Kako da skratiš kratku priču?

 

Pre neki dan mi je jedan pratilac sajta postavio pitanje: koliko njegova kratka priča treba da bude – kratka?

A onda sam se setio da me svi moji polaznici online radionica pisanja, pre ili kasnije pitaju isto to. Zašto se kratka priča zove kratka, a to je u stvari po naški lepo nazvano pripovetka. I koliko kratka treba da bude u smislu dužine i debljine: jedna strana, dve, pet, ili nešto ko haiku – jedna reč ili rečenica?

Sa druge strane, pisci se sudaraju i sa nekim urednicima književnih časopisa, portala na netu, ili vlasnicima blogova kad pišu kreativna dela za njih. Naruče im kratku priču ili post, a onda ih ovi proganjaju sa istim pitanjima u vezi debljine, dužine, broja strana ili reči…

Ja se držim onoga da kratka priča/pripovetka treba da bude što mršavija. Iz razloga jednostavnosti, efekta, značenja i suštine. Zato je i kratka. Ako nećeš tako nešto, onda sedi i piši roman. Prosto ko pasulj.

Dakle, kada si se već raspisao, kako da skratiš kratku priču da ona bude ono što jeste?

#1 PRVO, PRELOMI MOZAK.

Među nekim piscima postoji uverenje da mnogo znači MNOGO reči. To prosto nije tačno. VELIKE kratke priče dolaze u malim pakovanjima!

Zato je tako teško pisati kratke priče. U malo pakovanje mora stati toliko značenja koliko je često teško spakovati u jedan debeli roman. Jednostavno i fokusirano pisanje uvek vodi ka moćnim emotivnim doživljajima. Seti se “jednostavnost je vrhunac prefinjenosti”. Priče koje počnu odmah na prvoj strani, imaju veće šanse da privuku više pažnje, nego one što se bore za svoj trenutak, tamo negde u priči.

Da li je lako pisati kratko? Ne. Zato nemoj da oklevaš da se upustiš u avanturu kratke priče. Svi ih vole. Jer, ponekad je manje – bolje.

[section title=””]ekursevi

ISKORISTI PRILIKU – UPIŠI E-KURS!

E- kursevi su poseban oblik online radionica u kojima možeš da učiš veštine i zanat pisanja potpuno samostalno, bez mentora.

Odaberi temu, upiši kurs i dobijaćeš lekcije i vežbe direktno elektronskom poštom u tvoj Inbox.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/besplatni-sadrzaj/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE OVDE[/button]

[/section]

 

#2 POČNI NA PRAVI NAČIN.

U najboljem mogućem slučaju, tvoja kratka priča bi trebalo da počne pre nego što počneš da je pišeš. Dok mantraš da ti stigne inspiracija, razmišljaj o tome kako će početak tvoje priče iznedriti dobar završetak.

Na primer: ako zamisliš kratku priču koja će pratiti životni put jednog prodavca cipela od njegove treće godine u vrtiću, pa preko tri neuspešna braka i na kraju njegove smrti, sva je prilika da će to biti prilično, dugačka, stvarno dugačka kratka priča.

Ali, ako zamisliš kratku priču koja je isečak iz života glavnog junaka – možda neka značajna večera, ili rođenje deteta, možda će biti mnogo efikasniji model da isporučiš ono što je ključno u njegovom životu, na jedan dubok i izražajan način, uokviren pomenutim događajem.


 

ZIVOTNIVEK-PRICE

Slika. Životni vek kratke priče. (iz radionice kreativnog pisanja)


 

#3 KORISTI PRAVU OPTIKU.

Zamisli da je tvoja kratka priča filmska kamera. Da bi se priča učinila maksimalno efikasnom i zanimljivom, fokusiraj se vrlo krupno na karakter junaka ili na odabrani događaj. Istraži malo ovaj trenutak iz različitih uglova. Ubaci usporen snimak, promenu ekspozicije, menjaj kolore….

Ponekad, naizgled mali i beznačajni trenuci mogu imati ogromne, čak nezamislive posledice i značenja. Taj trenutak može biti krajnje običan (čovek pokupi svoju ćerku iz škole), ili vrlo dramatičan (žena sedi u prijemnoj sobi urgentnog centra). I znaj da uvek ima izuzetnog potencijala u nazigled “običnim” trenucima. Zar ne?

#4 SKICIRAJ KARAKTERE.

Kratka priča uopšte ne mora da “uradi” nešto. Dovoljno je da “bude”. Ona ne mora da bude roman, ili slično “dugačko” delo, u kome ima dovoljno vremena i prostora da se postigne vrhunac radnje, koja se gradi od scene do scene.

Istraži karakterne slabosti i vrednosti svog junaka. Možda će na kraju tvoje priče postojati neupadljivi trenuci u kojima tvoj lik ima priliku da nešto promeni kod sebe. To će mu udahnuti realan život, bez obzira šta se stvarno desi na kraju. Nekada je i sama želja, promena sama po sebi.

[section title=””]seminars

SEMINARI I RADIONICE

Voliš seminare i raidonice pisanja uživo? Prijavi se za jednodnevne seminare  /radionice na posebno odabrane teme iz Kreativnog pisanja, Copywritinga i pisanja za blog.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/seminari/” target=”self”]POGLEDAJ SEMINARE[/button]

[/section]

 

#5 PRERADI TVOJU POSTOJEĆU KRATKU PRIČU.

Ponekad se u jednoj kratkoj priči, može pronaći još nekoliko, još kraćih!? Na primer, možeš da uzmeš neku stvoju priču koju si davno napisao, odrediš neke najzanimljivije momente, a onda napraviš novu kratku priču zasnovanu na odabranom trenutku/događaju.

Ili možeš da odabereš neki lik (sporedan obično), i od njega napraviš glavnog junaka potpuno nove kratke priče! Zanimljivo, zar ne?

Ovu igru sa strukturom, pričama u priči, u online radonicama kreativnog pisanja vežbamo u odeljku “Struktura i linija zapleta”. Ovde i na grafički način pokušavam da polaznicima dočaram ovu jednostavnu tehniku krojenja zapleta.

I da, da ne zaboravim: skraćivanje kratke priče, brušenje pojedinih reči, “šišanje” dugačkih pasusa, korektura i lektura…sve to može biti prilično zamoran posao. Ali zato rezultat – čvršća priča, zgusnuta radnju, slojevito pisanje – je uvek najveća nagrada.

 

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje.

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywriting-om i komunikacijama.

Da li je pisanje tvoj život, tvoja strast, muza koja neće da te ostavi na miru? Ako jeste, onda iskoristi priliku i usavrši svoje pisanje. Radionice kreativnog pisanja služe upravo za to!

Pridruži nam se na sajtu kreativnog pisanja i uživaj zajedno sa nama!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]

 

Kako se pišu UZBUDLJIVE kratke priče?

 

Seo si i napisao kratku priču. Onda su neki tvoji prijatelji i kritičari uhvatili da je pročitaju. Odgovor koji si dobio: Da…dobra je. Stvarno. Baš si lepo to napiso. Nego, daj još dva piva, nek ide život.

Najbolji način da se sjebeš, totalno. Odeš kući, sa rupom u glavi. Kakvo sranje. Priča je lepa i..dosadna. Obična. Ima sva slova i pismeno napisana. Ali, fali nešto. Šta?

Kako da napraviš kratku priču koja je DRAMATIČNA?

U radionicama kreativnog pisanja, stalno se vrtimo oko ove teme. Šta je to što dobru priču razlikuje od loše? Akcija? Likovi? Tema? Ili sve to imaš kako treba, ali prosto nije uzbudljivo. Ne pomera nikoga sa stolice. Svi se smeškaju i tapšu te po glavi, a tebi raste rep.

Skoro mi je jedna polaznica radionice poslala napisanu kratku priču. Lepo napisano, sve kako treba, i tragični likovi, zla sudba, suze samo što ne poteku, ali…Ona je htela da je baci u kantu. I onda smo seli i pretresli stvar. Dakle…

Tehnike za dramatičnost

Svi mi koji volimo da čitamo, kad dohvatimo neku knjigu, preselimo se u fantastični svet mašte. Preselimo se u svet pisca da uživamo u drami. Drama je uzbudljiva, pomera nam život. Ali ona mora da bude zanatski dobro napisana. Evo kako:

Ostavi nešto publici da izmašta.

To je ono kad se kaže da oćeš nekoga da izludiš. Izazivaš ga tako što mu saopštiš da znaš jednu tajnu, ali nećeš da mu je kažeš. U pričama, kao i u životu, ono što nije rečeno drži ljude u napetosti i neizvesnosti. Uvek postoji neki nagoveštaj, ali…Prevareni muž obično za neverstvo sazna poslednji. Lol. Samo se potrudi da ne preteraš u ovom golicanju. Onda dobiješ kontra efekat i uprskaš stvar. Do balčaka.

 

[section title=””]ekursevi

ISKORISTI PRILIKU – UPIŠI E-KURS! 

E- kursevi su poseban oblik online radionica u kojima možeš da učiš veštine i zanat pisanja potpuno samostalno, bez mentora.

Odaberi temu, upiši kurs i dobijaćeš lekcije i vežbe direktno elektronskom poštom u tvoj Inbox.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/besplatni-sadrzaj/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE OVDE[/button]

[/section]

 

Kaži više sa manje.

Kratke priče koje su zasnovane na verbalizovanim rečenicama (više priče nego pokazivanja) i intezivnim detaljnim opisivanjem (teška deskripcija), često izgledaju prosto – ravne. Dosadne. Kao da čitaš novinski izveštaj ili poslovnu statistiku.

Šta činiti? Skrati rečenice. Dijalog svedi na ono osnovno, kratko i jasno. Dijalog ne služi za razglabanje nadugačko i naširoko. Kada se fokusiraš na kratke, značenjske rečenice, akciju likova i neophodni dijalog, tada dolaziš do minalističke suštine koja puno govori. Seti se:

Jednostavnost je vrhunac prefinjenosti.

Na taj način ćeš kreirati vrhunski osećaj za dramu, napetost, krizu i razrešenje. Olakšanje u svakom smislu.

Nek se čitalac malo potrudi.

Mrzim gotovane. Nemoj da odaješ najsočnije elemente priče suviše lako, ili suviše rano. Znaš koliko je glupo kad se izlaneš, pa posle nije zanimljivo. Neka se čitalac potrudi da upregne maštu i sastavi deliće slagalice. Pa se onda iznenadi.

Daj mu nagoveštaje, malo po malo, i on će biti zadovoljan kada se izbori sa problemom i ponosan kako je sve to sam sastavio. Uradi detaljnu karakterizaciju svojih likova koji pričaju priču. Kako to da uradiš, pogledaj ovde. To je jedna od standardnih vežbi u online radionicama pisanja. Dobro upotrebljeni nagoveštaji su osnova svake sjajne kratke priče.

Počni blizu kraja.

Kako to? Kraj svake priče je obično vrhunac svake drame. Da bi pojačao dramsku napetost u svojoj priči, vrlo je važno da započneš priču blizu samog kraja. Kad su se događaji i radnja već zahuktali. To će dati snažan podstrek tvojim događajima i radnji, i ostaviti publiku bez daha u napetosti i iščekivanju kraja.

Pojačaj želje i strasti svojih likova.

Kurt Vonegut je jednom rekao da u jednoj priči “svaki lik želi nešto, makar to bila i čaša vode”. Čak i čaša vode može biti od životnog značaja, ako naš lik umire od žeđi, ili je na smrt bolestan. Osiguraj da sveki tvoj lik želi nešto, čak i sporedni epizodisti. Tako će tvoja priča biti – dramatična.

Smrt je najbolji biznis.

Hm. U knjizi “Pregovori sa smrću”, Margaret Atvud je napisala da svako kreativno pisanje vodi ka nekoj vrsti smrti. Valjda je to tačno. Ne moraš da umreš samo fizički, ima bezbroj drugih načina. Ali stvarna, fizička smrt je najstrašnija. I svako pitanje života i smrti. Ima li toga u tovjoj priči?

Ne zaboravi sudbinu.

Kada tvoji likovi deluju pod prstom sudbine, ili kada ih progone demoni iz prošlosti i melju im živote, priča strašno dobije na težini. Uvek je dobro da postji neka takva tajna. Svi ih imami, samo što to krijemo kao zmija noge. I eto drame.

“Profesore, neću da moj junak umre na kraju. Neću. Ne mogu. Nije fer”. Ovo mi je napisala pre par meseci jedna polaznica online radionice kreativnog pisanja. Radili smo na njenoj kratkoj priči, na samom efektnom, emocionalnom i logičnom završetku izuzetno dobrog pisanja.

Ali ona neće. Ni po koju cenu. Nije htela da joj lik umre na kraju, iako je napisala fantastičnu priču. I tako je njena priča imala happy end. Mrzeli su je svi odreda, i pljuvali po priči.

Ali ona jednostavno nije htela da umre sa svojim junakom.

Pošteno.

 

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje.

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywriting-om i komunikacijama.

Da li je pisanje tvoj život, tvoja strast, muza koja neće da te ostavi na miru? Ako jeste, onda iskoristi priliku i usavrši svoje pisanje. Radionice kreativnog pisanja služe upravo za to!

Pridruži nam se na sajtu kreativnog pisanja i uživaj zajedno sa nama!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]

 

RADIONICA: Dizajn teksta za blog

 

Jedna od ključnih tema u online radionici pisanja za Blog, jeste – dizajn teksta (posta) na blogu. Osim veštine pisanja za blog, kao i izbora tema, umešno osmišljavanja kako će tekst da izgleda, predstavlja 50% uspeha svakog blogera. Da li postoji idealan dizajn posta na blogu? Naravno da ne. Ali, ima nešto blizu. Evo kako!

Verovatno se pitaš kakve veze ima dizaјn članka sa pisanjem istog? Za razliku od pisanja knjiga ili novinskih i stručnih članaka (mada i tamo ina dizaјna, u malo drugačiјem obliku), kreativno pisanje u elektronskoј formi na blogu ili sličnoј internet stranici, zavisi mnogo od dizaјna, odnosno izgleda tvog teksta.

Naravno da je kvalitet sadržaјa pisanja ono što јe uvek presudno, i to niјe sporno. Međutim, oblik, grafički izgled, upotreba ilustraciјa, fotografiјa, ili videa, јeste јedna od važnih karakteristika pisanja za blog. I to uvek treba da uzmeš u obzir prilikom pisanja svoјih članaka.

Jednostavnost je vrhunac prefinjenosti

Kada sam svoјevremeno započeo svoј blogeraј, nisam mnogo razmšljao o tome kako tekst treba izgleda. Dovoljno mi  јe bilo da napišem svoјe ideјe, složim ih onako po redu, školski, i to јe to. A onda sam slučaјno, više intuitivno u isti taј tekst samo nešto kasniјe, ubacio i neke fotografiјe koјe sam smatrao zgodnim kao ilustraciјu svoјe osnovne ideјe.

Rezultat јe bio više nego zapanjuјući! Moј članak јe imao više od 5 puta intenzivniјe posete i čitanja, nego onaј prvobitni koјi јe bio baziran samo na čistom tekstu! Kasniјe, gledaјući kako drugi blogeri, bolji od mene, to rade, shvatio sam da јe ovaј princip dizaјniranja postova izuzetno važan ne samo kao poboljšanje u prenosu ideјa i značenja, već i kao dobro sredstvo olakšvanja čitanja i promociјe tekstova na Mreži.

Šta јe ovde važno kod dizaјna teksta: ne samo da se dobrim dizaјnom poboljšava opšti utisak o tebi i tvom pisanju, već se postiže i јasna preglednost i dodaјe na kvalitetu napisanog sadržaјa. Te dve stvari su ključne za dizaјn tvog posta na blogu!

 

[section title=””]ekursevi

ISKORISTI PRILIKU – UPIŠI E-KURS! 

E- kursevi su poseban oblik online radionica u kojima možeš da učiš veštine i zanat pisanja potpuno samostalno, bez mentora.

Odaberi temu, upiši kurs i dobijaćeš lekcije i vežbe direktno elektronskom poštom u tvoj Inbox.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/besplatni-sadrzaj/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE OVDE[/button]

[/section]

 

Šta je važno kada je u pitanju dizajn posta na blogu?

  • Naslovi i podnaslovi u tekstu
  • Nabrajanja i liste
  • Izbor fontova kojim pišeš (veličina, boja, laka čitljivost, prored)
  • Kratki pasusi (pregledno za čitanje, jer većina publike skenira tekst u potrazi za najvažnijim)
  • Beline na stranici (jako je važno da tvoj post “diše”, tako je pregledniji za čitanje)
  • Raspored “Poziva na akciju” (CTA)
  • Kvalitet i količina slika/ilustracija u tekstu
  • Dugmad za deljenje/šerovanje teksta na društvenim mrežama
  • Raspored i količina sadržaja u bočnoj traci

 

Evo kako bi to trebalo da izgleda na tvom blogu:

Idealan dizajn posta na blogu

 

Pisanje za blog jeste psianje u specifičnom mediju (internet) i u specifičnom formatu (post). Kao što pisanje proze ili poezije ima neka svoja pravila, pa čak i prožimanje forme utiče na sam sadržaj (i obrnuto), kod pisanja za blog ovaj princip još više dobija na značaju.

Poznavanje tehnike zanata pisanja za blog, a poznavanje dizajna pisanja postova spada u ključnu stvar, može znantno da doprinese kvalitetu i čitanosti tvojih tekstova.

Probaj!

 

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje.

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywriting-om i komunikacijama.

Da li je pisanje tvoj život, tvoja strast, muza koja neće da te ostavi na miru? Ako jeste, onda iskoristi priliku i usavrši svoje pisanje. Radionice kreativnog pisanja služe upravo za to!

Pridruži nam se na sajtu kreativnog pisanja i uživaj zajedno sa nama!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]

 

Being Me

 

Autor: Tanja Kaličanin

 

Čovek koji nije upoznao veliki strah, nije kompletan čovek kao i onaj koji nije otkrio veliku tugu ili veliku radost.

Borislav Pekić

 

Sedim pored otvorenog prozora u svom stanu na osmom spratu solitera u jednom od bolkova na Novom Beogradu gledajući presvlačenje dana u noć.

U noći se rađamo kao drugi ljudi. Skidamo maske koje nosimo tokom dana i prepuštamo se mraku bivajući tako pravi egoisti koji puštaju na slobodu divlju stranu sebe. Opuštamo se. Osluškujemo kako noć diše. Pratimo njen ritam da bi se kasnije stopili sa njom. Kako je noć misteriozna,opasna i živa takvi i mi postajemo. Ulice ne dopuštaju kajanje niti daju vreme da razmisliš. Moraš da deluješ shodno svome uverenju ili trenutnim osećanjima kojima ili veruješ ili ne veruješ.

Dan posle takve noći pun je kajanja,straha od onoga što smo možda uradili. U glavi nam je haos,hiljadu i jedno pitanje,ali od svih pitanja postavljamo uvek jedno:”Šta sam to uradio?” Pokušavamo da se setimo,ali slike dolaze samo kao odsjaji u ogledalu,kao obrnuta stvarnost onoga što se zapravo desilo. Posramljeni glavu zabijamo u jastuk,jer ne želimo da se dalje prisećamo. Gušimo osećanje kajanja zbog onoga što smo uradili. Ali to nije samo kajanje već neko čudno osećanje da smo stvarno zeznuli stvar i da za tim nije bilo potrebe. Ne mogu to definisati niti mu dati ime,ali znam da postoji u nama kojima je potrebno više vremena da shvatimo naša osećanja i postupke. Ne mogu ga odrediti,ali znam da vodi u bestragiju sopstvenog haosa od života,jer time narušavamao mir u porodici.

Meni je bilo potrebno mnogo vremena da se suočim sa posledicama sopstvenog delanja. Bila mi je potrebna hrabrost da nastavim dalje i pronađem put i dobre ljude. Mislim da mi je bio potreban neko ko bi mi pomogao da ispravim greške. Nije bilo nikog. A i kome da ispričam sve one gluposti koje sam radila? I koje još uvek radim. Htela sam nekakvu čaroliju. Neka vrata koja kada se otvore vrate te u prošlost i nekog ko će ti ukazati na uobičajne greške-neko ko nije deo našeg svakodnevnog života i ko nas ne bi osuđivao. Baš kada sam se ponadala da ću pronaći takvu osobu i da su čuda moguća prozori su se u jednom deliću sekunde zatresli kao da će pući na sitne komade vrativši me tamo gde sam bila-u stan. Motori,pakleni vozači su protutnjali budeći stanare čak i iz najdubljeg sna. Svetla su krenula da se pale. A komšije da proviruju misleći da je zemljotres.

“Da l’ su ovi normali?” Vikao je komšija sa trećeg sprata kome je buka bila baš kao zemljotres. “Sad ću pozvati policiju! I gradonačelniku ću se žaliti.”-šaputala je komšinica sa šestog sprata svome mužu koji joj je na to samo odgovorio-“Kome,bre,da se žališ! Pusti ih. To se dešava samo jednom u godini. Ljudi vole motore. Žive za to. Nego,hajde ti na spavanje,ženice moja.”-čula sam nešto što je možda podsećalo na poljubac. Sa ostalih spratova čule su se prozivke. I veoma čudne i teške psovke. Sve to skupa je trajalo sat vremena,a onda su se svi oni uvukli u svoje postelje nastavivši tamo gde su stali pre nego što su prošli pakleni vozači-da sanjaju. Samo se meni nije niti spavalo niti sanjalo. Zašto bih i sanjala?!

Noć je još uvek mlada i željna lumperaja,dobre muzike i provoda. Željna je novih naivčina u svome okrilju. Sa splavova se čuje dobra muzika. “…dobro da nije neko veće zlo,ovo je srce moje već preživelo…” U to ime nazdravljam I pozdravljam ove reči. Palim zadnju cigaretu,ispijam čašu dobrog vina i razmišljam da li da izađem i u društvu proslavim to što će se ove večeri proslavljati. Pitam se da li da izađem i uradim još nešto za pamćenje zbog čega će me glava boleti? Ili da samo ostanem kod kuće?

“Odluči se!”-vičem na sebe. A ponoć je već prošla. Ali ja i dalje samo posmatram slučajne prolaznike koji se vraćaju sa splavova zaputivši se ka nekoj kafani ili nečijoj sobi. I dalje razmišljam da li da se spremim i da krenem u još jednu neprospavanu noć. “Ma,sve mi je jedno. Neću spavati čak i da ne izađem.”-pričam sama sa sobom dok SMS poruke pristižu jedna za dugom. “Kako bih rado bacila ovaj telefon kroz prozor! Svi me nerviraju! Idite dođavola svi vi takozvani prijatelji!”-ljutito lupam šakom o sto tako jako da sam čula kako je nešto puklo. Odmah sam osetila oštar bol. “Dođavola i sa tim. Samo mi još i ovo treba u životu pored svega!”-odlazim do frižidera tražeći led kako bih umanjila bol.

Prijao mi je led i hladoća. Želela sam da ugasim bes koji je sve jače i jače tinjao u meni gradeći neprobojne zidove. Nisam nikome dozvoljavala u poslednjih nekoliko nedelja da mi priđe. Na pitanje da li sam dobro samo bih se nasmešila govoreći da sam dobro,ali ustvari nisam bila ni približno dobro niti sam se osećala svojom. Gubila bih se u moru ljudi koje nisam razumela šta mi pričaju niti ta njihova osećanja i emocije koje bi ispoljavali u trenutku da li besa ili očaja ili sreće. Jednostavno nisam razumela zašto reaguju tako kako reaguju.

Darko! Bože,kako sam mogla sa njim! “Žašto se dereš na mene? Nisam gluva! Stojim na dva koraka od tebe. Ovo više nema smisla. Ti se dereš na mene,ja na tebe vičem da se stišaš i ugasiš taj svoj sveznalički ego i snobovsko ponašanje. Ti meni kažeš da sam glupa! Prekidamo svaki kontakt!”-bila je to skorašnja veza od koje sam pobegla kao da me vetar nosi. “JA EGO MANIJAK!? A ti si glupa,nesnosna u pričanju i gorda na svoju diploma,lepotu kao i sve ostale devojke iz takvih krugova!”

“Ha…Onda si ti stvarno kreten,a ja budala sa lošim ukusom za muškarce. Ti i tebi slični ne znate ništa! Težak si kao crna zemlja,a na pare još crnji! Idi dođavola!”-promenio je sve boje na svome tako lepom licu koje sam htela da zapljusnem kofom hladne vode. Pobegla sam glavom bez obzira. I to je bila još jedna od mojih gluposti.

Ni sama ne znam zašto sam toliko dugo ostala sa njim. Kako bih volela da ga nisam ni srela uopšte. Posle njega bilo je još nekoliko pokušaja. A kada se samo setim svega poželim da pobegnem daleko gde se neću susretati sa svim onim ljudima koje sam srela i koji su zbog mene patili,ali to nije bilo moguće. Bila sam vezana za ovo prokleto mesto i sve njih.

Neko je nekada rekao da ako želimo nešto dobro da učinimo u životu da moramo da se pokrenemo,jer život ne čeka da bi se desio. A ja sam samo sedela sa povređenom šakom i cigaretom u drugoj ruci moleći nebo da mi pomogne da rešim ovu zavrzlamu od života. Bol je bio sve jači. Popila sam nešto protiv bolova.

Čak ni posle petnaest minuta lek nije delovao. “Zar je moguće da sam tako jako udarila?”-fizički bol nisam mogla da podnesem i morala sam nešto da uradim. Nekako sam se obukla. Navukla sam baletanke,uzela onom povređenom rukom ključeve od auta shvativši da od vožnje nema ništa. Pozvala sam taksi. Sa druge strane žice začuo se ženski glas:”Za dve do tri minute.” Nisam stigla da kažem ni hvala,a gospođa je već prekinula vezu. Baš su neka čudna vremena. Čekam ga već deset minuta! A umirem od bolova!

Šetam se gore dole. Skačem u mestu. Vidim reklamu za taksi koji sam pozvala i njegov broj. Konačno je stigao! Samo upadam bez dobro veče i govorim mu:”Urgentni centar,molim!”-bar sam uspela da skupim snage i lepo ga zamolim gde da me odvede. „Da li ste dobro,mlada damo?“-upitao me je taksista. „Hmmm…da.“-samo sam promrmljala. Shvatio je da ne želim da ulazim u dalju priču sa njim. Ali taksista kao I svaki taksista nije mogao da ćuti već je počeo da priča priču o svome životu u Kanadi,svojoj porodici i tome kako mu je trebalo vremena da se navikne na tamošnji život. I pričao je i pričao,a put do urgentnog centra bio je veoma dug.

Bila sam nervozna i sve mi je smetalo. U tom trenutku sam poželela da vrisnem i da mu kažem da prestane. Međutim,on je završio svoju priču,okrenuo se i upitao me:“Da možete,mlada damo,da vratite vreme unazad šta biste promenili u svome životu? Vidim da ste napeti i nervozni,a u očima Vam se vidi nezadovoljstvo sopstvenim izborima u životu.“ „Molim!? Izvinite,ali to se Vas ne tiče! Gospodine…“-pogledom sam tražila karticu sa njegovim imenom i prezimenom. Nije je bilo. „Moje ime je Tom. Inače sam doktor,psihoteraput,a ovo mi je samo hobi.“-nasmešio se i pružio mi ruku govoreći-„Život je onakav kakvim ga mi napravimo izborima za koje moramo snositi odgovornost. A za to nam je potrebna hrabrost i neko ko će nam ukazati da to što smo uradili ne mora nužno da bude loše. Iz sebe izvuci samo one najbolje osobine i nadograđuj ih,a mane pokušaj da umanjiš,suoči se sa njima i živi. Nemoj da ti život prođe u ljutnji na samu sebe i ceo svet,jer tamo je svet raznolik. Svi smo drugačiji. Izađi iz okvira sopstvenog delovanja i življenja,prekrši pravila koja si sebi nametnula i kreni na put oko sveta. To je savet čoveka koji je sve u životu prošao i video.“-imao je neki čudan osmeh na licu koji je odavao osobu koja je bila zadovoljna sobom i životom koji je vodio,ali na te reči nisam imal šta reći. Činilo mi se kao da me poznaje,da može u dušu da mi pogleda.

Htela sam da ostanem sa njim samo da mu ispričam šta mi je i zašto sam takva,ali umesto toga u stomaku su mi krenuli leptirići i onaj čudan osećaj čudnog,neobičnog,već doživljenog stanja koji me je preplašilo da sam samo izletela iz auta zaboravivši da mu platim. Kada sam se okrenula on je i dalje bio na istom mestu smešeći mi se.

To je bio jedan od onih čudnih momenata u životu koji te nateraju da se zapitaš da li postoji nešto više od materijalnog sveta,da li postoje anđeli čuvari.

Ne znam.

Sve se desilo odjednom i čini mi se brzinom svetlosti. Nisam mogla ni da odreagujem kako treba. Bila sam zbunjena i po prvi put nisam mislila već osećala kako dišem i zbunjeno gledam svet koji je prolazio pored mene. Po prvi put sam videla ljude onakve kakvi jesu u svojoj nesavršenosti. Osetila sam kako vreme prolazi. Gledala ljude oko sebe kako pričaju,ali ništa ih nisam razumela samo sam videla kako otvaraju usta. Srce je kucalo i u grudima i u mojoj glavi. Očajnički sam želela da ustanem sa stolice. Ali moje telo me nije slušalo kao da nisam vladala sobom. „Gospođice Rajković,Vi ste na redu. Gospođice! Da li ste dobro?“-sestra me je zavala nekoliko puta pre nego sam podigla pogled ka njoj.

Pogledala sam je izgubljeno kao da ne znam zašto sam tu. Onda sam osetila bol u ruci. „Izvinite.“-zaboravila sam na povredu. Naglo sam ustala sa stolice i sve je postalo crno predamnom.

Prvo čega se sećam posle toga bili su koraci doktora,sestara i drugih ljudi koji su se tu našli kako bi mi pomogli. Mislila sam da sanjam,da spavam u svome krevetu i da je sve to samo san. Borila sam se sama sa sobom u pokušaju da se probudim. Telo mi je bilo teško. Ništa nije bilo kao kada spavaš,nisam bila lagana i poletna već sam se delila od sebe. Svim silama sam pokušavala da pomerim bilo koji deo svoga tela misleći na ono što me najviše čini srećnom. Znam samo da sam u jednom trenutku pomislila kako ne smem da odem tek tako i da sve njih ostavim same. Bila sam odgovorna za njih,a ponajviše za sebe.

Doktor je bio pored mene. Budio me je i pozivao osoblje da me podignu i odvedu na intezivnu. Onako kao kroz maglu pročitala sam njegovo ime Tom. Pomislila sam:“Kako to da u Srbiji ima toliko ljudi sa tim imenom?“-da bih kasnije saznala da je njegovo ime ustvari Tomislav. Stvarno mi je bio potreban onaj doktor Tom iz serije BEING ERICA.

Bila mi je neophodna magija i čarolija tih vrata koje doktor Tom otvara svaki put kada se Erika nađe u nedoumici.

„Dobro veče ili dobro jutro gospođice. Mada mislim da je već jutro.“-ušao je doktor sa rezultatima. „Kako kome,nekome jutro,a nekome mrak.“-prozborila sam tek da nešto kažem. „Treba da Vam bude jutro. Šaku smo sredili kao i rame koje ste povredili prilikom pada. Bar dva meseca mirovanja i fizikalne terapije,a što se tiče ostalog…“-pažljivo je otvarao koverat i čitao rezultate da bi posle nekoliko minuta rekao-„…sve je dobro. Niste trudni. Ostali rezultati pokazuju da je sve u najboljem redu. Vi ste zdravi,mladi I trebalo bi da budete srećni. Naravno pored toga što ste iscrpljeni,pod stresom i neredovnom ishranom sve je u granicama normale. Imam jednog prijatelja koji je psihoterapeut…daću Vam njegov broj telefona. Savetujem Vas isto kao što bih savetovao i svoju kćerku.“-otišao je i ostavio mi broj telefona doktora za glavu,kako bi baka govorila. Mislim da mi je i bio potreban. Nisam bila odgovorna samo za sebe već i za druge. Zato sam morala nešto da učinim kako bih se suočila sa svojim najvećim strahovima i neuspesima. Sada sam došla do tačke ključanja i pucanja gde više nije bilo prostora za prekršaje.

Udahnula sam duboko. Okrenula njegov broj telefona. Javila se sekretarica. Prvu sesiju sam zakazala u petak u 12h. “Što pre to bolje.”-rekla sam sebi u bradu-“Dobro poznajem sebe. Čim mi bude bolje odustaću. Sve ima svoje zašto i zato.” Tiho mi je srce govorilo,a razum se odupirao. Ipak on razmišlja dok srce oseća.

Kancelarija je bila u starom delu Beograda u jednoj od onih rustičnih vila koje su danas pretvorene u poslovne prostorije ili neku vrstu stambenih zgrada oduzimajući im onaj stari sjaj. Na ulaznim vratima bilo je ispisano ime klinike NOVI ŽIVOT. „Imam zakazano kod doktora…“-stala sam na trenutak,jer nisam bila sigurna kod kog doktora sam zakazala sesiju niti kako se on zove. „Dobar dan,gospođice Rajković. Vi imate zakazano kod doktora Tomislava Spasića.“-sekretarica se nasmešila mojoj zbunjenosti i odvela me do njegove kancelarije. Doktor je bio okrenut leđima od mene. „Dobar dan,mlada damo.“-od nekud mi je bio poznat taj glas. Okrenuo se ka meni nasmešivši se:“Nemojte biti tako iznenađeni. Tu sam da Vam pomegnem. Odakle želite da počnete?“

Mislim da sam tada konačno dobila odgovor na ono pitanje: Da li je tačno da kada nešto jako želiš čitava se Vaseljena ujedini da ti pomogne u ostvarivanju te iskrene želje?

Čuda su ipak moguća i čarolija postoji. Potrebno je samo verovati i pustiti je da u tebi oživi. Tako je počelo moje epsko druženje sa doktorom Tomislavom.

 

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje.

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywriting-om i komunikacijama.

Da li je pisanje tvoj život, tvoja strast, muza koja neće da te ostavi na miru? Ako jeste, onda iskoristi priliku i usavrši svoje pisanje. Radionice kreativnog pisanja služe upravo za to!

Pridruži nam se na sajtu kreativnog pisanja i uživaj zajedno sa nama!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]

 

5 sigurnih načina da svoje pisanje deliš Online

“Žao mi je, ali vaša priča nije prošla konkurs, jer je već javno publikovana”. Ili, “Na žalost, rukopis ne možemo da štampamo, jer ste ga već objavili na Internetu”.

Da li si se već sreo sa ovakvim pričama? Prokletstvo javnog pisanja na Internetu uteralo je strah u pera mnogim kreativnim piscima. Kako onda da pišeš javno, promovišeš svoje pisanje i raduješ publiku, ako posle urednici portala, ili izdavači neće da štampaju tvoja dela?

Rešenje problema

Ako si pošten u svojim namerama, i pažljiv u svojim koracima, ima rešenja za ovaj naizgled Gordijev čvor.

Ipak, budi oprezan: u doba Interneta, svako neoprezno javno postovanje, objavljivanje, ili šerovanje tvojih radova na Mreži, sigurno će se smatrati javnim publikovanjem, ili objavljivanjem tvojih dela.

Iz tog razloga, većina dole navednih predloga odnosi se na ograničenu količinu publike, sastavljenu od prijatelja, kolega pisaca, porodice, i saradnika/čitalaca po sličnim osnovama.

 

[section title=””]ekursevi

ISKORISTI PRILIKU – UPIŠI E-KURS! 

E- kursevi su poseban oblik online radionica u kojima možeš da učiš veštine i zanat pisanja potpuno samostalno, bez mentora.

Odaberi temu, upiši kurs i dobijaćeš lekcije i vežbe direktno elektronskom poštom u tvoj Inbox.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/besplatni-sadrzaj/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE OVDE[/button]

[/section]

 

Zato, dobro razmotri sledeće predloge:

1. Napravi svoju, strogo kontrolisanu, grupu na Fejsbuku ili Yahoo. Ovde svako može da ostavi komentar, sugestiju, pohvalu ili mrzu, kao da razmenjuje poruke sa ostalim članovima grupe. Prednost ovih zatvorenih grupa je što pisac ima kontrolu ko sve može da pristupi grupi, tako da može da se izbegne koncept “klasičnog objavljivanja” i uvek budne baksuzne oči urednika i izdavača.

2. Napravi privatnu mejling listu. I to samo za ove svrhe. Pravljenje relatinvo male liste potencijalnih čitalaca kojia veruješ na iskrenom čitanju tvojih dela, može mnogo da znači za širenje dobre reči o tvom pisanju.

Ipak, vodi računa da broj ovakvih ljubitelja tvog lika i dela ne pređe neku razumnu granicu. Uvek možeš da zamoliš priatelje i poznanike da ne šire dalje tvoj mejl sa pesmom ili pričom, zar ne?

3. Kreiraj zaštićeni deo tvog sajta ili bloga. Ili prosto zaštiti lozinkom deo sajta na kome se nalaze tvoji radovi. Tako da ćeš imati punu kontrolu koga možeš da pripustiš da čita tvoje radove.

4. Pridruži se nekoj od radionica za pisanje. Ovo mogu biti online radionice (kao što je Kreativno pisanje), ili neka od radinica na fakultetima, slobodno formiranim grupama, koje posećuje manja grupa ljudi.

Urednici i izdavači vole radove koji su prethodno prošli kroz neki radionički proces. Ove radionice su korisne, jer ćeš tu proći prvo sito i rešetno sa svojim radovima, što ti itekako može biti od koristi.

5. Deljenje na društvenim mrežama putem privatnih poruka. Ovo može da bude klizav teren. Urednici i izdavači ne znaju da li imaš pet prijatelja ili pet sotina. Plus, ono što je nezgodno jeste da ako postuješ tvoje radove na, na primer, Fejsbuku, i tvojih pedesetak prijatelja to lajkuje, prijatelji njihovih prijtelja će to takođe videti i možda lajkovati…I onda razumeš šta se dalje dešava? Tako postaneš “objavljeni” pisac!

Štos je, dakle, da koji god metod odabereš da deliš svoje radove online, potrudi se da ne preteraš u tome. Ograničenje tvoje publike na neki kontrolisani broj, je ključ ove priče.

Ako su tvoje ambicije veće, i želiš da se upustiš u avanturu štampanja i izdavanja knjige (samostalno ili preko neke izdavačke kuće), u radionicama kreativnog pisanja ovom problemu posvetili smo čitavo poglavlje.

U autirskom kutku na našem sajtu imaš priliku da koristiš uslugu pregleda rukopisa, saveta i komentara, kako da pripremiš rukopis za slanje izdavačima, i još mnogo toga.

Srećno.

 

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje.

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywriting-om i komunikacijama.

Da li je pisanje tvoj život, tvoja strast, muza koja neće da te ostavi na miru? Ako jeste, onda iskoristi priliku i usavrši svoje pisanje. Radionice kreativnog pisanja služe upravo za to!

Pridruži nam se na sajtu kreativnog pisanja i uživaj zajedno sa nama!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]

IZ RADIONICE: Kako to izgleda kada polaznik prevaziđe očekivanje profesora?

 

Klara i ja smo započeli rad u radionici kreativnog pisanja naizgled uobičajeno: posle uvodnog zagrevanja u pisanju laganih vežbi asocijacija, motiva za pisanje, veštine izbora i slaganja reči, strukture pisanja priča…usledilo je iznenađenje:

Klara je sve bolje i bolje pisala, zapravo otkrivala svoj raskošni talenat za pisanu reč. Sve više je na videlo izlazila njena izuzetna sposobnost opažanja sveta i događaja iz njene okoline, i skrivena veština pretakanja unutrašnjih i spoljnih događaja u dobro oblikovani pisani iskaz.

A onda je usledio pravi šok za mene: zadao sam joj zadatak da napiše jednu običnu vežbu “Stvari iz torbe”, koju koristimo u vežbanju izgradnje likova i karaktera prilikom pisanja proze (pripovetka, roman). Po ugledu na formu policijskog dosijea, trebalo je da razradi karakterizaciju lika na osnovu sadržaja njegove torbe.

Ali…umesto dosijea, dobio sam malu dramsku scenu, koja je prevazišla sva moja očekivanja!! Neverovato koliko čovek može da u naizgled mali stvarima otkrije kreativni vulkan kod sebe i kod drugih! To je zaista pravo zadovoljstvo i jedina prava nagrada kada se baviš pisanjem, kreativnim stvaranjem i radionicama kreativnog pisanja, što je moj slučaj.

Pogledajte i sami kako to izgleda.

 

[section title=””]ekursevi

ISKORISTI PRILIKU – UPIŠI E-KURS! 

E- kursevi su poseban oblik online radionica u kojima možeš da učiš veštine i zanat pisanja potpuno samostalno, bez mentora.

Odaberi temu, upiši kurs i dobijaćeš lekcije i vežbe direktno elektronskom poštom u tvoj Inbox.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/besplatni-sadrzaj/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE OVDE[/button]

[/section]

 

Šta ima u torbi?

Mia: Hajde darling, ne javljaš se 6 meseci I sad me pitaš šta ima novo I zašto pijem porto u 11 ujutro, sama?

Boris: Ja sam bio zauzet, rekao sam ti. Kada radim ozbiljne poslove ne mogu tek tako da prekidam I prebacujem se sa teme na temu, to nije dobro za moj mozak.

Mia: Kakva si ti čudna ptica. Ma ne verujem ti ništa.

Boris: Kako da te ubedim?

Mia: Pokaži mi šta imaš u torbi.

Boris: U ovoj torbi? Da sve izvadim?

Mia: Da, sve.

Boris: Zašto?

Mia: Zato. Da vidim šta tu kriješ.(smeje se)

Boris: Nemam šta da krijem. Ne očekuj ništa posebno. (vadi dve velike fascikle)Ovo su novi slučajevi, nosim ih sa sobom da ih na brzinu prelistam uz kafu. Da sam znao da si ovde, ne bih ih vukao sa sobom. Zatim, Marko Aurelije ”Samom sebi”.

Mia: To sada čitaš?

Boris: To čitam godinama. Uvek je nosim uz sebe, kao ličnu Bibliju. Sada još moram da ti priznam I da sam malo sujeveran: kad god mi se nametne neko važno pitanje u životu, ja je otvorim nasumice I potražim odgovor.

Mia: Ha! (nalakti se o sto I gleda neko vreme u Borisa) Hajde pitaj Marka hoćemo li ti i ja dogodine, u isto ovo vreme, sedeti ovako zajedno kao drugari.(smeje se izazivački).

Boris: Ne, ne, ne! Nađi svoju knjigu pa pitaj šta hoćeš. Ova je samo za ozbiljna pitanja. Šta se duriš? Hoćeš li da ti pokažem još?…(vadi blok, naoštrenu drvenu olovku I lepu srebrnu hemijsku). Ovo je osnovno.

Mia: A pregrada sa strane?

Boris: Mmm..hajde. Ali mnogo tražiš, znaš ? (gledaju se ćutke, nasmejani, osećaju isti nalet radosti. Boris polako vadi požuteli papirić, presavijen do veličine kutije šibica). Ovo je poklon od mojih studenata u Bostonu, dali su mi ga kad sam odlazio. Tu piše nešto što mi daje nadu da sam bar jednom u životu radio stvari kako valja, da sam u nekim ljudim probudio ono najbolje. Izvini, ne mogu ti sada čitati ovo pismo, mislim da je prilično patetično za ovaj dan I ovo vreme u Beogradu. Ne ljutiš se?

Mia: Ti misliš da ja to ne bih razumela, je l’ tako? Ili da bih ti se podsmevala?

Boris: Grešiš Mia, nije tako. Hajde, probaj da ne insistiraš. Vidi šta je ovo- možda te zanima ovaj privezak (dodaje joj ključeve, u trenu im se ruke dotaknu I ona se hitro povlači sa “plenom”.) Jesam li te opekao?(smeje se).

Mia:(uvređeno) Nisam te dugo videla, a ne dodirujem se sa strancima, kapiraš?

Boris: Ok, šalio sam se. Znači, ovaj privezak sam kupio u…pogađaš?

Mia: Španiji?

Boris: Baš tako. Andaluzija, Sevilja. Sećaš li se kad smo pričali o putovanjima na koja se ide bez dece, mala vikend putovanja koja čine čuda za brakove…Pominjao sam ti Španiju, kada smo sreli Milačiće, i brbljivu Ranku, baš kada su nam najmanje trebali …Te večeri smo bili sami na nekom malom trgu u Sevilji, slučajno naišli na koncert, jedan gitarista i stara igračica flamenka, i njen neverovatni duboki glas….šta da ti kažem, to je bilo nešto najlepše I istovremeno najpotresnije što sam video I osetio. Ne umem da ti opišem rečima, jednostavno, trebala si biti tu… I Jeleni se dopalo, napravila je neke lepe fotografije. Ja sam kupio ovaj privezak, male kastanjete od maslinovog drveta, da me podsećaju na to veče.

Mia: Pa ti si u stvari jedna sentimentalna bitanga. Mnogo mi se dopada ova tvoja torba, ukrašću ti je jednom. Da vidim kako plačeš. (uvija pramen kose, začikava ga). Hajde, hajde, ima tu još nešto…

Boris: Evo, sve ću ti pokazati. Do gole kože, kad već tražiš. Vidiš, ovo je nitroglicerin, nikad se ne zna…

Mia: Ali prošlo je sedam godina…

Boris: Bolje je biti spreman na sve, tako sam sigurniji. Ova lepa šarena narukvica je delo mojih kućnih životinjica: Une, Ivana I Ognjena. Napravili su mi je za rođendan pre par godina.

Mia: Lepa je, baš divan poklon. Zamisli moj slučaj, oboje su povukli na Sašu, ni traga nekom umetničkom talentu. Saša kaže da je jedan moler u familiji dovoljan.(smeje se, setno).

Boris:(gleda u Miu neodlučno, zatim vadi iz malog unutrašnjeg džepa papirnu kesicu) Šećer.

Mia: Šećer?

Boris: Apsolutno.

Mia: Iz “Sekvoje”. Lep dizajn.

Boris: Imam ga u torbi šest meseci.

Mia: ( gleda okolo, zakašlje se, glas joj je nesiguran) Jesmo li poslednji put tamo pili kafu?

Boris: Ja sam pio kafu, a ti si pila čaj. Kijala si, i oči su ti suzile.

Mia: Hahaha, izgledala sam očajno. Znači, onuo su kastanjete iz Sevilje, a ovo “užas iz Sekvoje”?

Boris: Čist sentiment.

(Ćute oboje, niko se ne usuđuje da progovori prvi)

Boris: Sad znaš.

Ona izbegava njegov pogled, nervozno provlači male kastanjete kroz prste).

Mia: Lepo i potresno, zar ne?

 

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje.

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywriting-om i komunikacijama.

Da li je pisanje tvoj život, tvoja strast, muza koja neće da te ostavi na miru? Ako jeste, onda iskoristi priliku i usavrši svoje pisanje. Radionice kreativnog pisanja služe upravo za to!

Pridruži nam se na sajtu kreativnog pisanja i uživak zajedno sa nama!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]

 

Zašto niko ne čita postove na blogovima?

Pre neki dan, na jedvite jade, sedoh za mašinu da se malo bavim blogerskom matematikom, statistikom, analizama…Mrzim to. Ako išta na svetu ne varim to su planovi, strategije, račun, i slična sranja. Uvek sam imao 2jku iza matematike i to prokletstvo me prati ceo život.

Dakle, sednem, sipam malo ćilibara preko leda da mi bude lakše, zapalim cigaru i…umalo nisam pao u nesvest! Krenem da analiziram čitanost mojih postova, šerovanje, traffic, lajkovanje, mrzovanje i ostalo. Kad ono…čudne cifre, blago rečeno. Nešto se ne slaže. Ima nekih tekstova uz grdno šerovanje i lajkovanje, a saobraćaj na blogu – beda. I obrnuto. Ne mogu da ufatim sistem ni za glavu ni za rep.

Onda nabasam na neki program što se zove “Chartbeat” i neki dasa Švarc koji se bavi čitanjem i analizom saobraćaja na blogovima. I sablaznim se ponovo, jer cifre sa mog si bloga prepoznam tamo. Sličnost frapantna, ko jajeta dva.

 

[section title=””]ekursevi

ISKORISTI PRILIKU – UPIŠI E-KURS! 

E- kursevi su poseban oblik online radionica u kojima možeš da učiš veštine i zanat pisanja potpuno samostalno, bez mentora.

Odaberi temu, upiši kurs i dobijaćeš lekcije i vežbe direktno elektronskom poštom u tvoj Inbox.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/besplatni-sadrzaj/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE OVDE[/button]

[/section]

 

Lepo piše: ljudi ne čitaj tekstove na blogovima.

Misliš da se zezam. Dramim. Preterujem. Paranoišem.

Ne. Lepo nauka i statistika kažu. Neverovatno. Ja se ubih od pisanja, brisanja, kačenja, uvlačenja…A ono – ćorak. I to ne samo ja. I stalno imaš osećaj da se nešto upinješ, al slaba vajde. Te konkurencija, te medijska buka, te milioni postova dnevno na izvolte, te ovo te ono…Tako je svuda po Mreži. U čemu je kvaka?

Ljudi uopšte nemaju fokus. Što više ti pišeš, oni se više isključuju. Neverovatno. Kad publika dođe do tvoje priče, tvog ulicaknog i izglancanog pisanja, posta, priče, eseja…većina njih uopšte ne pročita tekst do kraja. Mnogo njih ne stigne ni do pola. Ono što još više baca u bedak je odnos između skrolovanja i šerovanja. Podaci pokazuju da mnogo ljudi šeruje i lajkuje tekstove a da ih zapravo i ne pročita.

Tako da je ono što odavno znamo iz tabloida i drugih pisanija, jeste sledeće:

  • samo 50% ljudi do kojih tvoj tekst stigne, zapravo pročita post u celosti
  • većina publike pročita samo naslov, pod naslov i prvih 100 reči
  • kada stignu do tvog teksta, uglavnom ga skeniraju brzopotezno i odlaze ne stigavši do kraja čak i kada su ga šerovali i lajkovali
  • fokus je toliko slab da ga ometaju ćaskanje i piskaranje na fejsu, zevanje po tuđim statusima na Tw, telefonski pozivi, buka sa ulice, deca u igri, odlazak do frižidera…
  • statistika je još gora kada tvoj tekst čitaju na telefonu i tabletu, jer je onda pažnja još slabija s obzirom da se čita u kafiću, busu, na predavanjim i sastancima i sličnim mestima
  • situacija je još gora ako imaš u tekstu veliku fotografiju ili ilustraciju: tada obično stignu da pročitaju 1 ili 2 rečenice dok bulje u slike

 

[section title=””]seminars

SEMINARI I RADIONICE

Voliš seminare i raidonice pisanja uživo? Prijavi se za jednodnevne seminare  /radionice na posebno odabrane teme iz Kreativnog pisanja, Copywritinga i pisanja za blog.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/seminari/” target=”self”]POGLEDAJ SEMINARE[/button]

[/section]

 

I šta sad?

Mene kao nekoga ko piše i bavi se profesurom o pisanju i sličnim temama, ove umalo da zabaci u očaj. Verujem da ni tebi, koji pišeš iz drugih motiva, nije ni malo lakše. Situacija je naročito loša kod onih blogera i blogova koji su manje kvalitetni, imaju lošiji dizajn i jednostavno su…dosadni. Tek oni imaju čitanost koja je blizu, pa nula.

Opet, kad zavirim malo iskrenije u sebe, shvatim i da se i ja slično ponašam. Verovatno i ti, ako ćeš pravo da priznaš. Ja pročitam tone članaka dnevno. Tvitujem gomilu i lajkujem blogere koje cenim i volim. ALi koliko ih zapravo stvarno pročitaš do kraja?

Ja sam zauzet. Ti si zauzet. Svi su zauzeti, jer toliko toga ima da se stigne, uradi, završi, dovrši. Na sve strane knjige, eknjige, TV, društvene mreže, razni mediji, prijatelji, porodica, deca, poslovi. A vremena tako malo. To je cena koju plaćamo vremenu u kome živimo.

Gde je rešenje?

Rešenje se nalazi u dve stvari:

  1. izuzetno kvalitetno pisanje
  2. veština tehnika pisanja za net i poznavanje dizajna i tehničke problematike rada

Ovo su dve suštinske stvar, od kojih je kvalitet pisanja najvažniji. Zašto? Zar muze i talenta nisu najvažniji? Jesu. Ali , bez zanata i najveći genije će mnogo teže (ako uopšte) bti uspešni pisac ma blogu.

Sad tek vidim koliko je zanat pisanja važna stvar. A naročito veština pisanja na blogu. Iako to možda izgleda bez veze sa mozgom na prvi pogled, uopšte nije tako naivno. Pogledaj uspešne blogere i njihove čitane blgoove. Da li shvataš tehnike pisanja?

Baš iz tog razloga, u radionici pisanja za blog, većina lekcija je posvećena upravo zanatu, veštini i “mehanici” pisanja specifično za blog. Jer blog je posebna kreativna forma pisanja koja se razlikuje od klasičnog kreativngo pisanja, književnosti, copywritinga, novinarstva i sličnih formi.

Blog, kao oblik kreativnog izražavanja putem pisane reči, vizulenih umetnosti, promocije i specifičnog masovnog medija kao što je internet, došao je ovde da ostane. On je oblik kreativnog izražavanja koji pruža fantastične mogućnosti i izazove.

Prema tome, kuda idu divlje svinje?

Odgovor, sasvim sigurno, već znaš i sam.

 

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje.

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywriting-om i komunikacijama.

Da li je pisanje tvoj život, tvoja strast, muza koja neće da te ostavi na miru? Ako jeste, onda iskoristi priliku i usavrši svoje pisanje. Radionice kreativnog pisanja služe upravo za to!

Pridruži nam se na sajtu kreativnog pisanja i uživak zajedno sa nama!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]

Kako da te primete na Internetu?

 

Mislim tvoje pisanje. Ne verujem da si od onih što ‘oće da se uguraju u neki rijaliti i postanu slavni. Dakle, kako da te primete na netu, tvoju poruku, tvoje pisanje, tebe? Od miliona poruka dnevno, hiljade i hiljade blogova, statusa na fejsu, tviteru? Evo nešto očemu treba da misliš.

Otvorio si blog, izoštrio pero. Sredio profil i stranu na FB i Tw. Proučio si sve marketing strategije, taktika i savete po guglu. I počeo da kačiš svoje postove. Al nisi ukapirao glavnu stvar. Zezno si se u startu što si uopšte počeo da se baviš blogom i pianjem, al šta je tu je. I, tako ti pišeš, pišeš, ubi se od smišljanja dobrih tema. Kad ono:

Šerova: 2. Lajkova 3. Saobraćaj na blogu: 15.

Buljiš u ekran. Dani i nedelje prolaze. Osećaš se kao da pričaš pod vodom. Niko te ne čuje, a voda ulazi u usta, uši i na sve moguće rupe. Imaš osećaj da ćeš da se udaviš. A onda ti dođe da sve to batališ, džaba tolika energija, nade, suze (a nekad i pare).

Verujem da ti je ovaj osećaj dobro poznat. I onda postaviš sebi čuveno pitanje:

“Zašto bi ljudi obratili pažnju na mene, moje pisanje, moje poruke?”

Srećom, ovde ti obično ljudska priroda pritekne u pomoć! Svi volimo da tragamo za nečim novim. Ljudi su vrlo radoznala bića. To je ono što pokreće svet. Satima i danima tragamo za ljudima koji će privući našu pažnju. I?

Potrebno je samo da se pojaviš na radaru drugih ljudi.

Da. to je ono što obavezno prođem sa svim polaznicima mojih radionica, bez obzira da li radimo kreativno pisanje, pisanje za blog ili kopirajting. Moji ključni saveti su sledeći:

Moraš da imaš viziju

Ljude privlače vizionari koji posmatraju svet iz drugačijih uglova. Saopšti svojoj publici tvoju viziju i zašto treba da ti pomognu da bi je dostigao.

Kreiraj sopstveni “brend”

Ili robnu marku, na srpskom. Daj im nešto neobično, jedinstveno, nešto o čemu će da pričaju, komentarišu, vole ili mrze. Tvoj poseban stil pisanja. Slatki jezik. Pogani jezik. Tvoj stav o životu koji je različit od većine. Stavi lonac na glavu. Što god, samo da nije prosečno obično. Jer ako si to zaista ti, onda imaš šta da kažeš i nije ti žao.

Isporuči svoju poruku na jedinstveni način

Nek tvoja poruka ima nezaboravni oblik. Saopšti im tvoj način kako rešavaš probleme. Informiši ih, šokiraj, uskomešaj neka osećanja, nemoj da si kuvana noga. Budi svoj i originalan u pristupu. Ne moraju da te vole, ali će poštovati tvoje znanje i tvoj stav. Naročito ako tvoja rešenja rešavaju njihove potrebe i probleme.

Nauči da ugrabiš tuđu pažnju

Nije toliko važno o čemu pišeš, već KAKO. Možeš da pišeš vrhunske filosofske ideje, teorije zavere, romane, priče, poeziju ili recepte za kuvanje. ALi pisanje na blogu ima još nešto: način kako pišeš. U radionicama to zovem – mehanika pisanja postova. I čim se makneš od klasičnih književnih žanrova, ovo pravilo dolazi do punog izražaja.

Blog i internet su specifični mediji. Skoro pa poruka sama po sebi. Moraš da se izboriš za parče svog digitalnog neba. Kako da napišeš naslov posta. Prvi pasus. Podnaslov. Slike i infografike. Šta je poziv na akciju. Današnji čitaoci uglavnom ne čitaju postove. “Skeniraju”, odnosno čitaju dijagonalno. Pa tek onda odluče da li će da ti posvete pažnju. Miš im je uvek na dohvat ruke: jedan klik, i tvoj blog postaje prošlost.

Napravi svoj sistem za privlačenje pažnje

Tvoj blog je tvoja online platforma, pozornica odakle deliš sa drugima svoju viziju, poruku, ličnu, samo tvoju priču.

Zato, budi kreativan. Pronađi način da tvoj blog i sadržaj budu različiti od drugih. naslovi, pod naslovi, fontovi, slike…budi originalan, efikasan i svoj.Budi uporan, dosledan u svojoj poruci i svojim tekstovima. Nemoj da budeš svaštar i radiš što i hiljade drugih sličnih blogova. Prosek je ubica bloga!

Proširi se što više. Upari društvene mreže sa tvojim blogom, odaberi one koja tvoja publika voli i budi prisutan. Uključi se angažj druge, poveži se sa sebi sličnim.

I uživaj. Jer pisanje jeste uživanje, potreba, hleb nasušni. Ako ti pisanje nije u venama, onda zaboravi sve šta sam napisao.

Prosto tako.

***

Nisam te ubedio? Ostatak ideja na ovu temu možeš da dobiješ u besplatnom priručniku pisanja za blog, koji možeš da preuzmeš u delu sajta Moje.Pisanje koji je napravljen samo za tebe. A ako ti ni to nije dovoljno, upiši online radionicu pisanja za blog. Znanje se uvek isplati, to je sasvim sigurno.

 

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje, sada!

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywriting-om i komunikacijama.

Da li je pisanje tvoj život, tvoja strast, muza koja neće da te ostavi na miru? Ako jeste, onda iskoristi priliku i usavrši svoje pisanje. Radionice kreativnog pisanja služe upravo za to!

Pridruži nam se na sajtu kreativnog pisanja i uživak zajedno sa nama!

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]

 

Ljudi od papira – 5 načina da stvoriš likove u priči

Postoji nešto što se zove “literatura za plažu”. Nekad se to zvalo šund, na koji se plaćao poseban porez. Sada su to “bestseleri”. Imaju i svoje kraljeve. Stivena Kinga, onda neki Pračet, pa Parsons, Ladlam i još gomila sličnih pisaca plaćenih po broju strana. Po čijim knjigama se snimaju filmovi, a oni debljaju kasicu prasicu miliončićima.

Nema ništa protiv. Sve su to igre prestola i gladi. Papir trpi sve. E sad, šta razlikuje jednog Dostojevskog, Andrića, Mešu, Foknera…od ovih sa bestselerima?

Karakteri, odnosno likovi u priči.

5 načina da stvoriš trodimenzionalne likove u priči

Bez obzira koliko pišeš neku interesantnu temu, imaš originalnu formu, ultra zanimljivu priču i zaplet, priča bez dubinskih, slojevitih likova, ostaće ravna i nezanimljiva. Jer, ljudi se vezuju za ljude. Likovi moraju da budu životni, da liče na prave ljude, a ne na ljude sa tezom – ili ljude od papira.

I to je greška, koju većina početnika napravi odmah na samom početku.

Srećom, postoje mnoge zanatske tehnike i trikovi koji mogu da kresnu varnicu tvojim likovima i dodaju im kvalitete koje će ih izdvojiti od – papira.

U online radionicama kreativnog pisanja, polaznike upoznajem sa detaljnim tehnikama izgradnje likova kada pišu tekstove u prozi. Neke od ovih tehnika su:

1. Obezbedi “dodatnu karakterizaciju” likova. Nemoj da ograničavaš svoja likove u priči samo na jedan tip ponašanja. Na primer, kada je tvoj junak stidljivko, nema potreba da uvek bude stidljiv, ili neko divlje žensko čeljade ne mora uvek da bude DIVLJE. Umesto toga, pokušaj da budeš otvoren za neke njihove neočekivane karakterne crte. Možda tvoj stidljivi junak voli da igra na stolu, kad popije nekoliko čaša pića. Ili tvoja divlja heroina postane zavezana vreća u razgovoru sa majkom. Ono što čini ljude (i tvoje likove) zanimljivim jeste ono neočekivano u njihovom karakteru i ponašanju.

Zato se uvek upitaj: da li tvoji likove umeju da te iznenade svojim glupostima?

2. Daj im osećaj ljupkosti, sudbine ili vere. Uvek je dobro da tvoji junaci imaju neku višu svrhu života, misiju, ili sudbinu koju moraju da ispune. Mnogi ljudi tragaju za istinom, ili svrhom života, tako da je važno da tvoji junaci imaju istu senzibilnost. Na primer, neka žena koja je upravo dobila otkaz na poslu, možda može da pronađe novi posao u oblasti u kojoj nikada nije radila, i možda je ta prilika upravo to što joj je potrebno. To je trenutak kada bi trebalo da odlučiš da li će tvoj junak imati koristi od svojih snova u razvoju i unutrašnjem rastu njegove ličnosti.

3. Usaglasi sukobljene emocije. Ljudska bića su uvek rastrazana između sukobljenih emocija. ašto onda da se ova dualnost ne vidi i kod tvojih junaka? Uvek se postaraj da tvoji likovi poseduju ovu nevolju između ideala kojima teže sa tamnim oblacima sumnje koji izjedaju njihovu egzistenciju.

Na primer: Dejan je ubeđen da njegova devojka Jelena zaljubljena u njega, kao što je on zaljubljen u nju. Međutim od trenutka kada je njegov brat Miloš pomenuo da ju je video u prolazu kako razgovara sa nekim muškarcem na ulici u gradu, Dejan ne može nikako da se oslobodi sumnje u nejnu vernost, svaki put kada ga ona poljubi.

4. Iskoristi fizički izgled junaka da izraziš njegova unutrašnja osećanja. Ova književna tehnika poznata je pod nazivom “patetična obmana”, koja koristi spoljni svet kako bi izrazio unutrašnji, a ponekad i skrivene emotivne karakterstike likova. Pokušaj da je primeniš na fizički izgled tvog junaka. Na primer, tvoj junak može da pati od depresije i počne primetno da gubi težinu, opada mu kosa, ili stalno spava. Ili imaš nekog lika koji je stalno uzubuđen, u nekom unutrašnjem spidu, kosa mu je raščupana i naelektrisana, rumenih obraza i čudnim sjajem u očima. Korišćenje fizičkih karakteristika kako bi se izrazila unutrašnje emocije, će uvek podsetiti čitaoca na važna mentalna stanja junaka, na jedan fin, suptilan način, tako da štedš vreme na opširnoj naraciji, ili zamornom dijalogu.

5. Koristi sopstveno iskustvo. Da bi tvoji likovi bili stvarno živi, slojeviti, trodimenzionalni, vrlo je važno da zaist budu uverljivi. Nema boljeg načina da ukoreniš lik iz priče u roman, nego da kristiš sopstveno životno iskustvo.

Obogati tvoje priče detaljima iz stvarnog života, i to tako da dopustiš samom sebi izvesnu distancu od života i tvog pisanja. Na taj način ćeš efikasno vezati publiku za tvoju priču. Ako recimo kućni ljubimac tvog junaka ugine, možeš da kanališeš sopstvena sećanja u vezi smrti tvog hrčka. Detalji o životinji nisu mnogo važni. Ljudska panja za izgubljenim ljubimcem je univerzalna emocija.

[section title=””]VAŽNO: Jedno do ključnih iskustava koje imam sa polaznicima mojih online radionica kreativnog pisanja jeste da većina ima problem sa konkstrukcijom karaktera i davanje života istim. Ovaj nedostatak se može prevazići jedino pažljivim osmišljavanjem likova, pravljenjem čitavih “životnih priča”, kao neke vrsta “policijskog dosjea” u kome je sadžrano sve o našim junacima koji pričaju priče. Ionako većina ovih podataka – od fizičkih karakteristika, pa do skrivenih želja i mentalnih potreba, nikada ne uđe u priču, pomaže da ti, kao autor, oživiš svoje likove. Jer oni i trebaju da budu ono što jesu – samo ljudi, sa svim kvalitetima i manama![/section]

 

Ovo su samo neka od lekcija koje učimo u radionicama, gde negujemo pristup da je izrada i formiranje karaktera jedan o d važnih ključeva, govoto sama suština kreativnog pisanja. Korišćenje ovih pravila će ti mnogo pomoći u pisanju, jer će dati uverljivost tvojim pričama, što je osnova svakog kreativnog pisanja uopšte.

Kako ti praviš svoje ljude…od papira?

 

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje, sada!

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywriting-om i komunikacijama.

Ako si početnik u pisanju, nauči osnovne tehnike zanata pisanja, osnove dramaturgije izgradnje likova, postavke, tehnike pričanja priče. Možda  želiš da postaneš profesionalni pisac i da živiš od pisanja? Imaš svoj blog i voliš da pišeš?  Nauči sve o copywriting-u, pisanju za  Blog i Interent, freelancer poslu, i pisanju za biznis.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]SAZNAJ VIŠE[/button]

[/section]

 

Da li će tvoj blog postati digitalni otpad?

Koja je svrha tvog Bloga uopšte?

Većina blogera – čak možda i 95% njih – uopšte nemaju pojma zašto imaju blog.

Skoro sam dobio mejl od jedne buduće polaznice radionica pisanja za blog. On je dobra ilustracija zašto sam uopšte i napisao ovaj post:

Poruka:
Dobar dan, prvo izvinite na vašem uznemiravanju, ali videla sam da ovde mogu da Vam postavim pitanje i smatram da će mi vaš odgovor biti izuzetno značajan, tako da se izrazim. Naime počela sam da vodim blog i ok mi ide, imam problem da počnem da pišem, ali kada krenem odlično mi je, jedva stanem. Moj prvi post je imao odlilčan feedback, preko 450 pregleda za manje od 2 dana, što mislim da je odlično, ali opet htela bih da vi pogledate i da mi kažete vaše misljenje o blogu…Što se tiče teme, to mi jeste veliki problem, još nisam sigurna o čemu bi pisala, jer imam toliko tema o kojim bi volela da pišem da još nisam sigurno šta bi tačno pisala, tako da pišem uopšteno dok ne vidim šta ću, a i šta drugi ljudi vole da čitaju. Ciljna grupa mi je negde od 15 – 40 godina ne verujem da bi moje pisanje leglo starijim osobama od 40 godina. A to da pisem na foru dnevnika, to bi mi najviše odgovarali, opet razmišljam, što bi ljudi čitali moj dnevnik, dnevnik neke skroz za njih nebitne osobe.


I tu dolazimo do suštine teme: većina blogera – čak možda i 95% njih – uopšte nemaju pojma zašto imaju blog.

Ovo uopšte nije neki pakosni kriticizam, ili osuda. Čak nije ni nešto mnogo originalno rečeno. To je prosto situacija koja nema mnogo veze sa talentom za pisanje, ili strašću za Internetom. Čak nije ni pokušaj da se potencira tako izvikana podela između amatera i profesionalaca, onih koji pišu na blogu iz zabave, da im prođe vreme, ili Ozbiljnih Blogera.

Postoje blogeri koji sjajno pišu, često objavljuju, ali koji prosto, po sopstvenom priznanju, ne znaju kuda idu i šta će da rade sa sobom i sa svojim blogom.

Ali oni su manjina. Postoji daleko više onih koji nikada ništa ne naprave sa svojim pisanjem na blogu, jer ne znaju kuda idu.

Moderan digitalni svet je gladan znanja i pravih usmerenja. Indsutrija samopomoći, koje kakvi gurui, alternativci, psihoterapije, priručnici za život i van njega, cvetaju. Teorije zavere i društvene nepravde, takođe. Koučinzi i ostali da ne govorim. Ljudi žele da budu srećni. Tragaju za smislom i svrhom života, žele da postanu slavni, uz malo rada i mnogo pameti…Preterujem? Pročitaj bilo koji prosečni blog (Fejsbuk tek neću da pominjem). Šta vidiš?

Mnogi blogeri se bore za malo pažnje i svoje mesto pod suncem, na interentu krcatim raznim glupostima i mnoštvom besmislenih infromacija, parčića istine i smisle koji pokušavaju da zakrpe prosečan život. Prosečan bloger otvori svoj blog, pun entuzijazma i to traje neko vreme. Ako ne nađe svoje binarno mesto, ubrzo odustane.

Tako da 95% posto blogova postane – digitalni otpad.

Skoro sam švrljao po Netu, pregledao sam statistiku za hiljade blogova na Wordpresu.com, i pročitao razne istraživačke statistike na tu temu i došao do zapanjujećeg podatka:

Izvini, nisam pisao ovde VEKOVIMA. Dugo me nije bilo. Ne znam šta da kažem (LOL).

To je pisalo na naslovnim stranama ili impresumu mnogih “mrtvih” blogova. Ovo me je prilično zapanjilo. Zašto je to tako? Jasno mi je da oni koji otvore blog iz poslovnih motiva, imaju veće šanse da opstanu. Njihova motivacija je novac – žele da žive od svog pisanja, i lakše im je da se nose sa svim problemima koje jedan blog postavlja pred pisca. Ali, prosečan bloger obično nema ideju šta da radi, piše, kako da napravi publiku, kako da se njegova reč, autoritet, eskpertiza čuje u svetu oko njega.

Na prvi pogled sve izgleda prilično lako: većina blogova se automatski otvara, potrebno je samo malo znanja oko računara i- to je to. A onda dolazi mnogo teži deo. Ono čuveno ZAŠTO? Zašto da pišem? Ko će to da čita? Šta imam da kažem svetu oko sebe? Koja je moja tema? Kako se pišu postovi? Zašto su drugi blogovi mnogo čitaniji od mog, iako su bezveze?

I tu se vratimo na početak priče. Zato je pisanje, tema , svrha, mehanika pisanja jedan od ključnih tema koje radimo u online radionicama pisanja za blog. Pisanje za blog je mnogo više zanat od klasičnog kreativnog pisanja. Pisanje za blog je kombinacija znanja iz copywritinga, marketinga, poznavanja softvwera i hardvera i veštine kreativnog pisanja.

Pisanje za blog je poseban oblik moderne digitalne umetnosti. Nešto što ranije nije postojalo. I budućnost koja je začeta u Informativnom dobu. Specifična kombinacija i neka vrsta potpuno novog kreativnog žanra koji kombinuje pisanu reč, vizuelne umetnosti, veštine promocije, marketinga i informatike.

Zato pisanje na blogu nije uopšte tako jednostavno, kao što na prvi pogled izgleda.

I zato će još dugo većina blogova, ubrzo po otvaranju, postati – digitalni otpad. Kao svedočanstvo početaka jednog vremena koje je tek pred nama.

Možda tako i treba da bude. Zar ne?

PS. Da li misliš da je tvoj blog – digitalni otpad. I ako nije, zašto?

 

[section title=””]

Usavrši svoje pisanje, sada!

darko profil 3 cb

Ja sam prof. dr Darko Tadić, i već 20 godina se bavim pisanjem, copywriting-om i komunikacijama.

Ako si početnik u pisanju, nauči osnovne tehnike zanata pisanja, osnove dramaturgije izgradnje likova, postavke, tehnike pričanja priče. Možda  želiš da postaneš profesionalni pisac i da živiš od pisanja? Imaš svoj blog i voliš da pišeš?

Nauči sve o copywriting-u, pisanju za  Blog i Interent, freelancer poslu, i pisanju za biznis.

[button color=”primary” size=”small” url=”https://www.kreativnopisanje.org/” target=”self”]Pogledaj radionice pisanja[/button]

[/section]