Kada Bloger izgori…

 

“Doktore, ne znam sta mi je. Svaki put kada pomislim na na moj blog, dobijem proliv, i ništa ne vidim jer mi se oči zamagle. Kada vidim tastaturu kompjutera, počnem da se znojim i pripadne mi muka”. Ovo su reči jednog pacijenta, iz prakse moje prijateljice, koja radi u jednom domu zdravlja kao lekar opšte prakse.

Ako se i tebi nešto slično dešava, to znači da si bloger koji je zaradio simptome šibice: drugim rečima IZGOREO SI!

 Kako je počelo?

Reči su ga terorisale po ceo dan.

Nedeljeno je pisao hiljade reči na razne teme, što slobodne, što za pare, po zadatku. Smejao se savetima na nekim tamo blogovima koji su govorili da moraš da napišeš X količinu reči svaki dan, kako bi postao dobar pisac i VELIKI BLOGER. Kada se vraćao sa posla misao o tekstovima na blogu koji ga čekaju da ih napiše, plus sopstveni roman na kome je radio svaki dan, činila ga je bolesnim, ali ideja da bulji u televizor ili bleji u kafiću, bacala ga je u dodatnu depresiju. Kada je napustio regularan posao (dobio je otkaz u preduzeću kao tehno višak), postao je pisac sa punim randim vremenom. A stvari su onda posale još gore. Zapetljao se kao pile u kučine i – izgoreo kao šibica.

 Kako da ne postaneš bloger-šibica?

Ovo blogersko sagorevanje se dogodi onda kada tvoja strast i sposobnost za pisanje prestanu da budu zadovoljstvo i postane posao po zadatku koji više ne pruža nikakvo kreativno uživanje. Kao kad ždereš kilo omiljene čokolade svaki dan. I tako mesecima. Kada se ovaj osetljivi balans između kreativnog uživanja i tehničkog dela pisanja naruši, onda postaneš šibica. Napalm. Kerozin. Koji čeka samo pravi okidač da plane i sagori.

Ovo spisateljsko gorenje nema veze sa blokadom u pisanju, ili nedostatku ideja. Mnogi pisci u početku sasvim dobro funkcionišu i priviknu se na svakodnevni, fabrički način pisanja. Nemaju problem sa sadržajem, temama, inspiracijom i idejama. Uspešno se adaptiraju na pritisak da napišu određenu količinu reči svaki dan, i to ubrzo postane rutina.

Međutim, primete kako im postepeno, vremenom, postane sve teže da dovrše neki tekst. Pisanje im postane plitko i nezanimlljivo. Postaje “posao”, težak i dosadan čak i fizički iscrpljujući, publika počne da se osipa i tu se krug zatvori. Onda počnu da mrze svoje loše pisanje, pritisak i rokove koji im kidaju živce, i činjenicu da nemaju vremena da se bave pisanjem onoga što vole. Shvate da su se pretvorili u – mašinu za pisanje.

Ako si na putu da se pretovriš u blogera-šibicu i sagoriš kao kanta benzina, vreme je da preduzmeš nešto. Šta?

 Promeni način kako pišeš

Jedan od najčešćih načina koje šibice blogeri obično prvo urade je da uspore svoje pisanje. To još ima smisla dok si u stanju blage panike, ali ti mozak još uvek radi i ne osećaš prevelik umor. Ali ako si već duboko zaglibio, evo nekih ideja:

  1. Piši raznovrsno. Ako po ceo dan čukaš na tastaturi svoje “postove”, recepte za modu i kuvanje, ili lične “dnevnike”, probaj da počneš da pšeš nešto sasvim drugačije, naročito u slobodno vreme. Neku kratku priču, pesmu, ili slično. Napiši nešto za svoje lično zadovoljstvo. Odaberi neku temu o kojoj nikada nisi pisao, sve samo ne ono o čemu inače pišeš ili ti je to posao.
  2. Prestani da pišeš “sadžaj” ili “post”. Promeni malo način na koji razmišljaš o svojim tekstovima. Umesto da koristiš reči kao što su “članak”, “kopi” ili “post”, razmišljaj o njima kao o nekoj filozofiji, romanu, priči. Tvoje reči su tvoja priča, tvoje ideje, tvoje stvaranje, i sasvim je normalno da treba da ti budu zadovoljstvo.Tako tvoje pisanje neće biti “prozivod” kojim se trguje, već zadovoljstvo stvaranja – kreativnost.
  3. Osdvoje dovoljno vremena. Ako si pisac koji piše između kuvanja ručka, šetnje dece i češljanja kućnog ljubimca, ako te prekidaju zvonjava mobilnog ili dreka iz komšiluka non stop, onda je vreme da promeniš tajming i mesto pisanja. Probaj da odvijiš dovoljno vremena u kontinuitetu za tvoje pisanja a da te niko ne uznemirava. Stalo počinjanje i prekidanje ume da budu prilično iscrpljjuće, a o uništavanju koncentracije i da ne govorimo.

Neki pisci uopšte nemaju ovaj problem, i ako si ti takav srećnik, onda ovo nije za tebe. Međutim, ako jesi, onda je svako saznanje o ovome doprinos da ne sagoriš i ne postaneš – šibica.

Ako ti se sviđa, podeli...

Ostavite odgovor