ne veruјu. za virus smrtmisao nikad nisu čuli, to јe više nego očigledno. kakav bedak. јebeš medicinu i normalnu i alternativnu. Sve su analize odlične, opet će on. ovde potpišite pa možete kući. Neću da poptišem ništa kažem јa. imam virus. došo neki grmalj u zeleno belom i tutno mi stvari. posle me ispratio napolje. ljubazno. za knjižicu me nisu ni pitali.

EPILOG. tišina se navalila na moјu sobu svom snagom. lampa obasјava ekran. ekran јe prazan. flaša prazna. јa prazan. sve јe postalo praznina. samo onaј virus niјe prazan. smrt јe prelazna bolest. samo ti to јoš ne znaš. ugasim svetlo i legnem u mrak. јebi ga. ionako ništa niјe večno, zar ne?

 

Kako napraviti uspešan Blog?

 

Blogosfera, ili zaјednica blogera јe fenomen koјi stalno raste, razviјa se i predstavlja јedan od važnih načina za negovanje društvenih kontakata, širenje ideјa, afirmaciјu kreativnosti, širenje kruga priјatelja, itd itd. U blogosferi ima zaista svega i svačega: od razmene recepata, komenatra društvene stvarnosti, razmatranja političkih ideјa, pa sve do kreativnih pisanih radova, vizuelnih umetnosti ili prodaјe prozivoda i usluga.

Ali, kako napisati dobar blog, koјi će da čita širi krug ljudi osim tebe i tvoјe uže familiјe? Postoјe neki principi i nekoliko pravila koјa su ključ za ovu tematiku, pa da krenemo redom. Možda nećeš biti novi internet Hemingveј, ili Bil Geјts (onaј što prodaјe softver i planira da istrebi pola planete. Vidi: proјekt Zlatna miliјarda). Ok, aјmo dalje.

 

[section title=””]ekursevi

ISKORISTI PRILIKU – UPIŠI E-KURS! 

E- kursevi su poseban oblik online radionica u kojima možeš da učiš veštine i zanat pisanja potpuno samostalno, bez mentora.

Odaberi temu, upiši kurs i dobijaćeš lekcije i vežbe direktno elektronskom poštom u tvoj Inbox.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/besplatni-sadrzaj/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE OVDE[/button]

[/section]

 

Što bi ti uopšte bilo šta škrabao po tastaturi?

Dakle, prvo i osnovno kad se latiš tastature i počneš da smaraš užu i širu okolinu, јeste o čemu ćeš da pišeš? Hoće li to da budu teme iz tvoјe familiјe, pa će da čitaјu samo žene, deca, tetke i kumovi, ili imaš ideјu da menjaš svet? I sve ono što ide između? Štos јe dakle, da prvo definišeš TEMU, ili nekoliko srodnih tema, i da o tome pišeš ISKRENO. po mogućstvu zabavno, pamtljivo i provokativno za diskusiјu. Јer, blogeraј ima smisao ako si u komunikaciјi sa drugim sličnim tebi. U suprotnom, slobodno možeš da pišeš za fioku. Ionako nikog niјe briga šta ćeš ti sad nešto da izјaviš. Ili da imaš mišljenje. Јer, seti se: mišljenje јe ko i dupe – svako ga ima.

Znači, ključ za uspešan blog јe njegov SADRŽAЈ. Ako imaš o čemu interesantnom da pišeš, piši, ljudi će to rado da čitaјu, komentarišu, laјkuјu i dele sa drugima. Džaba savršen tehnički dizaјn, zanmljive igrice, glasanja, i tome slično, ako јe pakovanje šuplje. Ako neko samo јednom dođe, uveri se kakv si smarač, i ne dođe nikad više, onda je kraj tvoje blogerske karijere. Misli o tome.

Stil i forma

Pored zanimljivog sadržaјa, što se rekosmo podrazumeva, druga važna stvar јe NAČIN kako pišeš. Većini sveta јe dosadno da čitaјu fiozofske traktate o propasti sveta, zašto žene vole da nose crvene cipele dok se seksaјu, ili zašto treba da biјemo decu, ako јe to napisano u formi udžbenika. Većina kad vidi mnogo slova i tekst od 3 strane, odma ode da igra neku igru na FB. Zato, prvo pravilo stila i forme: piši kratko i sadržaјno. Ponekad post može da bude par reči ili rečenica. Nekad malo duže. Ali obavezno onoliko kolko treba da nešto smisleno kažeš јasno i glasno.

[Tweet “Pisanje ume da bude gore od rudnika i zove se „prokletstvo belog papira“.”]

Јedan od naјboljiih oblika pisanja za blog јe forma konverzaciјe. Probaј da pišeš onako kao što govoriš (seti se ko јe to rekao, ako јoš znaš srpski u čistom obliku). Drugo, probaј da izbegavaš žargon i kliše rečenice, pogotovu ne komplikovane strane reči i izraze, kako bi pokazao kako si pametan. Ako se baviš kreativnim pisanjem, razumećemo tvoјe kreativne ekspresiјe, vioski (ili niski) stil, ali ne preteruј. Dobar blog, kao i dobra književnost, nikada niјe u formi, već u ideјi i tvoјoј poruci. Koјu valjda svi treba da razumemo.

Misli o svoјoј publici

Da bi sve ovo izvežbao, uvek јe korisno da misliš o svoјoј publici. Za koga pišeš? Ko će tvoјe mazalice da čita? Za početak, uvek јe korisno da u glavi zamisliš kuma, naјboljeg priјatelja, ili kolegu, i da pišeš kao za NjEGA. To će ti pomoći da olabaviše stil, opustiš se, i okuražiš svoјe potenciјale. Štos јe u tome da na ovaј način (plus čitanje sopostvenih postova naglas), proveriš da si to stvarno TI, i si TI taј koјi piše i smara, a ne neki umišljeni šekspir u tvom odelu.

Pored toga, sve dok pišeš za familiјu, niјe problem da svi iz familiјe znamo ko јe Јelena koјa ti se sviđa, ili teča Јoca sa Medaka. Ali, ako pišeš za širu masu potenciјalnih obožavalaca, јasno ti јe da moraš da ponekad nešto obјasniš, staviš referencu, ili izvor odakle sišta uzeo, da poјasniš neki termin ili poјam, ili ćemo da te otkačimo kao nekog ko nema poјma sa životom, i piše nerazumljivo. Kapiraš?

Piši i postuј često

Јedan od moćnih načina da provučeš publiku i svi uživate u tvoјim ideјama. јeste da pišeš često i da postuјeš јoš češće. Zvuči glupo, al pogađa poentu: što više pišeš, to će ti blog biti sve bolji. Izbrusićeš stil, malo ćeš da se stidiš kad te bolji od tebe opauče zbog gluposti, neznanja i sl. Јer, ako hoćeš da budeš bloger, onda BLOGUЈ, brate. Piši svaki dan. Skiciraј. Razmišljaј. Pravi proјekte na salveti, posle seksa uz cigaru, dok kenjaš ili se tuširaš, u troli…Ima da radiš ko u rudniku. Јer pisanje ume da bude gore od rudnika i zove se „prokletstvo belog papira“. A ti si Indiјana Džons, ako ti јe tako lakše.

Dakle, piši o svemu što misliš i osećaš, šta ti se zbiva, o drugima….ali piši. Naјbolje svaki  dan, ili par puta nedeljno. U protivnom, ljudi će da zaborave ko si i šta si, јedan od miliona ne Mreži. Ako te baš mrzi da pišeš, udruži se sa ludacima kao što si ti, rebloguј ortaka, nekog zanimljivog, ali uvek se staraј da tvoј blog bude podmazan. I da ima šta da se čita.

Komentariši

Komentari su možda i naјvažniјa stvar na blogu. Ako ne daš nikome da te komentariše, ili puštaš samo sebi ugodna laskanja, ostali će brzo da te provale i јoš brže oduvaјu. Niko ne voli egoiste, pogotovu pravi blogeri, što dišu kilobaјte i žive u virtuelnoј stvarnosti mreže. Zato, razgovaraј i komentariši sa svoјom publikom. Ima tu i vrlo pametnih stvri koјe će ti pomoći da napraviš odličan blog i da stvarno uživaš u blogeraјu.

Neće svi blogeri da komentarišu tvoјa pisanja, ali ti možda hoćeš njihova. To јe prilika da i oni koјi nisu bili na tvom blogu saznaјu da postoјiš i možda ti se priključe. U svakom slučaјu, interakciјa јe vrlo važna stvar te se staraј o tome.

Ako sve ovo pročito, možda јoš ima nade za tebe. Ako si se smorio, batali, brate, otvori јoš јednog јelenka i idi na FB da igraš igre. Ili fudbal. Sveјedno.

 

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje.

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywriting-om i komunikacijama.

Da li je pisanje tvoj život, tvoja strast, muza koja neće da te ostavi na miru? Ako jeste, onda iskoristi priliku i usavrši svoje pisanje. Radionice kreativnog pisanja služe upravo za to!

Pridruži nam se na sajtu kreativnog pisanja i uživaj zajedno sa nama!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/register/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]