Kako da promovišeš svoje pisanje?

Ako ste pisac, apsolutno morate da vodite blog. Zašto? Zato što su blogovi odličan način da agenti i / ili urednici vide informativno kako pišete i, naravno, vaši fanovi će uživati u čitanju vaših postova na blogu. I što je najvažnije imate priliku da svakondnvnim postovanjem održavata kondiciju za pisanje.

Problem s kojim se suočavaju blogeri je isti s kojim se suočavaju pisci koji dolaze. Kako će vas ljudi naći? Ako još niste objavili knjigu (pa čak i ako imate), teško je postati poznat u ogromnoj Blogosferi.

Srećom, postoji mnogo načina da promovišete svoje postove. Možete  objaviti svoje postove na drugim dobro poznatim stranicama/portalima, na Fejsbuku i drugim društvneim mrežama, možete gostovati sa svojim postovima kod drugih blogera, možete postavljati linkove na vaše postove na različitim platformama.

Nekoliko sajtova vam takođe dozvoljava da reciklirate svoje postove. To znači da možete ponovo objaviti svoje postove na drugoj, većoj platformi.

Kada ponovo postavite poruku, ne zaboravite da uključite poziv na akciju na kraju. Poziv na akciju je jednostavna izjava o tome ko ste i o čemu se radi, zajedno sa linkom. To bi trebalo da inspiriše ljude da provere vaš blog.

Provera stvarnosti?

Jedna od najpoželjnijih emotivnih realnosti sa kojom sam se morao da suočim je da ako želim da ljudi otkriju i pročitaju moj rad, onda je na meni da pronađem načine da se obezbedim da oni čuju o mom pisanju.

Na teži način sam saznao da ako ne želite da sami promovišete svoj rad, onda to čak ne možete ni napisati za javnu potrošnju.

Mislim, ako napišete knjigu koju nameravate da je drugi pročitaju. Jel tako?

Rekao bih da je to obično način na koji to funkcioniše, osim ako naravno ne pokušavamo da spasemo svoja osećanja od povrede, i u tom slučaju verovatno ćemo reći nešto kao da samo pišemo za sebe.

Kako će iko uspeti da pročita vašu knjigu ako je držite u fijoci zato što ste previše posramljeni ili se stidite da je sami promovišete?

Samo-promocija je neophodna

Zanemarite skeptike, mrzitelje i sve neuspele ili kvazi pisce koji ne bi nikad sami promovisali svoje radove (ili bilo koga drugog). Kažem da je to verovatnije zato što oni nikada u stvari ne bi stvorili ništa što bi bilo vredno promovisati.

Samopromocija nije zlo.

Međutim, s tim u vezi, slažem se, postoje pravi načini i pogrešni načini samopromocije vašeg pisanja, ali ja nisam ovde da raspravljam ko to radi na ispravan ili pogrešan način.

Ovde sam da vam kažem dato mora da se uradi i da vam da nekoliko saveta o tome kako da to uradite a da ne budete kreteni u vezi toga. Ako ipak pišete samo za sebe, u tom slučaju, privatna mala (tajna) džepna bilježnica će vam dobro odgovarati i ne morate čitati ništa od ovoga što sam napisao.

I budimo iskreni, vredi raditi. Dakle, molim vas, šta god da radite, nemojte to kriti. Ali, u isto vreme, nemojte se truditi objavljivati svoj rad ako ne želite da ga promovišete.

I naravno, možete upisati radionicu pisanja za blog i videti kako sve to izgleda u stvarnosti. Vreme ne možeš da vratiš unazad, dakle samo napred 🙂

Ako ti se sviđa, podeli...